Nadolazeći izborni ciklus u Hrvatskoj najavljuje se kao jedan od najkompleksnijih u povijesti. Analitičari i politički insajderi upozoravaju da se zemlja kreće prema jasnom sukobu dvaju dominantnih polova – lijeve platforme predvođene SDP-om i Možemo te desne strane okupljene oko HDZ-a i ostalih konzervativnih opcija.
Sukob bi mogao biti intenzivniji nego ikada, s obzirom na fragmentaciju desnice nakon raspada Domovinskog pokreta. Pitanje koje postavlja mnoge glasače i političke komentatore glasi: tko ostaje nakon vladajućoj stranci i koga HDZ može kooptirati kako bi održao stabilnu većinu? Na lijevom polu situacija je relativno jasna. SDP i Možemo djeluju kao budući koalicijski tandem s gotovo istim programom i strateškim ciljevima. Njihov savez ima potencijal da mobilizira dio birača, takozvane progresivne glasače i određene demografske skupine, dok spajanje resursa daje logističku prednost.
HDZ se s druge strane suočava s izazovima konsolidacije desnog spektra. Fragmentacija desnice stvara vakuum koji stranka mora popuniti, ali nije jasno ima li dovoljno kapaciteta da kooptira sve desne aktere i zadrži ključne birače. Dodatni izazov HDZ-u predstavljaju nove inicijative na desnici, uključujući DOMiNO, Hrvatske suvereniste, Blok za Hrvatsku i HSP, koji planiraju zajednički izlazak na parlamentarne izbore. Ove stranke mogu privući birače nezadovoljne HDZ-om ili raspadom Domovinskog pokreta.
Nema bianco podrške
Strateški, HDZ više ne može računati na automatsku podršku svih desnih birača. Kooptacija postaje nužnost – bilo kroz koalicije, dogovore o listama ili partnerstva u Saboru. No novi desni blok inzistira na jasno definiranim programskim uvjetima. Politički stručnjaci upozoravaju da Hrvatska već dugo nije vidjela sukob ovakvih razmjera. Dok su prethodni izbori imali jasno definiran glavni pol, sada postoji više manjih desnih i lijevih platformi, a birači su mobilniji i kritičniji.
Pitanje koalicionog inženjeringa postaje ključno. Hoće li HDZ okupiti tradicionalne partnere ili tražiti nove saveznike među manjim konzervativnim strankama poput IDS-a? Istodobno, SDP i Možemo planiraju zadržati kontrolu nad urbanim jezgrama i proširiti svoj utjecaj u sredinama koje su tradicionalno HDZ-ove. Fragmentacija desnog polja stvara prostor za eksperimente i nove političke figure. Politički “priljepci” i lokalne inicijative mogli bi se uključiti u velike koalicijske igre, dodatno komplicirajući političku dinamiku.
Politički analitičar Zoran Pucarić za naš portal kaže: “Imali smo tako Račanovu koaliciju koja je došla nakon Tuđmana. Pitanje je što će biti s koalicijom SDP i Tomaševića, dug je put. Tomaševiću apetiti nisu mali, ali pitanje je dokle će stići. On govori ono kao pristojna mlada, kao nije prezainteresiran za novi mandat, pa nije za nacionalnu politiku, pa ipak je, zapravo ne zna što će. A isto tako, možemo očekivati još i da mu USKOK pokuca na vrata zbog Hipodroma, i dalje još ništa ne znamo”, podsjeća Pucarić.
Dodaje: “Ono njihovo poštenje da se ne krade, ipak nije baš tako čini se. S druge strane, Hajdaš Dončić je netko kome ne bih povjerio ništa da vodi. Također, nisam siguran je li provjereno istraživanje da sinergijom SDP i Možemo dobivaju više od HDZ-a. Pitanje je ako odu u koaliciju, koliko posto birača neće dati glas jer ne žele koalirati sa suprotnom stranom. Imamo i Milanovićeve probne balone o nezavisnoj listi. S druge strane ne znamo s kime će i ako će HDZ ići u koaliciju. Razlog za predizbornu koaliciju je prikupiti te birače da se ne obasipu, jer DHondt je uvijek lutrija. Ni prelazak praga od 5% prema DHondtu nije garancija da se dobiva mandat. Nažalost, ne može se izbjeći to. Tako da osim najava koalicije, ne vidimo detalje. Daleko je do izbora, oni koji navijaju ili potiču da će Plenković raspisati izbore već ove ili početkom godine, nisam siguran da je to točno. Dosad je pokazao da je majstor u čuvanju većine. Inače, nije se dogodilo još da mu ne prolazi proračun ili bilo što drugo, tako da ne bih rekao da je to njemu sad u interesu. Ali sve je moguće u politici”.
Sve je daleko, ali možda bliže nego što mislimo
Pucarić pojašnjava tako da unatoč najavama, predstojeći izbori donose visoku neizvjesnost, kako s lijeve strane zbog potencijalne sinergije SDP-Možemo, tako i s desne strane zbog srozavanja rejtinga Domovinskog pokreta i pitanja koalicijskih partnera HDZ-a. Kandidati i stranke sada moraju balansirati između jasnoće poruka i fleksibilnosti u pregovorima jer svaka greška u koalicijskim pregovorima može biti presudna za ishod izbora.
Medijski prostor dodatno pojačava dinamiku sukoba. Lijeve i desne platforme koriste svoje kanale za oblikovanje narativa, mobilizaciju baze i stvaranje percepcije prednosti, što dodatno povećava politički tlak u mjesecima koji dolaze. Praktična pitanja poput raspodjele ministarskih mjesta, koalicijskih dogovora i kandidacijskih listi postaju kritična jer svaki propust može dovesti do gubitka ključnih birača.
No, upućeni tvrde da je HDZ-ova sposobnost kooptacije manjih desnih stranačkih aktera ključna je za stabilnost buduće vlade. Ako propusti okupiti desnicu, lijevi blok može kapitalizirati fragmentaciju i osigurati prednost u Saboru. Na lijevoj strani, SDP i Možemo fokusirani su na jasno programsku poruku: socio-ekonomske reforme, digitalizaciju, ekološke inicijative i zaštitu prava manjina, ciljajući takozvane urbane i progresivne birače.
Desni blokovi ističu nacionalne, suverenističke i identitetske teme, pokušavajući konsolidirati birače nezadovoljne HDZ-ovim kompromisima. Strategija je okupiti ideološki kompatibilne aktere i stvoriti snagu koja može konkurirati lijevom bloku. Sve ukazuje na to da nas čeka vrlo intenzivan izborni ciklus, s više razina sukoba: ne samo između lijevog i desnog polja, već i unutar same desnice, koja se mora reorganizirati nakon raspada Domovinskog pokreta…
Tako bi Hrvatska mogla doživjeti izborni ciklus koji je po intenzitetu i strategiji usporediv s rijetkim trenucima u njezinoj političkoj povijesti, a rezultat tog procesa oblikovat će vladajuću strukturu idućih godina.
