Preminuo je Splićanin Paolo Kekezović. Nažalost, izgubio je dugogodišnju bitku s karcinomom.
Život hrvatskog MMA borca Paola Kekezovića naglo se promijenio 2021. godine kada je otišao u Toronto u bolnicu zbog jakih i iznenadnih bolova. Liječnik mu je priopćio strašne vijesti kako boluje od karcinoma pluća, zloćudna bolest proširila se na mozak, jetru, kralježnicu, zdjelicu i rebra.
Kekezović je, o kome je Slobodna i ranije pisala bio profesor kineziologije, kick boksač, trener Pit bull MMA koji je 2013. godine prešao u prestižnu Randy Couture Gym u Kanadi, kondicijski trener i prijatelj drugih sportskih klubova poput rugby-kluba Nada iz Splita…
Na žalost, u jednom trenutku Paolo je postao borac i na sasvim drugačijem terenu. Njegov “fight” s karcinomom službeno je započeo u srpnju 2021. godine.
Kekezović je prebolio najgori karcinom koji se s pluća proširio do mozga; ‘U Torontu su me poslali kući da umrem‘
Paolo je, podsjetimo, 2021. godine u Torontu, gdje je živio i radio, otpušten kući s bočicom tableta kako bi – umro.
Prošle godine u siječnju Paolo je održao i predavanje u Splitu, na temu ‘‘Mentalna borba s karcinonom‘‘.
Iznio je vlastito iskustvo s karcinomom.
Bronhitični napadaji
Prvi simptomi, razabrao je, vjerojatno su bili već bronhitični napadaji u djetinjstvu te genetska osjetljivost (u kombinaciji sa štetnim čimbenicima iz okoliša) kao nesretni sklop koji je doveo do tog okidača, aktivacije raka pluća.
Kekezović je tada zapravo pregrmio najgori od svih tipova: metastatski karcinom koji se s pluća proširio na kralježnicu, zdjelicu, jetru… Mozak. Velika cista i puno malih.
Postavljanju dijagnoze prethodilo je buđenje s konstantnim glavoboljama, povraćanje, tremor desne ruke, nekontrolirano drhtanje…Međurebreni mišići bili su također bolni, no Keko je to sve ignorirao, pio tablete za glavobolju, ali bez posjete liječniku. Dok nije “vrag odnio šalu”, dok nije čak doživio i napadaj akutne sljepoće.
Išao je, prisjeća se, i k alternativcima, kineskim liječnicima, kiropraktičarima, “čistačima krvi” i inim “znalcima” koji su mu samo uzeli novac. Službena medicina je, nakon nekoliko lakonskih neuroloških dijagnoza, pokazala ipak ono najgore: karcinom koji je “pobjegao” posvuda.
Kekezović se prisjetio i čekanja, doslovce, dugog dvanaest sati na pregled na Hitnoj pomoći u Torontu. Od podne do pola noći.
U Torontu je poslan kući uz poruku – “javit ćemo vam se”. Nakon toga vratio se u Split.
Publici je tada ispričao i kako se onako slab vratio doma.
Završio u kolicima
– Svima nama iz Splita nekako je najvažnije, kad dođemo doma a vrijeme dopusti, ić se okupat‘. Tako i meni, naumio sam ić na more ali bio sam pod teškim “painkillerima” (tablete protiv bolova, nap.a.), i oni su počeli popuštati.
Tada sam doživio epi-napad, srušio se na leđa, spasio me prijatelj koji me baš tada pridržao i vjerojatno mi sačuvao život jer bih doživio udarac u glavu koji bi možda bio i fatalan. Tada sam završio u kolicima, ponovno učio hodati, normalno živjeti – ispričao je tada.
U najtežim trenucima, nekoliko puta je isticao, najveća podrška bile su dvije žene: majka Višnja (tata je preminuo) i supruga Žana, majka dvojice njihovih sinova.
Nažalost, bolest je ovoga puta ipak bila jača…
