Uskoro će proći tri i pol godine otkako je uhićena skupina osumnjičenih za malverzacije s prodajom plina iz INA-e i štetu od oko 160 milijuna eura nanesenu nacionalnoj naftnoj kompaniji. U slučaju afere “plin za cent” provedena je istraga i podignuta optužnica, no sud je još nije potvrdio i ne zna se kada bi to moglo biti.
Ako je suditi po ročišniku Županijskog suda u Zagrebu, službenom dokumentu s popisom nadolazećih suđenja, tijekom siječnja 2026. nije zakazana sjednica optužnog vijeća. Neslužbeno doznajemo da će se, nakon što je proces sredinom prošle godine odgođen zbog bolesti Dane Škugora, oca prvooptuženog bivšeg direktora iz INA-e Damira Škugora, sve dodatno otegnuti jer je slučaj dobio novi sudac. Samo optužnica u aferi INA napisana je na 400 stranica, a cijeli sudski spis puno je obimniji. Novom sucu trebat će dodatno vrijeme da sve prouči.
Damir Škugor bio je uhićen još u kolovozu 2022. godine. Tada su slobode lišeni i njegov otac Dane te ostali osumnjičeni, Goran Husić, vlasnik tvrtke OMS Upravljanje, koja je sudjelovala u preprodaji jeftinog INA-ina plina, kao i Marija Ratkić, ondašnja direktorica Plinare istočne Slavonije, preko koje je išao lanac preprodaje. USKOK je nakon pune dvije godine istrage podigao optužnicu, no od tada slučaj zapinje na sudu. Iako su dva puta bile sazivane sjednice optužnog vijeća, nijedna nije održana i nema naznake kada bi proces mogao biti nastavljen. Opravdano je zato postaviti pitanje hoće li se afera INA pretvoriti u novu aferu Agrokor.
Blage kazne
Naime, poznato je da je Državno odvjetništvo istragu u aferi Agrokor otvorilo još 2017., ali sve do danas optužnica protiv Ivice Todorića nije potvrđena. Doduše, većina njegovih suradnika u međuvremenu se nagodila s tužiteljstvom i dobila blage kazne, no proces protiv glavnog optuženika nije ni počeo. Svi se sjećaju skandala s financijskim vještačenjem Agrokorova poslovanja i rušenja optužbi zbog sukoba interesa vještaka.
Ništa manje složeno nije bilo ni vještačenje u aferi INA, kojim se provjeravalo kako se preprodavao plin koji je INA po povoljnim cijenama prodavala Plinari istočne Slavonije, da bi zatim on po puno višim cijenama bio prodavan dalje. Dio tog jeftinog plina čak je, ali po višim cijenama, otkupljivala INA. Pri tome su Škugor i Husić, kako stoji u optužnici, izdašno zarađivali. Ako se poljulja vještačenje u aferi INA, i ovaj slučaj otegnut će se poput afere Agrokor.
I dok Husić šuti, a njegove tvrtke tonu u stečaj, Damir Škugor od početka negira optužbe. Još tijekom prvog ispitivanja objašnjavao je da se ugovaranje i poslovanje u plinskom segmentu INA-e odvija tako da se kupci sami obraćaju kompaniji sa zahtjevima za kupnju plina, pri čemu već u upitu navode žele li ugovoriti fiksnu ili varijabilnu cijenu. Prema njegovim riječima, upravo kupci definiraju vrstu cijene koju žele. Dodao je da INA ima propisanu proceduru vezanu uz ugovaranje isporuke prirodnog plina te da u procesu ugovaranja i formiranja ugovora, kao i definiranja komercijalnih uvjeta, sudjeluje više organizacijskih cjelina. Naveo je da su to pravna služba, financijska služba i služba prodaje prirodnog plina, pri čemu nijedna od tih faza nije isključivo u nadležnosti jedne osobe. Cijelo vrijeme postavlja se pitanje i je li Nadzorni odbor INA-e išta znao.
Zanimljivo će biti pratiti i rasplet oko uloge Josipa Šurjaka, ondašnjeg šefa Hrvatske odvjetničke komore, koji je u samom finišu ušao u vlasničku strukturu OMS-Upravljanja, a nakon uhićenja ispostavilo se da je blizak s premijerom Andrejom Plenkovićem. Obojica, naime, dolaze s Hvara, gdje je Šurjak planirao i građevinski projekt težak oko dva milijuna eura. Osim toga družili su se i tijekom studija na Pravnom fakultetu, ali i nakon što je Šurjak preuzeo čelo Hrvatske odvjetničke komore.
Fiksne cijene
Damir Škugor je u svojoj obrani na široko objašnjavao kako zapravo kupci u upitima ističu količine plina koje trebaju te vrstu cijene koju traže. Nakon zaprimanja takvog upita, djelatnici Plina i Energije na dan primitka zahtjeva provjeravaju burzovne indekse važeće za razdoblje isporuke koje zanima kupca. Na tako utvrđenu burzovnu cijenu, kako je objasnio, dodaju se troškovi transporta, marže i ostali troškovi, nakon čega se ta cijena zaključava kao fiksna.
Istaknuo je da su u INA-i u velikoj većini ugovora, između 95 i 98 posto, cijene definirane kao fiksne, bez obzira na to je li riječ o krajnjim kupcima ili opskrbljivačima. U tom je kontekstu naveo i da je u razdoblju pandemije koronavirusa INA, upravo zbog fiksno ugovorenih cijena, ostvarivala visoku dobit od prodaje plina. Kako je rekao, fiksne cijene u tom su razdoblju bile na razini od oko 20 eura po MWh, dok je tržišna cijena plina pala i na oko 5 eura po MWh.
Naglasio je da zaključenje ugovora o prodaji plina nije isključivo u njegovoj nadležnosti, već da u tom procesu sudjeluju i pravna i financijska služba, uz korištenje tipskih ugovora o prodaji plina. Tek nakon što su zadovoljeni svi propisani parametri i interne procedure, moguće je zaključiti ugovor.
U nastavku obrane naveo je da on, kao direktor u INA-i, ne zna komu njegovi kupci dalje prodaju plin. U tom je kontekstu istaknuo da je INA prodavala plin Plinari istočne Slavonije bez saznanja da ta tvrtka plin dalje prodaje OMS Upravljanju. Dodao je da, prema važećim propisima, dobavljač plina ne zna niti smije znati komu kupac dalje prodaje plin, kao ni na koji način taj kupac formira svoju prodajnu cijenu prema vlastitim poslovnim partnerima. Škugor je naveo i da INA-i nije dopušteno špekulativno prodavanje plina jer ima fiksnu proizvodnju i fiksne troškove proizvodnje. Kako je objasnio, kada INA nabavlja plin po fiksnoj cijeni, i prodaja mora biti po fiksnoj cijeni, a kada se prodaje po varijabilnoj cijeni, mora postojati i nabava po varijabilnoj cijeni. Na taj se način, rekao je, zaključava marža i osigurava stabilna i sigurna zarada.
Alarm iz banke
Prema njegovim riječima, njegov otac Dane Škugor nije imao nikakve veze s njegovim poslom u INA-i niti s ugovaranjem ili dogovaranjem prodaje plina. Naveo je da je njegov otac 74-godišnjak koji se cijeli život bavio maslinarstvom, vinogradarstvom, poljoprivredom i turizmom te da je upravo zbog tih aktivnosti dio sredstava završio na njegovu računu. Poznato je da je riječ o 500 milijuna kuna koje su bile na umirovljenikovu računu, te je nakon alarma iz banke otkriven cijeli slučaj.
U optužnici se i ne tvrdi da je svako odobravanje fiksnih cijena kupcima INA-e zabranjeno. No, u INA-i postoje interne procedure te regulatorni okvir koji razdvaja pojedine energetske subjekte na tržištu plina. Navodi se i da se cijene doista formiraju uzimajući u obzir burzovnu kotaciju plina na dan primitka upita kupca, kao i da u INA-i postoje tipski ugovori o prodaji plina.
Međutim, prema navodima optužnice i rezultatima provedene istrage, prikupljeni dokazi upućuju na to da je Damir Škugor, uz pomoć Stjepana Leke, odstupio od internih procedura INA-e i od propisa koji reguliraju tržište plina. Navodi se da je pripremljena dokumentacija antedatirana kako bi se pokušalo prikriti da je Plinara istočne Slavonije imala pravo na fiksnu cijenu INA-ina plina. Osim toga, Škugor je, prema optužnici, zajedno s Husićem kontrolirao OMS Upravljanje, te istodobno dogovorio prodaju tog plina DXT Internationalu po tržišnim cijenama. Prema navodima iz spisa, pritom su korišteni poslovni kontakti koje je Škugor imao kao direktor INA-e. Kao rezultat tih poslova, navodi se, ostvaren je iznos od oko 500 milijuna kuna koji je završio na računu njegova oca, a koji, prema optužnici, ne proizlazi iz poljoprivrednih ili turističkih aktivnosti, već iz trgovine plinom.
U svojoj obrani Marija Ratkić, koja je bila na čelu Plinare istočne Slavonije, objasnila je da se ta tvrtka uopće nije bavila trgovinom plina prema trgovcima, već isključivo opskrbom krajnjih kupaca, kućanstava i industrije, te distribucijom plina. Objasnila je da PIS nije konkurentan na tržištu veleprodaje plina te da im je bio cilj zadržati što niže marže kako bi mogli ponuditi plin krajnjim kupcima i opstati na tržištu.
Manja marža
Navela je da je jedini trgovac kojem je PIS prodao plin bilo OMS Upravljanje, dodajući da je ta poslovna suradnja bila ideja Damira Škugora. Prema njezinim riječima, Škugor im je prvo naložio da se registriraju pri HROTE-u za trgovinu na veleprodajnom tržištu plina, a zatim joj je u proljeće 2021. rekao da će PIS trgovati s tvrtkom OMS Upravljanje d.o.o., uz jamstvo da nitko neće ostati neplaćen.
Objasnila je da PIS nema vlastitu proizvodnju plina te da plin kupuje i za vlastite potrebe, zbog čega nema stvarni interes za trgovanje na veleprodajnom tržištu. Prema njezinoj obrani, Damir Škugor odredio je fiksnu cijenu po kojoj je INA prodavala plin PIS-u, kao i cijenu po kojoj je PIS prodavao plin tvrtki OMS upravljanje d.o.o. Navela je da se izborila za maržu od 0,15 eura po MWh, iako je Škugor želio da ta marža bude i manja.
Istaknula je da joj je bilo ključno da OMS Upravljanje redovito podmiruje obveze jer bi, s obzirom na visoke cijene plina i činjenicu da je PIS mali opskrbljivač, i jedno kašnjenje u plaćanju moglo ozbiljno ugroziti poslovanje društva. Dodala je i da je cijena plina za krajnje kupce PIS-a bila viša od cijene po kojoj je plin prodavan OMS Upravljanju d.o.o. na veleprodajnom tržištu.
Marija Ratkić na taj je način zapravo priznala svoju ulogu u spornoj preprodaji plina. Naglasila je i da ona osobno nije pregovarala s Husićem, već je te pregovore vodio Damir Škugor. Budući da je u obrani navela da je za OMS Upravljanje prvi put čula u proljeće 2021., u optužnici se zaključuje da se time otvara pitanje datiranja dokumentacije, s obzirom na to da su na dokumentima navedeni datumi iz lipnja 2020., dok materijalni i personalni dokazi upućuju na to da su izrađeni tek u proljeće 2021. godine.
