Gradonačelnica Supetra Ivana Marković objavila je osvrt na skup održan u ponedjeljak na supetarskoj rivi, koji opisuje kao “otuđan” i “tragikomičan”, ističući prizore odlaska sudionika niz mokru rivu te, kako navodi, potpunu odsutnost publike.
“U razmišljanju kako opisati otužni skup u ponedjeljak padali su mi na pamet različiti termini, ali mi se tragikomedija nametnula kao najtočniji opis”, poručila je Marković, pozivajući se na definiciju prema kojoj tragikomedija označava “situacije u kojima se isprepliću smiješno i tužno, apsurdno i ozbiljno gdje se elementi tragedije i komedije sudaraju i međusobno poništavaju”.
“Kiša, sivi tonovi, kapuljače, kišobrani”
Gradonačelnica navodi da joj je na takav opis najviše ukazao prizor s kraja okupljanja.
“Upravo takav sudar dogodio se na kišnoj rivi slobodarskog grada Supetra”, napisala je, opisujući fotografiju koju naziva “otužnijom i iskrenijom od samog performansa”.
“Nekoliko ljudi snimljenih s leđa kako se udaljavaju niz mokru rivu. Kiša, sivi tonovi, kapuljače, kišobrani. Tijela povijena, bez ikakve geste prema publici jer publike nema”, stoji u objavi.
Posebno izdvaja detalj razglasa: “Jedna osoba vuče zvučnik prekriven plastičnom kesicom, kako bi ga sačuvala od kiše za neki budući ‘nastup’.”
U osvrtu Marković naglašava da je prostor, kako ga opisuje, ostao prazan.
“Prostor je prazan. Nema mase, nema okupljanja, nema reakcije. Samo odlazak”, napisala je, dodajući da “grad u pozadini stoji mirno i ravnodušno: palme, kuće, luka i Supetar koji nastavlja živjeti svoj stvarni život”.
U nastavku ističe simboliku kadra snimljenog s leđa: “Ne gledamo govornike, vođe ni aktere povijesti, nego ljude koji se povlače. Leđa ne simboliziraju snagu, nego kraj. Tišinu nakon pokušaja.”
“Ideologija reducirana na logistiku”
Plastičnu kesu preko razglasa naziva “najjačim detaljem cijelog prizora”, uz tvrdnju da se u njoj, kako piše, sažima kontrast velikih riječi i svakodnevice.
“Patetične parole, ‘uzviđeni’ govori i zazivanje toga da odem iz Hrvatske svedeni su na prijenosni zvučnik koji se mora zaštititi od kiše. Ideologija reducirana na logistiku”, navodi Marković.
Osvrnula se i na vremenske prilike: “Kiša ovdje nije romantična ni dramatična. Ona je dosadna, uporna i ravnodušna baš kao i prostor koji je prevelik za tako mali skup.”
Marković ističe kako je, po njezinu opisu, izostala bilo kakva reakcija okupljenih građana.
“Nitko ih ne ispraća, nitko ne plješće, nitko ne dobacuje. Nema konflikta, nema otpora, nema straha. To je najvažnije. Samo tišina”, poručila je, dodajući: “Jer jedino što se čulo je njihovo urlikanje u nadi da proizvedu strah.”
Zaključuje da “grad u ovom kadru nije pozornica on je kontrast”, uz tvrdnju: “Oni odlaze. I upravo u tome leži vizualna potvrda njihove potpune nepovezanosti s mjestom u kojem su pokušali ostaviti trag.”
“Poruka svih nas mora biti jasna: Ne bojimo se!”
Gradonačelnica navodi da skup nije bio usmjeren na govor, nego na izazivanje straha.
“Njihov stvarni cilj nije bio govor – bio je strah. Jer strah je moć. O, kako to dobro znamo”, napisala je, ističući i poruku: “Ali poruka svih nas mora biti jasna: ne bojimo se!”
U objavi dodaje da je toga jutra bila na poslu: “I zato sam to jutro bila na svom radnom mjestu. Potpisivala dokumete i slagala raspored za sutra.”
Skup u Supetru Marković opisuje kao ilustraciju “dva jasna smjera Hrvatske”.
“Jedan je Hrvatska ispraznih parola, crnih i neslužbenih zastava, stalnog povlačenja društva u prošlost, podjela i mržnje prema svima koji misle drugačije. Proizvodnja straha”, navodi, uz poruku: “To nije zaštita društva to je njegovo mrcvarenje.”
S druge strane, ističe “Hrvatsku konkretnih rezultata”: “Hrvatska rada, odgovornosti i nastojanja rješavanja problema. EU projekata. Uza svakodnevne probleme. I mukotrpan rad.”
Supetar pritom izdvaja kao primjer: “Supetar [je] jedan od rijetkih gradova s rastom broja stanovnika većim od 6 %, grad s najvećim postotnim porastom broja učenika u zemlji dok se drugdje škole zatvaraju, mi gradimo novu.”
“I to je, zapravo, sve što treba znati”
Na kraju objave Marković zaključuje: “I to je, zapravo, sve što treba znati o ovom skupu.”
U P.S.-u dodaje i napomenu o simbolima toga dana: “Jedina regularna i zakonom propisana zastava toga dana u Supetru bila je ona izvješena ispred zgrade Gradske uprave Grada Supetra.”
Moja reakcija na članak je…
