Na današnji dan obilježava se godišnjica predaje Biljane Plavšić Haaškom sudu. Nekada jedna od najutjecajnijih političkih figura među Srbima u Bosni i Hercegovini, Plavšić je tijekom rata bila dio samog vrha vlasti tzv. Republike Srpske. Danas, u 95. godini života, živi mirno na periferiji Beograda, bez javnih istupa u kojima bi izrazila žaljenje ili preuzela osobnu odgovornost za ratne zločine.
Tijekom rata Plavšić je davala izjave koje su kasnije postale simbol politike progona i nasilja. Tako je u rujnu 1993. izjavila: “Bilo bi najbolje kad bi istočna Bosna bila očišćena od Muslimana. Kad kažem očišćena, ne želim da me netko shvati doslovno i pomisli na etničko čišćenje. Oni zakače etiketu etničkog čišćenja savršeno prirodnom fenomenu i onda to nazivaju ratnim zločinom.”
Godinama kasnije, osvrnula se i na ulogu Željka Ražnatovića Arkana, čije su paravojne postrojbe bile odgovorne za masovne zločine. U izjavi iz 1996. rekla je: “Kad sam vidjela što je Arkan napravio u Bijeljini, odjednom sam shvatila da su sve njegove akcije takve. Rekla sam, “Ovdje stoji srpski heroj”. On je pravi Srbin, baš onakav kakvog trebamo.”
Etničko čišćenje u Bosni
Arkanove jedinice odgovorne su za ubojstva više stotina, a prema nekim procjenama i do tisuću civila nakon zauzimanja Bijeljine u travnju 1992. godine. Neposredno nakon tog događaja, Plavšić se, tada kao predsjednica tzv. Republike Srpske, susrela s Arkanom i javno ga poljubila pred kamerama međunarodnih medija.
Plavšić je zajedno s Radovanom Karadžićem i Ratkom Mladićem smatrana dijelom političko-vojnog vrha odgovornog za razaranja i masovne zločine u Bosni i Hercegovini. Krajem veljače osuđena je na 11 godina zatvora nakon što je priznala krivnju za zločine protiv čovječnosti i etničko čišćenje, dok je optužba za genocid povučena.
Haaški sud prema njoj je pokazao iznimnu popustljivost, dijelom i zbog činjenice da se dobrovoljno predala, priznala krivnju te svjedočila protiv Slobodana Miloševića. Unatoč brojnim postojećim dokazima protiv Miloševića, sud je očito veliku važnost pridavao i iskazima njegovih bliskih suradnika.
Ubrzo je objavljeno da će Plavšić kaznu služiti u Švedskoj, zemlji poznatoj po iznimno visokim standardima zatvorskog sustava. Reuters je 14. lipnja objavio opsežan reportažni tekst o ženskom zatvoru Hinseberg, gdje je tada 72-godišnja Plavšić trebala izdržavati kaznu.
Novinar Reutersa opisao je Hinseberg kao ustanovu koja više nalikuje ljetnikovcu nego zatvoru, zbog čega ga osoblje i zatvorenice nazivaju “dvorcem”. Iz tog je zatvora do tada pobjegla samo jedna osoba, ponajviše zato što uvjeti boravka ne ostavljaju snažan motiv za bijeg.
‘U Švedskoj ionako imamo visoke standarde’
Zatvor se sastoji od glavne vile okružene drvoredima s pogledom na jezero te niza bungalova u kojima su smještene zatvorenice. Kompleks uključuje saunu, solarij, prostor za masažu, terene za sport i jahanje, knjižnicu te glazbenu sobu. Zatvorenice se slobodno kreću u okolici zatvora, dok mještani obližnjeg mjesta svakodnevno prolaze mostom koji vodi prema kompleksu.
Smještaj uključuje televizore u boji i privatne kupaonice, a radne obveze svode se na kuhinju ili čišćenje, uz mjesečnu naknadu od oko 185 američkih dolara. Usporedbe radi, prosječna plaća u ratom razorenoj Bosni i Hercegovini tada je iznosila oko 270 dolara.
Iako švedske vlasti u tom trenutku još nisu službeno potvrdile da će Plavšić biti smještena u Hinseberg, Reuters je iz neslužbenih izvora doznao da je njezin dolazak gotovo siguran. To su potvrdile i same zaposlenice zatvora. Šefica osiguranja Hinseberga, Kertsin Egonsson-Larsson, izjavila je: “Ako dođe, dobro ćemo je paziti. Naučit ćemo je Švedski.”
Jedna od zatvorenica bila je još izravnija: “Ona dolazi, uopće nema sumnje u to, i to ovih dana.” Egonsson-Larsson odbacila je ocjene da se radi o luksuznom zatvoru, istaknuvši: “Ne mislim da je lukzusan. U Švedskoj ionako imamo visoke standarde, a zatvori se grade prema tim standardima.” Dodala je i: “Ponosna sam na ovaj zatvor jer je human.”
