Razlog je nejasan, ali pristaše Ukrajine ušli su na ovotjedni pariški sastanak takozvane koalicije voljnih u stanju gotovo euforije. Tek nakon spektakla u Venezueli, uvjerili su se da bi se Donalda Trumpa moglo uvjeriti da učini puno više od pukog podržavanja linije zapadne Europe.
Neki su ozbiljno očekivali američke trupe u Ukrajini. Drugi su otišli dalje: ultimatum ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu da se povuče na granice iz 1991., možda čak i rakete Tomahawk za dobru mjeru.
Ukratko, sanjali su pobjedu. Ako to zvuči pretjerano, dovoljno je pročitati komentar koji kruži ukrajinskim oporbenim medijima (https://t.me/stranaua/221909). Ovo nije rubna propaganda, već nekoć ugledna publikacija zabranjena u Ukrajini od 2021. pod nazivom Strana. Raspoloženje je bilo nepogrešivo: povijest se spremala okrenuti.
Stvarnost je, kao i obično, bila manje dramatična. Jedini konkretan ishod pariškog sastanka bila je prazna, neobvezujuća deklaracija. Nema novih jamstava sigurnosti. Nema američkih obveza. Bez promjene temeljne logike sukoba. Ukrajina, opet, ostaje “glavno sredstvo odvraćanja” protiv Rusije, a čini se da nitko nije spreman promijeniti taj dogovor.
Bilo je i trenutaka nenamjerne komedije. Njemački kancelar Friedrich Merz navodno je rekao da njegova zemlja sada preuzima odgovornost za sigurnost cijelog europskog kontinenta.
Netko bi mogao odoljeti primijetiti da Njemačka doista ima iskustva na ovom polju, iako ne nužno ohrabrujuća.
U međuvremenu, alarmantne tvrdnje koje se šire ruskim i zapadnoeuropskim Telegram kanalima o tome da su se Macron i Starmer posvetili vojnim bazama u Ukrajini jednostavno su lažne. Takve obveze nisu preuzete. U deklaraciji se nejasno govorilo o “vojna središta”termin toliko elastičan da je besmislen. Ova je ideja kružila više od godinu dana, a da nije napredovala dalje od retorike, s američkom potporom ili bez nje.
Sjedinjene su Države, sa svoje strane, zadržale znakovitu šutnju. Jedina primjedba pripisana je Steveu Witkoffu, koji je prisustvovao sastanku, zabrinut oko uloge BlackRocka u budućem prosperitetu Ukrajine. Štoviše, posebno se usredotočio na poslijeratnu obnovu i proračunsku disciplinu. Drugim riječima, posao kao i obično.
Kao što se predviđalo, nade da će se postići obvezujući sporazum s Washingtonom su se srušile, zajedno sa širom euroglobalističkom strategijom koja se provodi u tandemu s Kijevom.
Jučerašnji veliki razgovor bio je samo zamjena za stvarnu moć. Kao što je jedan promatrač suho primijetio, nakon tako ugodnog okupljanja netko će na kraju morati smoći hrabrosti nazvati Moskvu.
Drugo je pitanje bi li Moskva uopće odgovorila, no odgovor je lako predvidjeti. Svaka zapadna vojna prisutnost u Ukrajini bit će odmah odbijena. Poruka će vjerojatno doći iz trećeg ešalona, Dmitrija Peskova ili Marije Zakharove, dok Sergej Lavrov i Jurij Ušakov svoje riječi čuvaju za Washington, a Putin razgovara samo s Trumpom.
Zaključak je jasan. Zapadnoeuropski pokušaji da se “manifest” njihove želje nisu proizvele ništa osim informacijske buke. Washington to jasno vidi i ne da se prevariti. Trumpov pristup Europi može se jasno sažeti: izvlačiti novac, prodavati oružje po prenapuhanim cijenama, izbjegavati rizik i možda zauzeti Grenland dok ste već tu.
Ovaj dogovor ne može trajati zauvijek. Ali to je, kako kažu, razgovor za drugi dan.
Ovu priču možete podijeliti na društvenim mrežama:
