Kad bi 2025. godina imala svoju pjesmu to sigurno ne bi bila trijumfalno poput himne ili neke tužaljke. Bila bi to razvučena melodija puna udaha i izdaha, puna umora. Kao da Grad zastane na tren, duboko udahne i kaže: “Dobro je. Preživjeli smo još jednu.” Bila je to godina započetih, nikad dovršenih razgovora o reformama, stanovanju, turizmu, troškovima života, bila je to godina od skoro svega. Skoro mirnija. Skoro pametnija. Skoro održiva. Skoro normalna. Riječ skoro stalno je bila u opticaju, baš je “zaposlena”.
Dubrovnik se u 2025. nastojao prisjetiti što je bio prije nego je postao brend, hashtag i studija o masovnom turizmu. Bilo je pokušaja da se “izbruse” grubi rubovi – bilo je svega: ograničenja, novih sustava, strategija, konzultacija, akronima. Poštovali smo Grad kako nam je naloženo, ali kako i treba. Hrvatska se u međuvremenu tiho, uporno i tvrdoglavo transformirala u nešto što beskrajno frustrira. Inflacija se smanjila – navodno.
Plaće su narasle – tehnički. Cijene su (p)ostale entuzijastične. Supermarketi su postali sociološki eksperimenti. Euro se udomaćio iako mu još nitko nije oprostio šok koji je donio. Svaki je račun i dalje mala, osobna izdaja. Globalno, prošla je godina bila godina kada je svijet priznao da se umorio. Nit‘ je iznenađujuće, nit‘ šokantno.
Ratovi se nastavljaju, čak i bez pretvaranja da bi mogli završiti. Politički izbori širom svijeta sve manje sliče na demokraciju, sve su više nalik testovima izdržljivosti. SAD se polako, ali sigurno udaljava od Europe, dok se na drugu stranu Velika Britanija sve više približava Europi. Umjetna inteligencija svojim nas zapanjujuće brzim razvojem čini nervoznima, ali srećom još uvijek ne i nezaposlenima.
Pomalo je nalik na ovu 2025.: impresivna, zabrinjavajuća, ponekad korisna, često neshvaćena. Pisala nam je mailove, generirala fotografije, prijetila nam karijerama i rješavala probleme što je nitko nije tražio. Postala je simbolom godine: snažna, neizbježna i pomalo neusklađena s ljudskim životima.
Turizam je u 2025. bio manje histeričan, puno mirniji. Palo je nekoliko rekorda što je bilo vrlo utješno jer ovaj grad zaista ne treba još jednu “najbolju godinu dosad”. Njemu je dovoljna dobra godina, godina u kojoj će se moći disati i u kojoj stanovnici neće biti poput taoca u vlastitom domu ili nepoželjni nusprodukt turističke industrije. Usprkos uvedenim ograničenjima i novim regulama, Dubrovnik neke stvari jednostavno nije mogao izbjeći.
Kruzeri su i dalje stizali kao podsjetnik na globalnu nejednakost. Instagram je i dalje “dirigirao” pješačkom prometu, a netko je govorio o Dubrovniku kakav je bio “prije ovog kazina”, zaboravivši valjda da se ta priča ponavlja još od 1973. Ono što je bilo dobro u 2025. je podsjetnik da se grad, jednako kao i ljudi ne mijenja kroz velike događaje i naglo, već pomalo i uporno, kroz ponavljanje. Mijenja se kroz politike koje opstaju i nakon izjave za javnosti. Kroz ljude koji ostaju i razgovore koji se ne gase kad utihne sezona.
I evo nas pred vratima 2026., pomalo virimo u budućnost ko amateri koji vire u dno kikare od kafe. Za sebe sigurno znam da ću se maknut od globalnih vijesti – mraka i svega lošeg što donose. Ako je vjerovati modernim tumačima davno zapisanih Nostrodamusovih proročanstava, očekuje nas cijeli spektar nevolja – od globalnih sukoba i promjena pozicija moći preko katastrofa biblijskih razmjera uključujući i katastrofe s rojevima (pčela, skakavaca?) – što je već zrelo za diskusiju.
Da, maknimo se od vijesti i njihova bombardiranja. Bez poricanja, ravnodušnosti, ali s distancom. Maknimo se od mahnitanja medija o beskrajnim krizama, proročanstava i umjetno stvorene panike. Svijet ionako nije trebao Nostrodamusa da mu kaže koliko je kaotičan, svijet se snalazi i bez njega.
Udaljavanje ne znači automatski isključivanje. Znači da moramo procijeniti što zaslužuje našu pažnju, a što ne. Moramo znati da se usprkos bombardiranju o ratovima, savezima, algoritmima, u pozadini svega odvija život. Ljudi se prilagođavaju, bune, smiju, ali nastavljaju dalje. Izvanredne stvari postaju vijesti dok obične čine život podnošljivim. Ako je 2025. prošla s uzdahom, nek 2026. prođe s namjerom. Manje predviđanja, manje sigurnosti. Više selektivne pažnje.
Sretna Nova godina!
