Generativna umjetna inteligencija više nije budućnost – ona je već ovdje. Međutim, novo nacionalno istraživanje pokazuje da Hrvatska ulazi u AI eru pomalo paradoksalno: građani i zaposlenici masovno koriste AI alate, dok organizacije, sustavi i strategije ozbiljno zaostaju.
To su glavni zaključci Valicon Reporta “Generative AI in Croatia 2025 – From Mass Adoption to Missing Capability”, nastalog u suradnji istraživačke kuće Valicon i savjetodavne tvrtke FutureHR. Istraživanje, provedeno na nacionalno reprezentativnom uzorku od 510 ispitanika, pokazuje da više od 61 posto odraslih u Hrvatskoj već koristi generativnu umjetnu inteligenciju (poput ChatGPT-a i sličnih alata).
Odozdo prema gore
Štoviše, gotovo polovica korisnika koristi AI na tjednoj ili dnevnoj razini, što jasno pokazuje da se radi o trajnoj promjeni u načinu rada i razmišljanja. S druge strane, samo 13 posto organizacija u Hrvatskoj ima formalnu AI strategiju, a tek 17 posto ulaže u sustavnu edukaciju zaposlenika.
“To je trenutačno ključni paradoks AI-ja u Hrvatskoj. Ljudi su nakon nekog vremena prepoznali korist generativne umjetne inteligencije i spontano je uključili u svakodnevni rad – za pisanje, analizu, učenje, strukturiranje ideja. Organizacije, međutim, funkcioniraju sporije jer zahtijevaju odluke, odgovornost i koordinaciju. Drugim riječima, AI se u Hrvatskoj širi ‘odozdo prema gore’, a ne strateški. To kratkoročno povećava produktivnost pojedinaca ili, ako ništa drugo, služi za zabavu, ali dugoročno stvara problem jer se tehnologija koristi bez zajedničkih pravila, bez učenja na razini sustava i bez jasnog cilja.
To nije neobično – slično se događalo i s cloudom, društvenim mrežama i drugim digitalnim alatima, ali kod AI-ja su posljedice potencijalno veće jer se radi o kognitivnom alatu koji izravno utječe na odluke i znanje. Meni je zanimljivo da postoje i cijele grane poslovanja koje imaju vrlo nisku razinu upotrebe AI-ja. Bilo bi zanimljivo vidjeti koliko se AI koristi u javnoj upravi”, poručuje u izjavi za Poslovni dnevnik Aco Momčilović, vlasnik tvrtke FutureHR. Postavlja se pitanja što bi valjalo poduzeti da bi se potaknulo korištenje AI alata u tvrtkama, pogotovo većim jer bi pretpostavljeno tamo dala opipljivije rezultate.
“Prvi korak nije kupnja alata, nego izgradnja sposobnosti. Veće organizacije često griješe jer pokušavaju preskočiti fazu učenja i odmah doći do strategije ili centraliziranog rješenja, a dobar dio alata nudi i u prvom fazi, opciju besplatnog korištenja. Iz podataka je jasno da edukacija mora prethoditi strategiji, a ne obrnuto. To znači – strukturirane programe AI pismenosti za različite razine zaposlenika, jasne smjernice gdje se AI smije koristiti, a gdje ne, pilot-projekte vezane uz konkretne poslovne procese, a ne apstraktne inovacije. Kad ljudi znaju što rade i zašto, tada se AI počinje koristiti smisleno i skalabilno. Tek tada strategija ima smisla.
Prije više od dvije godine napravio sam uspješan AI Business Hackaton, gdje su timovi ‘ne-inženjera’ razvijali ideje i projekte upotrebe dostupnih AI alata. Takvih inicijativa nam treba što više”, kaže Momčilović. Jedan od najupečatljivijih nalaza odnosi se na tzv. nevidljivu upotrebu AI-ja u organizacijama. Čak 42 posto zaposlenika ne zna koristi li se AI u njihovim odjelima, a više od trećine ne zna postoji li ikakva strategija.
“Taj podatak je i meni upao u oči. To je vrlo važan i pomalo zabrinjavajući nalaz. On pokazuje da se AI u mnogim organizacijama koristi fragmentirano i bez vidljivosti. Ljudi koriste alate individualno, često ‘ispod radara’, bez jasne komunikacije prema ostatku organizacije. Postoji i poznati fenomen – ‘shadow AI’. Ovo samo pokazuje da zaposlenici nemaju svijest ni znanje, što koriste njihovi kolege.
Problem tu nije samo u kontroli ili sigurnosti, nego i u propuštenom učenju. Ako organizacija ne zna gdje se AI koristi, ne može učiti iz tih primjera, ne može standardizirati dobre prakse niti spriječiti loše. Vidljivost nije birokracija – ona je preduvjet za odgovorno upravljanje tehnologijom. U nekim firmama s kojima sam surađivao, upravo smo iz tih razloga planirali i interne sastanke na kojima bi se razmjenjivala znanja i primjeri upotrebe AI-ja”, poručuje Momčilović.
Otvoreni webinar
Kao glavni problem identificiran je nedostatak edukacije. Iako trećina organizacija deklarativno ima podršku menadžmenta za AI, samo polovica njih ulaže u konkretne programe edukacije. Bez znanja, umjetna inteligencija ostaje individualni alat, a ne organizacijska sposobnost.
“Nedostatak edukacije najčešće se reflektira kroz površnu upotrebu AI-ja. Ljudi koriste besplatne verzije alata, bez razumijevanja njihovih ograničenja, rizika i stvarnih mogućnosti. To objašnjava i zašto relativno mali broj korisnika plaća AI alate – jer bez znanja nema ni jasne percepcije vrijednosti. Rješenje nije jednokratna radionica, nego kontinuirana edukacija: osnovna AI pismenost za sve, napredna primjena za specifične funkcije (HR, marketing, financije, upravljanje), razvoj internih AI ‘ambasadora’ koji pomažu drugima. AI nije alat koji se “instalira”. To je nova radna vještina, a vještine se grade sustavno, ne stihijski.
Moj pristup tome, u kompanijama, uvijek je bio da prvo održim predavanja za menadžment, koja im pomažu da osvijeste trenutačno stanje, nakon toga tek su išla predavanja i radionice sa specifičnim ‘use caseovima’, i onda tek alatima i njihovo operativno korištenje. S obzirom na brzinu razvoja, i to da većina ljudi zaostaje u praćenju najnovijih uvida, planiram u veljači napraviti otvoreni webinar, i ponuditi tu edukaciju svima koju budu zainteresirani. Tu će biti prilike za suradnju s raznim medijima i kompanijama koje se žele na neki način uključiti”, zaključuje Momčilović.
