Tijekom 2025. godine Srbija se, pod vodstvom Aleksandra Vučića, našla u jednoj od najsloženijih i najnepovoljnijih političkih i geopolitičkih situacija od završetka rat(ov)a devedesetih.
Politika balansiranja između Istoka i Zapada, koja je godinama bila temelj Vučićeve vanjske strategije, u ovoj se godini pokazala neodrživom, a posljedice tog sloma vidljive su na gotovo svim razinama, od međunarodnih odnosa do unutarnje političke stabilnosti i gospodarskih izgleda zemlje.
Proces europskih integracija, koji je godinama formalno postojao, ali je u praksi stagnirao, u 2025. godini faktički je zamrznut. Bruxelles je sve otvorenije poručivao da Srbija ne ispunjava ključne političke i demokratske kriterije, od vladavine prava i slobode medija do usklađivanja vanjske politike s Europskom unijom.
Povjerenje europskih institucija
Vučićeva odluka da i dalje izbjegava jasno svrstavanje u odnosu na rat u Ukrajini, uz istodobno održavanje bliskih veza s Moskvom, dovela je do potpunog gubitka povjerenja europskih institucija.
Srbija je tako ušla u 2025. bez ikakvog realnog pomaka prema članstvu u Europskoj uniji, uz sve češće poruke da je proširenje za Beograd praktički zaustavljeno.
Istodobno su se ozbiljno pogoršali odnosi sa Sjedinjenim Američkim Državama. Tijekom godine Washington je uveo sankcije pojedinim osobama i strukturama bliskima vlasti u Beogradu, a Vučić je u političkim krugovima sve češće označavan kao nepoželjan partner.
Razlozi za to bili su višestruki, od autoritarnog upravljanja državom i pritiska na oporbu, do netransparentnih sigurnosnih i vojnih aranžmana. Posebnu težinu imale su informacije o posrednoj prodaji oružja Ukrajini, što je dodatno zakompliciralo odnose Srbije i s Rusijom.
Moskva, koja je godinama bila jedan od ključnih vanjskopolitičkih oslonaca Beograda, tijekom 2025. godine sve je otvorenije iskazivala nezadovoljstvo ponašanjem srbijanskog vodstva.
Kritike su dolazile iz ruskih političkih i medijskih krugova, a ton je bio znatno oštriji nego prethodnih godina. Vučić se tako našao u paradoksalnoj situaciji da je istodobno izgubio povjerenje Zapada, ali i naklonost Kremlja, čime je Srbija ostala bez jasnih saveznika na međunarodnoj sceni.
Unutarnjopolitički, 2025. godina obilježena je rastućim nezadovoljstvom građana, prosvjedima i sve izraženijom polarizacijom društva. Gospodarski pritisci, inflacija i osjećaj međunarodne izolacije dodatno su opteretili ionako krhku društvenu atmosferu.
Zapaljiva retorika i ratne poruke
Umjesto smirivanja tenzija, dio vlasti posezao je za zapaljivom retorikom, uključujući i ratne poruke prema susjednim državama, ponajprije Hrvatskoj. Takva retorika posebno je odjeknula u kontekstu činjenice da u Hrvatskoj istodobno radi gotovo sto tisuća državljana Srbije, koji su postali važan dio hrvatskog tržišta rada i svakodnevice.
Godina 2025. tako se u Srbiji sve više može promatrati i kao godina izgubljenih konaca. Vučićeva strategija održavanja vlasti kroz vanjskopolitičko balansiranje dosegla je svoje granice, a zemlja se našla u svojevrsnom vakuumu, udaljena od Europske unije, zahlađenih odnosa sa Sjedinjenim Državama i narušenog povjerenja s Rusijom.
U takvom okruženju Srbija ulazi u drugu polovicu desetljeća bez jasnog smjera, suočena s posljedicama političkih odluka koje su je dovele u najteži međunarodni položaj u više od trideset godina. A kako sada stvari stoje, 2026. će biti gora od 2025. I čini se da mu cijela politika ovisi o pomoći jednog čovjeka, onog koji maše zastavom Velike Mađarske…
