Još se od biblijskih vremena govori kako je upravo ono što je zabranjeno ljudima najprivlačnije, pa iako je čovječanstvo odonda evoluiralo, moglo bi se zaključiti da zabrane nikada nikomu nisu donijele ništa dobro. Kako se zabrana odražava na društvo, hrvatski je narod na svojoj koži osjećao godinama u onom prošlom režimu, u kojem se zbog “krivih” pjesama i viceva završavalo u tamnicama.
Kada se na krvi očeva i sinova stvorila demokratska hrvatska država, očekivalo se da će zabrane ostati u ropotarnici povijesti te da ćemo društvo graditi na civiliziranim, europskim tekovinama. Oni koji su hrvatsku državu morali prihvatiti silom prilika, ali je nikada nisu htjeli, društvu su nametnuli drugačiji narativ pa je sve ono domoljubno postalo sramotno i gurnuto na margine.
S domoljubljem su na margine gurani i hrvatski branitelji i njihova djeca, pa se tamo negdje na rubu, daleko od pristranih medija, po svemu sudeći stvarala neka nova generacija koja je ljetos na Hipodromu odlučila stati na kraj marginalizaciji pristižući u velikom broju na zagrebački koncert Marka Perkovića Thompsona, što je dovelo do društveno-političke prekretnice. To je ozlovoljilo projugoslavenski obojenu manjinu koja kroz pristrane medije diktira atmosferu u društvu i politici, no nisu uspjeli zaustaviti ni narod ni Thompsona. Dapače, što su oni s druge strane više problematizirali Thompsonovo djelovanje, to je bunt javnosti više rastao, a usporedno s njim i broj prodanih karata za Thompsonove koncerte.
Lažni moral
Možda danas Thompson ne bi ni bio tema da nije bilo tih zabrana i da se o njega nije odlučio očešati neiskusni zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević, koji je sam sebi skočio u usta zabranivši tom glazbeniku da u Areni nakon prvog održi i svoj drugi prosinački koncert. Činjenica je da Grad Zagreb upravlja Arenom i da gradonačelnik ima pravo odlučiti tko će nastupiti u toj koncertnoj dvorani. No isto je tako činjenica da je Tomašević uoči lokalnih izbora Thompsonu dopustio da održi svoj povijesni koncert na Hipodromu, kao i ovaj posljednji u Areni.
Što se to promijenilo odonda do danas, osim što su održani lokalni izbori na kojima je Tomašević odnio pobjedu, teško je reći, no vidljivo je da se zagrebački gradonačelnik upustio u licemjernu igru, u kojoj uživa potporu dobrog dijela medija. Jer da se bilo tko drugi našao u poziciji Marka Perkovića Thompsona, te da su mu ovako nametnute zabrane, mediji bi digli hajku nalik na onu koju je baš u ovo blagdansko vrijeme doživio sinjski gradonačelnik Miro Bulj, koji je, braneći romskom orkestru paradiranje po njegovu gradu uoči Božića, ušao u žrvanj licemjerja medija koji nam tri desetljeća podastiru lažni moral, što je kad-tad moralo izazvati društvene reakcije.
Zabrana održavanja drugog koncerta u zagrebačkoj Areni izazvala je i reakciju Marka Perkovića Thompsona, koji je ušao u otvoreni sukob s Tomaševićem, ističući da u ovom slučaju nije riječ samo o koncertu nego i o napadu na Domovinski rat i temelje hrvatske države. Stranku Možemo Thompson je nazvao ekstremnom ljevičarskom sektom i ostacima jugokomunista, pozivajući na rušenje gradonačelnika Tomaševića na izborima koji, kako je rekao, mogu biti redovni i izvanredni.
Simbol otpora
Snažna je to poruka i kompletnom društvu i zagrebačkoj vlasti jer Thompson nije bilo tko, niti je obični glazbenik. Thompson je u dijelu društva postao simbol domoljublja i otpora koji se najsnažnije iskazuju u njegovoj pjesmi “Bojna Čavoglave”.
Neosporno je da on mjesecima puni dvorane širom Hrvatske i nekoliko dana zaredom, neovisno o tome tko je na čelu grada u kojem nastupa. Iznimka je tek Zagreb, u kojem se Tomašević pokušao dodvoriti lijevom, odnosno vlastitom biračkom tijelu glumeći šerifa, što bi mu se moglo obiti o glavu. Evidentno je da ni među zagrebačkom publikom ne manjka interesa za Thompsonove koncerte. Upravo je u glavnome hrvatskom gradu Thompson ljetos održao svoj povijesni spektakl, nakon kojeg je nastavio veliku turneju protkanu domoljubljem i porukama o vjeri, ljubavi, obitelji i domovini, odnosno porukama koje nisu opasne samo za zagrebačku vlast nego i za kompletnu ljevicu.
Da zabrane za kojima je posegnuo Tomašević mogu biti opasne i izazvati kontraefekt, na vrijeme je shvatio dio SDP-ovih gradonačelnika te nisu podlegli pritiscima ljevice, odnosno nasljednika Saveza komunista koji nisu svjesni onoga što se oko njih događa, jer u ovom slučaju valja sagledati i nešto širu sliku i izaći izvan ovog našeg malog političkog dvorišta. Ne okreće se samo Hrvatska domoljublju i konzervativnim, tradicionalnim obiteljskim vrijednostima, to čini cijeli svijet. Prekretnica je bila Trumpova pobjeda u Americi, nakon čega se konzervativizam počeo prelijevati i na Europu, što je vidljivo u Italiji, Njemačkoj, pa i nekoć liberalnom bastionu, Francuskoj. Kako će taj trend utjecati na Hrvatsku teško je reći, ali izgleda da je naša zemlja na rubu ideološkog rata, koji je, baš kao i Domovinski, simbolično počeo na Maksimiru, gdje su nedavno Boysi izvjesili transparent “Za dom spremni”, postavljajući Tomaševiću pitanje: “Kaj ćemo sad, gradonačelniče?”
Novi sukobi
Kaj će biti sada nakon Thompsonova poziva na izbore upućenog iz Arene, već se nazire. Naime, konzervativne udruge i aktivisti početkom veljače kreću u prikupljanje potpisa za referendum kojemu je cilj rušenje Tomaševića, što bi i za jednu i za drugu stranu mogao biti dvosjekli mač. Jer baš kao što je Tomašević, zabranjujući mu održavanje koncerta, Thompsonu zapravo napravio dobru reklamu, tako bi i pokušaj Tomaševićeva rušenja na izvanrednim izborima njemu mogao dobro doći jer će vjerojatno na noge dignuti i onaj dio lijevo-liberalne političke scene koja inače nije sklona zagrebačkom gradonačelniku. Iz njegovih se redova već odašilju poruke Thompsonovim pristašama koje se mogu sažeti u jednu parolu: niste nikada osvojili Zagreb, nećete ni sada. Istini za volju, Zagreb je na gotovo svim dosadašnjim izborima pokazao da barem u najvećem dijelu centra diše lijevo, pa bi ova borba desnog i lijevog krila doista mogla biti izazovna, vjerojatno će donijeti nove sukobe, pa i pobune koje bi se mogle preliti na ulice.
Stoga bi Thompson trebao mudro balansirati kad je riječ o pokušaju opoziva zagrebačkoga gradonačelnika, jer sve i da se Tomašević doista referendumom sruši te da se raspišu novi izbori, s obzirom na stanje na političkoj desnici, kao gubitnik bi iz te političke priče mogao izaći upravo Marko Perković, jer desnica nikada dosad nije pokazala jedinstvo. Pitanje je tko bi na prijevremenim izborima bio Tomaševićev protukandidat i postoji li uopće taj netko koji bi mogao održati jedinstvo na desnici. I to samo jedan kandidat, a ne, kao što je to kod desnice uobičajeno, nekoliko njih. Sviđalo se to nekomu ili ne, u Zagrebu je u tom pogledu najdalje otišao Miroslav Škoro, a na ovim posljednjim izborima, s kojih je Tomašević izašao kao pobjednik, najveću uslugu opet mu je učinila vojska protukandidata iz istog biračkog bazena, što je pridonijelo raspršivanju glasova.
Složen proces
Politička desnica, dakle, unatoč Thompsonovu trudu i potencijalu, nema čovjeka koji u ovom trenutku može savladati Tomaševića i to je najveći problem u priči o njegovu prijevremenom rušenju.
Rušenje, po svemu sudeći, ipak kane provesti preko instituta koji je ugrađen u Zakon o lokalnoj i područnoj samoupravi, no on se dosad koristio iznimno rijetko, baš zato što takva operacija iziskuje izjašnjavanje birača na referendumu na zahtjev dviju trećina članova Gradske skupštine ili potpisa 20 posto birača. Premda je, dakle, riječ o složenom procesu, Thompsonova je prednost u mašineriji koja stoji iza njega, odnosno u njegovoj publici.
No pitanje je je li to dovoljno, jer Tomašević u Skupštini ima i više nego stabilnu većinu koju čine zastupnici iz redova njegove stranke Možemo i SDP-a. Dakle, nije realno očekivati da bi dvije trećine zastupnika Skupštine podržale raspisivanje referenduma o Tomaševićevu opozivu. Nešto je realnije da ta inicijativa bude provedena putem referenduma na inicijativu građana, koji su se navodno već počeli organizirati. I za takvo što potrebna je ogromna akcija koja bi uključila veliku mobilizaciju nezadovoljnih građana, na koje bi Thompson možda i mogao utjecati djelomice i preko svojih društvenih mreža na kojima ima vojsku fanova. U svakom slučaju, za referendum je potrebno prikupiti 20 posto potpisa od ukupnog broja birača koji žive u gradu Zagrebu. U drugom krugu lokalnih izbora koji su u Zagrebu održani 2025. zabilježeno je 667.757 birača, što znači da bi za raspisivanje referenduma trebalo 133.552 potpisa birača. Ta se brojka ipak ne čini nedostižnom uzme li se u obzir rezultat lokalnih izbora na kojima je Tomašević osvojio 130.996 glasova, dok je njegova protukandidatkinja Marija Selak Raspudić kao nezavisna osvojila malo manje od sto tisuća glasova.
Točan broj
Vjerojatno bi se u slučaju referenduma za rušenje Tomaševića ujedinila kompletna zagrebačka desnica, počevši od HDZ-a nadalje. Ako bi se prikupio potreban broj potpisa, Gradska skupština zakonski bi bila dužna raspisati referendum. Da bi do opoziva gradonačelnika uistinu došlo, na referendumu bi se za to morala izjasniti većina birača koji su glasali, uz uvjet da ta većina čini minimalno jednu trećinu ukupnog broja birača upisanih u popis birača. U ovom slučaju minimalan broj potrebnih glasova za referendum, imajući u vidu broj birača upisanih u registar uoči drugog kruga posljednjih lokalnih izbora, jest 222.584.
Zakon o lokalnoj i područnoj samoupravi ne propisuje točan broj birača koji moraju izaći na referendum da bi odluka na njemu bila valjana, što je vidljivo na primjeru referenduma za opoziv načelnika općine Murter Tončija Turčinova, gdje je glasalo 44 posto birača.
Bude li gradonačelnik na kraju opozvan, raspisuju se novi izbori, do čije provedbe dužnost gradonačelnika obnaša povjerenik Vlade. Stoga je lako zaključiti da je HDZ-u i premijeru Plenkoviću, koji od svih velikih gradova ne vladaju samo Zagrebom, u interesu da se sruši Tomašević te da oni odrede tko će, makar kratkoročno, upravljati gradom, u nadi da će to kratkoročno nakon izbora postati dugoročno, tim više što su u zagrebačkoj organizaciji HDZ-a nedavno održani stranački izbori na kojima je pobjedu odnio Ivan Matijević, koji je navodno već pokrenuo kampanju ulazeći u otvoreni sukob s Tomaševićem.
S Tomaševićem je već u sukobu i Thompsonov menadžment koji ga je i uoči koncerta u Areni prozvao zbog stvaranja podjela, navodeći da je on odgovoran za zabranu koncerta u Areni kao i za probleme vezane uz organizaciju megakoncerta na Hipodromu, koji su dobili tek nakon što im je Arena uskraćena iz političkih razloga.
Pravni ishod
Menadžment je također poručio da je sud dopustio izvođenje “Bojne Čavoglave” pa gradonačelnik nema ovlasti zabraniti koncert. Zbog zabrane su spremni posegnuti za svim legalnim pravnim sredstvima, što ne isključuje ni opoziv ni tužbu protiv Grada Zagreba, što svakako označava eskalaciju sukoba između gradonačelnika i popularnog domoljubnog glazbenika kojemu je Tomašević još prije nekoliko tjedana jasno poručio da će mu, ako na koncertu 27. prosinca bude uzvikivao pozdrav “Za dom spremni”, ubuduće trajno zabraniti korištenje svih prostora pod kontrolom Grada.
Istovremeno je Thompsonov tim pokušao objasniti da je “Bojna Čavoglave” simbol Domovinskog rata i da je njezino izvođenje u originalnom obliku pravno zaštićeno ranijim sudskim odlukama. Kako to obično biva u ovakvim situacijama, pravna je struka podijeljena, pa pojedini ustavni stručnjaci tvrde da Grad kao vlasnik prostora ima pravo postaviti uvjete zakupa, posebice ako se odnose na zabranu simbola koji veličaju totalitarne režime. Dio pravnih stručnjaka očekuje da bi ovaj slučaj mogao doći sve do Vrhovnog suda kako bi se napokon utvrdila pravna praksa vezana uz korištenje spornog pozdrava u javnim prostorima.
Bude li se Thompsonov tim držao najava i podnio tužbu protiv Grada Zagreba, pravni ishod će, kao i uvijek, ovisiti o sudskoj interpretaciji prava na rad u odnosu na pravo vlasnika da upravlja svojim prostorom, objašnjava nam dobro upućena odvjetnica, dodajući da će se Thompsonov tim moći pozvati na to da Grad Zagreb provodi ideološku diskriminaciju dopuštajući drugim izvođačima da održe koncert u Areni, dok se njemu postavljaju uvjeti kakvi drugima nisu postavljeni. Iz nastupa Thompsonova tima naša sugovornica zaključuje da će se njegovi odvjetnici svakako pozivati i na to da zabrana izvođenja “Bojne Čavoglave” u njezinu izvornom obliku sa spornim pozdravom krši Ustavom zajamčenu slobodu umjetničkog izražavanja, kao i pravo na rad, pri čemu će se moći pozvati i na ranije presude Visokog prekršajnog suda koje su u specifičnim slučajevima izvođenje “Čavoglava” smatrale dopuštenim u kontekstu Domovinskog rata, što je ovih dana više puta ponovio i Plenković.
Izmakla dobit
Istovremeno će Grad posegnuti za argumentom da vlasnik ima pravo odbiti zakup prostora bilo komu bez posebnog obrazloženja ili postaviti uvjete ugovora kako bi se zaštitio javni red i mir. Tomašević je, argumentirajući zabranu koncerta, već spominjao da je pozdrav ZDS protivan članku 39. Ustava koji se odnosi na zabranu poticanja mržnje, navodeći da Grad ne smije biti platforma za simbole NDH. Grad također može tvrditi da je organizator kršenjem preuzetih obveza – ako su u ugovoru zabranjeni specifični povici – sam doveo do raskida suradnje.
Kako bilo, ako sud utvrdi da je Grad bez osnove odbio najam unatoč slobodnom terminu, mogao bi mu naložiti plaćanje dobiti koja je izmaknula Thompsonu. Dva su glavna pravna temelja za određivanje visine eventualne odštete: imovinska odnosno stvarna i neimovinska šteta. Premda sudske prakse u konačnici ovise o samom procesu i iznesenim dokazima, najveći dio odštete mogao bi se primjerice odnositi na izmaklu dobit. Riječ je o iznosu koji bi Thompson i organizator zaradili da se koncert održao prema planu. U Arenu stane oko 18.000 ljudi, prosječna je cijena ulaznice između 30 i 40 eura pa bruto prihod po koncertu iznosi između 540.000 i 720.000 eura.
Čista dobit po koncertu nakon odbitka svih troškova prema nekim računicama može iznositi između 150.000 i 250.000 eura, pa bi i odštetni zahtjev mogao iznositi oko 200.000 eura. Thompson također ima opciju tužiti Grad zbog narušavanja ugleda, časti i diskriminacije, za što se u sudskoj praksi dodjeljuju naknade od 5000 do 20.000 eura. Iz pjevačeva tima čuje se da bi tužba mogla biti podnesena na temelju antidiskriminacijskih zakona, što bi ipak moglo rezultirati znatno većim iznosom odštete ako sud zaključi da mu je rad onemogućen isključivo zbog ideoloških razloga. Moguće je i da sud zauzme stranu Grada i da odbaci tužbu uz zaključak da nitko nema automatsko pravo na nastup u dvorani u gradskom vlasništvu ako se procijeni da događaj nosi visok sigurnosni rizik, što po svemu sudeći ovdje ipak nije slučaj.
Ključan argument
Tužba bi u svakom slučaju dodatno zaoštrila odnose između Thompsona i Grada Zagreba, a na tome bi mogao profitirati i HDZ koji neumorno brani Thompsonovo pravo na nastup, baš kao i Možemo koji inzistira na njegovoj zabrani. Ono što bi možemovcima moglo stvoriti probleme jesu procjene prema kojima bi ukupna odšteta sa zateznim kamatama koje bi tekle od trenutka podnošenja tužbe do pravomoćne presude mogla premašiti pola milijuna eura. Ipak, treba napomenuti kako je sudska praksa u Hrvatskoj u pogledu zabrane koncerata dosta jasna i ujednačena pa se iz svih dosadašnjih primjera može zaključiti da gradovi imaju pravo upravljati svojom imovinom, no nije nevažan podatak da to ne smiju činiti na diskriminatoran način.
Ključan, ako ne i najvažniji argument za Thompsona u sporu s Gradom Zagrebom mogla bi biti odluka Visokog prekršajnog suda koji je zaključio da ZDS u pjesmi “Bojna Čavoglave” nije prekršaj protiv javnog reda i mira ako se izvodi u originalnom obliku i u kontekstu Domovinskog rata. Još jedan pravni mehanizam za kojim Thompson misli posegnuti jest pokretanje kaznenih prijava protiv zagrebačkoga gradonačelnika Tomislava Tomaševića i direktora Arene Sretana Šarića, najavio je njegov odvjetnik Andro Marijanović, rekavši da će prijave biti podnesene USKOK-u. Da Thompson uistinu kreće u pravosudni rat sa zagrebačkim gradonačelnikom, jasno je i iz toga što Marijanović tvrdi da su prijave bile pripremljene i ranije, ali se čekalo očitovanje Grada te da se kazneno djelo dovrši. Uskraćivanje dozvole za drugi koncert, prema Marijanovićevim riječima, nanijelo je financijsku štetu Gradu Zagrebu jer Arena nije bila u zakupu, čime je Tomašević iz osobnog interesa postupao na štetu grada i gradskog proračuna kako bi se svidio vlastitom političkom tijelu. Najave Thompsonova tima nisu, čini se, previše uznemirile Tomaševića pa su iz Grada kratko poručili kako svatko tko smatra da su mu povrijeđena prava na raspolaganju ima pravne mehanizme koje može koristiti.
Nema sumnje da će se još dugo u javnom prostoru voditi rasprava i o Thompsonovu koncertu i o tužbi koju je najavio, pa i o tome što se odlučio baviti politikom.
Thompson zna što je povreda prava na dom
Šačica pravaša bliskih Draženu Kelemincu postrojila se pred Tomaševićevim stanom potpuno nepotrebno i deplasirano, baš kao i prije nekoliko tjedana pred stanom Dalije Orešković. Takvi demonstranti koje s oduševljenjem dočekuju ljevičari i lijevi mediji, desnici, pa i Thompsonu nanose štetu koja se teško može sanirati. Oni, štoviše, daju argument onima koji su godinama domoljublje gurali pod tepih, stvarajući od njega sramotu. Nikakve se borbe u uljuđenom društvu ne vode pred domovima političara, to je nešto od čega bi se Thompson trebao ograditi jer upravo on vrlo dobro zna kako to izgleda kada se povrijedi nečije pravo na dom.
Sudska praksa ne ide mu u prilog
Thompsonu u prilog ne ide primjer iz Pule, gdje je bivši gradonačelnik Filip Zoričić zabranio održavanje koncerta Duška Kuliša, objasnivši kako taj glazbeni izričaj ne pripada podneblju. I Trgovački sud u Pazinu i Visoki trgovački sud presudili su u korist Grada Pule, uz obrazloženje da gradsko poduzeće Pula Sport ima autonomiju pri sklapanju ugovora. Thompson je i prije imao iskustva s tužbama ovog tipa, tužio je Grad Pulu zato što mu nisu dopustili da nastupi u tamošnjoj Areni. I tada je sud odbacio tužbu stajući na stranu Grada, uz opasku da grad ima pravo odlučivati o programskom sadržaju u spomenicima kulture pod svojom upravom. Zanimljivo je kako je 2019. Upravni sud Slovenije poništio zabranu Thompsonova koncerta proglasivši je protuzakonitom jer država nije uspjela dokazati neposrednu opasnost za javni mir, zbog čega je Thompson kasnije dobio odštetu, dok su istodobno sudovi u Švicarskoj i Austriji kao legitiman razlog prihvaćali odluke svojih vlasti o zabrani održavanja Thompsonova koncerta koje su se temeljile na procjenama sigurnosnih službi o potencijalnom širenju ekstremističkih ideologija.
Nacionalna heroina
Nema sumnje da će dežurni moralisti osporavati Thompsonu pravo da se bavi politikom, iako s politikom koketiraju i brojni drugi glazbenici, uključujući i Severinu koja je zbog toga u dobrom dijelu medija stekla status nacionalne heroine. No za razliku od Thompsona, Severina puše u ljevičarsko-aktivistički rog, zbog čega ima status “njihove”, dok se Thompsonu lijepi etiketa ustaše koji ne pripada njima već po svemu sudeći narodu kojemu je dosta demagogije, lažnih moralista i etiketa kojima se u demokratskoj državi osporava mogućnost djelovanja svima pod jednakim uvjetima.
