Sjevernoatlanski savez (NATO), čija je članica i Hrvatska, doslovce se nalazi u neobranom grožđu. Naime, Savez je posljednjih nekoliko godina optužio u više navrata Rusiju za testiranje i pomicanje granica članka V. prema kojem napad na jednu članicu je napad na sve, no otvoreni zahtjevi američkog predsjednika Donalda Trumpa za autonomnom danskom pokrajinom Grenland predstavljaju novi izazov.
Upravo bi taj arktički otok, koji čini dio Danske, članice NATO-a, mogao odrediti sudbinu tog vojno-političkog saveza. Danska premijerka Mette Frederiksen upozorila je da bi potez na teritoriju NATO-a koji bi poduzeo SAD značio kraj tog vojnog bloka. Politički vođe Francuske, Njemačke, Italije, Poljske, Španjolske, Velike Britanije i Danske su u utorak objavili zajedničko priopćenje u kojem su vrlo jasno naveli kako Grenland pripada njezinom narodu te da se moraju poštovati principi Ujedinjenih naroda kao što je suverenitet, teritorijalni integritet i nepovrjedivost granica.
“Grenland pripada svom narodu. Na Danskoj i Grenlandu je da odluče o stvarima koje se tiču Danske i Grenlanda”, naveli su. Izjava dolazi u trenutku kad Bijela kuća poručuju kako razmatra niz opcija’ za stjecanje Grenlanda uključujući i kupnju tog otoka, što su politički vođe Grenlanda i Danske odbacili. Američki tjednik Newsweek napravio je analizu kako bi NATO mogao reagirati u slučaju američkog preuzimanja Grenlanda.
Poduzeti vojne mjere
Osam europskih čelnika u utorak je izdalo zajedničku izjavu potpore Danskoj i Grenlandu. “No, s obzirom na nevoljkost EU-a da osudi postupanje Trumpove administracije prilikom zarobljavanja venezuelanskog predsjednika Nicolása Madura 3. siječnja, nejasno je kako bi se kontinent postavio u slučaju vojnog poteza radi zauzimanja arktičkog otoka”, rekao je Rasmus Sinding Søndergaard, viši istraživač Danskog instituta za međunarodne studije (DIIS) za Newsweek
“Preuzimanje kontrole nad Grenlandom bilo bi vrlo brzo. Bilo bi vrlo malo otpora, ako ga uopće bude. SAD je već de facto vojna sila na Grenlandu zahvaljujući svojoj bazi tamo, tako da bi se radilo o slanju posebnih postrojbi“, rekao je Søndergaard. SAD ima prisutnost u svemirskoj bazi Pituffik, instalaciji Američkih svemirskih snaga koja djeluje od 1943. godine. Sporazum o obrani između SAD-a i Danske iz 1951. dopušta SAD-u korištenje baze, u kojoj se nalazi 12. eskadrila za svemirsko upozoravanje, aktivno uzletište i najsjevernija dubokovodna luka na svijetu.
Søndergaard je rekao da bi očekivao mješovitu europsku reakciju na neprijateljski vojni potez SAD-a, ali ne vidi nikakav europski vojni odgovor. “Posljedice bi bile mnogo teže ako bi došlo do bilo kakvih borbi. Teško je o tome nagađati jer je vrlo teško zamisliti američke i europske vojnike kako se bore jedni protiv drugih na Grenlandu“, dodao je. Søndergaard smatra kako postoji mogućnost povećanja vojne prisutnosti danskih i francuskih snaga, kako je predložio Pariz, ali “tada biste imali potencijalnu vojnu konfrontaciju“, nastavio je i dodao: “Ishod bi bio isti. Ako SAD želi vojno preuzeti kontrolu, to može učiniti.“
Diplomatski pritisak
Søndergaard smatra kako se europske zemlje ne bi se osjećale ugodno provocirajući SAD, s obzirom na potrebu za američkom sigurnosnom zaštitom od prijetnje koju predstavlja Rusija. “Dok Trump ističe stratešku vrijednost Grenlanda, vlade moraju graditi koalicije kako bi mu naglasile da SAD može rješavati sigurnosne zabrinutosti kroz postojeće sporazume”, dodao je.
Roger Hilton, stručnjak za NATO i istraživač obrambenih pitanja u slovačkom think tanku GLOBSEC, rekao je za Newsweek da savez ima iskustvo u rješavanju duboko neugodnih unutarnjih situacija. Kao primjer naveo je tursku intervenciju na Cipru 1974. godine, no NATO se tad usredotočio na sprječavanje širenja sukoba i očuvanje kohezije, a ne na vojnu intervenciju, rekao je.
“Isto bi se načelo primijenilo i danas. Prioritet bi bio pronalaženje pregovaračkog kompromisa koji bi očuvao i unaprijedio strateške interese SAD-a, uz poštivanje danskog suvereniteta i normi saveza. Svaki američki potez prema Grenlandu gotovo bi se sigurno najprije tretirao kao politička kriza unutar saveza, a ne kao vojni scenarij. Stoga bi se glavni tajnik usredotočio na obuzdavanje eskalacije diplomacijom, posredovanjem saveznika, korištenjem Sjevernoatlantskog vijeća i aktiviranjem bilateralnih komunikacijskih kanala, a ne silom“, rekao je Hilton. Napominjemo, trenutni glavni tajnik NATO-a je Mark Rutte koji nije za sada javno iznio stav o Grenlandu, no javno je kazao kako se NATO mora kolektivno pobrinuti da Arktik ostane siguran. “Svi se slažemo da su Rusi i Kinezi sve više i više aktivni u tom području”.
Odbiti američke brodove i osoblje
Treći scenarij oko toga što bi se moglo dogoditi jer da Europa odbije američke brodove i osoblje. “Europske zemlje mogle bi odbiti opskrbu američkih brodova gorivom u europskim lukama, ne prihvaćati ranjeno američko vojno osoblje u europskim vojnim bolnicama i zahtijevati visoke naknade za daljnje stacioniranje američkih snaga”, napisala je Marion Messmer, direktorica programa za međunarodnu sigurnost u Chatham Houseu, u analizi za taj think tank.
Europske zemlje bi također mogle predložiti zatvaranje određenih vojnih instalacija. “Europske države imaju značajnu polugu moći koju trenutačna američka administracija očito zanemaruje“, napisala je Messmer, dodavši da bi uklanjanje europskih baza koje podupiru američku vojsku „znatno otežalo neke operacije na Bliskom istoku i u Visokom sjeveru“.
Analitičar Søndergaard komentirao je za Newsweek to opciju. “Europa bi mogla razmotriti želi li i dalje američke vojne baze u Europi ako je SAD napao teritorij druge europske države. To je ekstreman scenarij, razmišljati o uklanjanju američkog osoblja iz Europe, ali većina Europljana želi da oni ostanu zbog Rusije“, dodao je.
Razmotriti budućnost NATO-a bez SAD-a
Može li postojati NATO bez SAD-a? Pitanje je koje se mora postaviti u ovim okolnostima, kad se zna da Trump povlači SAD iz brojnih međunarodnih organizacija, a nije tajna da se američki predsjednik žalio već tijekom svojeg prvog mandata i nastavio u drugome da članice NATO-a nedovoljno izdvajaju za obranu. Trump je prošle godine pozdravio činjenicu da je potaknuo nove obveze o obrambenoj potrošnji od 5 posto BDP-a do 2035. godine.
Nejasna predanost američkog predsjednika europskim članicama saveza postala je očita u Nacionalnoj sigurnosnoj strategiji objavljenoj u prosincu prošle godine, koja pokazuje da je prioritet Washingtona zapadna hemisfera, a ne Europa. Messmer je napisala da europske zemlje moraju ozbiljno razmisliti o tome kako bi izgledao NATO bez SAD-a te povećati ulaganja u područja u kojima je SAD i dalje najjači, poput zapovjedno-upravljačkih mreža i protuzračne obrane.
“Sada će također morati ozbiljno razmotriti kakav bi protivnik SAD mogao postati, osobito u slučaju napada na Grenland“, napisala je Messmer, dodavši da europske države „više ne mogu priuštiti ignoriranje te mogućnosti“.
