Nestanak većine hrvatskih dnevnih tiskovina s kioska u Bosni i Hercegovini od 1. siječnja prošao je gotovo tiho, ali je riječ o promjeni koja ima znatno dublje značenje od puke logističke ili tržišne odluke.
Hrvatski tisak desetljećima je bio sastavni dio medijskog i društvenog pejzaža u BiH, osobito u sredinama s većinskim hrvatskim stanovništvom, gdje su novine iz Hrvatske bile svakodnevni prozor u politička, društvena i kulturna zbivanja u hrvatskoj državi.
Hrvati u Bosni i Hercegovini konstitutivan su narod, institucionalno, povijesno i kulturno snažno povezani s Republikom Hrvatskom. Praćenje događaja u Zagrebu, Saboru, Vladi, sportu i kulturi nikada nije bilo tek stvar informiranosti, nego i dio identitetske povezanosti.
Važna uloga u odnosu
Upravo su hrvatske dnevne novine godinama igrale važnu ulogu u tom odnosu, nudeći kontinuitet, kontekst i osjećaj pripadnosti zajedničkom javnom prostoru.
Na kioscima i trafikama diljem BiH hrvatski su naslovi dugo bili standardan dio ponude. Jutarnji list, 24sata, Sportske novosti, Slobodna Dalmacija i drugi naslovi nisu se doživljavali kao strani tisak, nego kao prirodan nastavak domaće medijske scene.
Njihova prisutnost bila je dio svojevrsnog medijskog folklora, jutarnjih rituala, kava uz novine i razgovora o naslovnicama koje su se čitale istodobno u Zagrebu, Mostaru, Širokom Brijegu ili Vitezu.
Prekid distribucije dogodio se nakon odluke tvrtke IPress iz Širokog Brijega, dugogodišnjeg glavnog distributera stranih i hrvatskih tiskovina u BiH, koja je ranije najavila povlačenje iz tog segmenta poslovanja.
Posljedica je trenutačni nestanak gotovo svih hrvatskih dnevnika s tržišta, izuzev Večernjeg lista u izdanju za Bosnu i Hercegovinu, koji se odnedavno tiska u BiH i uključen je u distribuciju lokalnih tiskovina.
Izdavači hrvatskih novina intenzivno traže novog distributivnog partnera, no zasad nema konkretnih informacija o brzom rješenju. Iz medijskih krugova dolaze tek naznake da bi se mogla pokušati uspostaviti nova, zasebna kompanija koja bi organizirala prijevoz i distribuciju tiska iz Hrvatske u BiH, no takav pothvat u današnjim tržišnim okolnostima nosi ozbiljne financijske i logističke izazove.
Ovaj slučaj istodobno je i simptom šireg procesa koji već godinama nagriza tiskane medije. Pad naklada, rast troškova, promjene čitateljskih navika i snažan prijelaz publike na digitalne platforme doveli su do svojevrsnog medijskog kanibalizma, u kojem se sadržaj ubrzano proizvodi, troši i zaboravlja, često bez dubine i trajnosti koju je tisak nekada osiguravao.
Izumiranje novina
Papirnate novine, iako još uvijek simbol vjerodostojnosti i uredničkog standarda, polako izumiru iz svakodnevice, osobito izvan matičnih tržišta.
Za Hrvate u Bosni i Hercegovini taj gubitak nije samo pitanje dostupnosti informacija, nego i slabljenje jedne važne veze s javnim prostorom Hrvatske.
Digitalni kanali taj jaz djelomično nadomještaju, ali ne mogu u potpunosti zamijeniti osjećaj prisutnosti koji je donosila fizička novina kupljena na kiosku ili čitana u lokalnom kafiću uz omiljenu kavu.
Upravo zato nestanak hrvatskog tiska iz BiH nije poslovna vijest, nego znak dubokih promjena u načinu na koji se informiramo, povezujemo i prepoznajemo kao dio šire zajednice.
