Spojivši posao i ljubav, Željko Planinić i njegova supruga Vida imali su rijedak životni privilegij. Fotografija je obilježila njihov radni vijek i sada, nakon više od pet desetljeća, točnije nakon 53 godina druženja s fotoaparatima i kamerama, odlaze u zasluženu mirovinu, a Foto Ivona Ploče zatvara svoja vrata.
Počelo sa Smernom 8
Sve je započelo sada već pomalo dave 1972. godine u tadašnjoj ulici Petra Bogunovića, a sadašnjoj Rogotinskoj, gdje je Željko započeo svoj fotografski put kod “starih” majstora fotografije, Marcele i Frane Palaša. Oni su, naime, fotografirali maturalnu zabavu Željkinog razreda i tada se on, kao školarac, susreo s tom umjetnošću.
Vrlo brzo postao je vanjski suradnik Foto Ivone, studija koji je dobio ime po kćerki bračnog para Palaš i zadržao ga sve do sada, premda su oni već odavno u Njemačkoj. Kako nije bilo uvjeta za rad u stanu u Pločama preselili u Rogotin, u kuću pokojnog Ivana Markote, gdje su se zadržali nešto manje od tri godine, a onda su otvorili radnju u ulici Vladimira Nazora 43.
Željko je vlastitim novcima kupio prvi fotografski aparat, ruski Smena 8, i neumorno učio, a imao je i od koga. Promijenio je više od sto fotografskih aparata, a karijeru je zaključio s Nikonom D-750. “Uvijek sam kupovao najbolju opremu, jer ako želite ostati u ovome poslu, pogotovo ovako dug period kao što smo mi uspjeli, morate ljudima ponuditi najkvalitetniju uslugu. A to ćete moći, ako uz znanje i iskustvo, imate najbolju opremu”, njegova je poslovna filozofija.
Fotografirali su sva važna i manje važna događanja u gradu i okolici, a osobito su ponosni na činjenicu da su svojim fotoaparatima pratili napore pločanskoga župnika don Petra Mikića u izgradnji crkve, od početka do kraja.
Godine 1989. Palaši su otišli u Njemačku i Željku ostavili radnju, a koliko su bili zadovoljni svojim izborom govori i poruka koju su poslali nakon što su saznali da Foto Ivona prelazi u pločansku povijest: “Dragi naši prijatelji, draga Vida i Željko, hvala vam na svim ovim godinama od kada smo predali Foto Ivonu u vaše ruke, nije mogao biti nitko bolji i vrjedniji da ponese ovaj odgovorni posao dalje!”
Povorke čestitara
Željko je tada uključio u posao svoju suprugu Vidu, profesoricu povijesti, i nastavili gdje su stali. Prije točno 30 godina preselili su na sadašnju lokaciju, Trg kralja Tomislava 1. “Prošao sam sve faze, od crno bijele do digitalne fotografije, mogu reći da se ovaj posao stalno mijenjao i sve je to trebalo pratiti. U zadnjih tri i pol desetljeća supruga Vida, koja je i nositelj obrta, bila mi je desna ruka, I više od toga! Lijep je ovo posao, pogotovo za one koji ga vole, kao što smo ga mi voljeli.
Nikada nije dosadno, nije monotono, upoznali smo mnoge ljude, nikada nismo doživjeli nikakve neugodnosti i, nakon svega, možemo reći da je sve prošlo jako brzo, kao da si udario dlanom o dlan! Naš profesionalni život bio je zaista ispunjen i kada bi se mogao vratiti na početak, opet bih izabrao isto”, kaže Željko, kojega sada u mirovini, čekaju njegove druge ljubavi, masline i vinova loza.
Zadnjih dana rada promet u Foto Ivoni bio je intenzivan, čestitari su se mijenjali, i po tome se dalo vidjeti koliko su značili ljudima. No, ni Željko i Vida nisu se zaboravili zahvaliti svojim prijateljima, poznanicima i suradnicima: “Kroz sve ove godine bili ste dio naše svakodnevice. Zajedno smo stvarali bezbroj uspomena – onih veselih i radosnih, ali i onih tiših, obilježenih tugom. I jedne i druge dio su života, a mi smo se uvijek trudili svakom trenutku pristupiti s poštovanjem, pažnjom i punim srcem. Hvala vam na povjerenju koje ste nam poklanjali svih ovih godina, na osmjesima, susretima i lijepim riječima. Bilo nam je iskreno zadovoljstvo biti dio vaših važnih životnih priča i sačuvati ih kroz fotografiju”.
