Početak 2026. godine donosi i borbu za novog guvernera Hrvatske narodne banke, ako se ostvare želje i ambicije dugogodišnjega guvernera Borisa Vujčića da prijeđe na mjesto člana uprave Europske središnje banke, ECB-a. On je jedan od šest kandidata, ali iako ima dosta ozbiljne protukandidate, među kojima je i jedan bivši “comissioner”, Finac Olli Rehn, procjenjuje se da Vujčić kao predstavnik posljednje zemlje koja je ušla u eurozonu i uspješno prebrodila prelazak s kune na euro nije bez šansi.
U tom slučaju, HNB će dobiti novog guvernera, i to će vjerojatno biti netko od aktualnih zamjenika guvernera, Tomislav Ćorić ili Sandra Švaljek. Oni su već krenuli u interni rat u HNB-u i lobiranje u krugovima koji o tome odlučuju, a kako se čini, u određenoj je prednosti Ćorić kao HDZ-ov kadar smješten iz Vlade u HNB.
No vratimo se Vujčiću. Odluka o novom čelniku Europske središnje banke bit će donesena već krajem siječnja jer dosadašnjem potpredsjedniku, Španjolcu Luisu de Guindosu, mandat istječe 1. lipnja 2026. Vujčić solidno kotira i ima velike šanse jer je iza njega duga i uspješna karijera u središnjem bankarstvu, guverner je HNB-a od 2012. godine, a prije toga bio je zamjenik guvernera.
Podrška vrha
U prilog mu ide činjenica da Europska središnja banka još nikad nije imala upravu u kojoj dominiraju kadrovi iz srednje, odnosno istočne Europe, a prelazak Hrvatske na euro kao posljednje u nizu veliki je bonus za Vujčića koji se prijateljima hvali kako bi mogao proći i postati najviše rangirani hrvatski kadar u strukturama i institucijama Europske unije. Ističe kako su svi drugi visokopozicionirani dužnosnici iz Hrvatske, od članice Europske komisije Dubravke Šuice do Marije Pejčinović Burić koja je bila tajnica Vijeća Europe, imenovani – samo bi on, ako prođe, bio izravno biran u ECB, koji ima drugačiju unutarnju organizaciju pa on mora dobiti podršku samog vrha europske politike.
Naime, članove uprave Europske središnje banke imenuje Vijeće Europske unije na prijedlog Europske komisije i uz savjetovanje s Europskim parlamentom, a odluku donose čelnici država i vlada eurozone, dok je za izbor članova Upravnog vijeća (koje uključuje i guvernera ECB-a) ključna konsenzualna odluka predsjednika i premijera država članica eurozone, koji se biraju na temelju stručnosti, a ne političke većine, čime se osigurava neovisnost.
žGuverneri nacionalnih središnjih banaka članovi su Upravnog vijeća ECB-a, a Vujčić je sa svojim dugogodišnjim iskustvom već itekako dugo prisutan u tom vijeću i zna u kojem se smjeru kreću politike Europske središnje banke – to je institucija koja upravlja eurom te određuje i provodi gospodarsku i monetarnu politiku EU-a. Njezin je glavni cilj održati stabilnost cijena i time potaknuti gospodarski rast i otvaranje novih radnih mjesta, a danas joj je na čelu Christine Legarde. Uz upravljanje eurom, ECB određuje i kamatne stope po kojima dodjeljuje zajmove komercijalnim bankama u europodručju i tako upravlja količinom novca u optjecaju i inflacijom.
To the naysayers
Christine Legard was found guilty of her part in a €400 Euro fraud ..but never served a sentence or punishment https://t.co/B9qXVKkluF— June Slater (@juneslater17) March 22, 2025
Dva glasa
Uz to upravlja i deviznim pričuvama europodručja i kupnjom ili prodajom valuta radi održavanja ravnoteže deviznih tečajeva, osigurava da nacionalna tijela nadziru financijska tržišta i institucije te da platni sustavi dobro funkcioniraju, pridonosi sigurnosti i stabilnosti europskog bankarskog sustava, izdaje odobrenja za izradu euronovčanica državama članicama europodručja, ali najvažnije je da nadzire kretanje cijena i procjenjuje rizike. Dakle, dok Europska komisija utvrđuje politiku, ECB je faktički provodi i ulazak Vujčića u upravu ECB-a za Hrvatsku bi zaista bio ogroman skok u smislu kadrovske politike Vlade. Vujčića je, logično, za tu dužnost predložila Vlada, a sada bi Hrvatska time imala dva glasa u ECB-u, s obzirom na to da guverner države članice nosi jedan glas automatizmom.
Dosad se spekuliralo, posebno u stranim medijima, da bi Vujčić trebao biti kandidat za predsjednika Odbora ECB-a, no kako sada stvari stoje, on ide na mjesto potpredsjednika. Naime, iduće godine otvara se puno mjesta u ECB-u jer čak četvorici članova Izvršnog odbora istječu mandati. Mandat traje osam godina, što znači da bi sadašnji guverner de facto ondje dočekao mirovinu, s obzirom na to da je rođen 1964. godine.
No to neće biti lak zadatak jer je kandidat i Olli Rehn, javnosti dobro poznat bivši član Europske komisije zadužen za proširenje od 2004. do 2010. godine, te za ekonomiju i monetarne poslove od 2010. do 2014. godine: dakle, i sam je dobro upoznat sa situacijom u Hrvatskoj jer je radio na proširenju, a jednako tako poznaje i Vujčića, jer je guverner finske nacionalne banke upravo sada. Bio je i zastupnik u Europskom parlamentu, što znači da, sveukupno gledajući, ima jaku političku pozadinu, no u Vujčićevu krugu kažu kako to nije nepremostiva prepreka te kako ima još dosta jakih, premda manje zvučnih kandidata u igri za to mjesto.
Realne šanse
Za Vujčića je bitno da sada upadne u upravu jer je u tijeku velika rekonstrukcija u ECB-u – naime, četiri od šest dužnosti u izvršnom odboru ECB-a bit će upražnjeno do kraja 2027. godine, pri čemu će mandat potpredsjedniku Luisu de Guindosu završiti u svibnju 2026. godine, a predsjednici Legarde osmogodišnji mandat završava 2027. godine, stoga je opcija za Vujčića dosta. Čak je i Financial Times već spekulirao s njegovim imenom, a državljanstvo i stav o monetarnoj politici sljedećeg potpredsjednika ECB-a imat će veliku ulogu u odabiru nasljednika Christine Lagarde s obzirom na složenu ravnotežu moći među članicama eurozone, a uskoro će ih, ulaskom Bugarske, biti 21.
Uz Vujčića i Rehna, spominju se i Mário Centeno, nekadašnji guverner Banco de Portugal i bivši predsjednik Eurogrupe, potom Mārtiņš Kazāks, guverner banke u Latviji, često spominjan u kontekstu kandidature s istočnoeuropskog kontinenta, Grkinja Christina Papaconstantinou, Portugalka Clara Raposo te Estonac Madis Muller. Rehn je favorit, ali iznenađenja su moguća pa Vujčić ima realne šanse.
Paralelno s njegovom kandidaturom, u HNB-u je u tijeku nova “borba prijestolja” jer postoje barem dvije osobe koje se vide na mjestu novog guvernera. To su zamjenica Sandra Švaljek te viceguverner Tomislav Ćorić. Guvernera Hrvatske narodne banke inače, u skladu sa zakonom, imenuje Sabor na prijedlog Odbora za izbor, imenovanja i upravne poslove, uz prethodno mišljenje Odbora za financije i državni proračun, a mora imati ugled i relevantno stručno iskustvo u monetarnom, financijskom, bankarskom ili pravnom području. Mandat traje šest godina, a imenuje se na prijedlog Vlade, obično, nakon što Sabor sasluša kandidata i donese odluku o imenovanju.
Logičan slijed
No prvi prijedlog, kao i u izboru šefa Vrhovnog suda, daje predsjednik Zoran Milanović. To Sandri Švaljek kao nestranačkoj osobi daje znatno veće šanse, iako je istovremeno sigurno ometa činjenica da je nekoć bila suradnica pokojnog Milana Bandića, pa je to svakako udaljava od Milanovićeve podrške. Ona se naveliko nada izboru na mjesto prve guvernerke, a smatra da je zaslužna za početak smanjenja inflacije jer su banke prihvatile sugestije HNB-a o smanjivanju “minusa” za građane i otežanom odobravanju novih kredita s ciljem smanjivanja potrošnje kao generatora inflacije.
Ponosna je, kaže, što potrošnja polako opada na kraju 2025. godine pa bi, posljedično, i cijene mogle nastaviti padati, te bi restriktivna politika prema bankovnim kreditima mogla biti njezin glavni program pri izboru. S druge strane, viceguverner Tomislav Ćorić otišao je svojedobno iz Vlade opterećen aferom Krš-Pađene koja je još daleko od sudskog završetka pa njegova nadanja da će doći na čelno mjesto HNB-a možda baš i nisu realna. Plenković sigurno ne može javno podržavati kandidata za kojim se još vuku repovi. Zato se počeo spominjati ministar financija Marko Primorac koji se, iako vrlo mlad, može pohvaliti stručnošću, s obzirom na to da je član Vlade, a ranije je bio i savjetnik Kolinde Grabar Kitarović na Pantovčaku.
Primorac u krugu svojih prijatelja ističe da mu je već dosta vođenja zahtjevnog ministarstva i da bi ulazak u HNB za njega bio logičan slijed – tu bi uostalom mogao i znatno izravnije kontrolirati monetarne tokove i utjecati na pad inflacije nego što to može na političkoj dužnosti ministra. On je bio i izvanredni profesor na Ekonomskom fakultetu na kolegiju financija i monetarne politike, stoga je oduvijek zainteresiran za teme makroekonomije i monetarnih politika, a i dalje ima veliko povjerenje premijera Plenkovića koji razmišlja o široj rekonstrukciji Vlade na proljeće, nakon što ugazi u drugu polovicu mandata.
Ogromna mašina
Sve to, međutim, tek je na dugom štapu dok se ne vidi hoće li Vujčić zaista proći u ECB-u, a svakako bi mogao – ako ne već u siječnju 2026., onda 2027. godine, kad se raščišćava teren za više novih imenovanja.
Vujčić je prošle godine dobio svoj treći mandat na čelu HNB-a i svakako je, uz Plenkovića koji ulazi u desetu godinu mandata, najdugovječniji šef jedne institucije u Hrvatskoj. I šećer na kraju – plaća: predsjednica ECB-a danas zarađuje oko 421.308 eura godišnje bruto ili više od 35.000 eura mjesečno.
Potpredsjednik i ostali članovi Izvršnog odbora zarađuju između 350.000 i 380.000 eura godišnje, što znači da se plaće šest osoba penju na više od 2,2 milijuna eura godišnje, dok se oko 20,7 posto svake plaće uplaćuje u mirovinski fond ECB-a. ECB nije politički kabinetski sustav nego ogromna profesionalna mašina s više od 4000 zaposlenih, čiji je trošak institucionalno amortiziran kroz njezine financijske operacije.
Dečki iz Peperminta više nisu uz Milanovića
Boris Vujčić u posljednje se vrijeme prilično povezao s premijerom Andrejem Plenkovićem upravo zato što mu je trebala njegova podrška za mjesto u ECB-u, ali i zato što se odmaknuo od politike predsjednika Zorana Milanovića, s kojim je prije bio blizak. No otkako Milanović “teše” po proruskoj politici, izgubio je dosta prijatelja, pa tako i Emila Tedeschija, koji ga je javno kritizirao nekoliko puta, a onda u paketu i samog Vujčića.
Od “dečki iz Peperminta” malo je ostalo jer se ni Tedeschi ni Vujčić više ne druže s Milanovićem, u čijem su uskom krugu sada samo Ante Kotromanović i Orsat Miljenić, dok su ostali zaključili kako vodi politiku koja ne donosi dobro EU-u, pa više nema ni slaganja o osnovnim stvarima.
