jaNa zrnatim mobilnim snimkama navodno snimljenim u Iranu, ljudi se vide kako plaču dok se kreću između više od desetak tijela, položenih u vrećama za tijela na podu.
Isječak je navodno snimljen u improviziranoj mrtvačnici u južnom Teheranu, iako to nije moguće neovisno potvrditi. Podijeljeno je na iranskim Telegram računima koji su širili oskudne videozapise koji dolaze iz Irana, gdje je režim, boreći se da sruši dvotjedni ustanak, zatvorio internet, pa čak i fiksne telefone.
Slijedi ostale video snimke prosvjeda u kojima se u pozadini čuje neprekidna pucnjava. Iskazi očevidaca opisuju krvave ulice i prosvjednike koji su namjerno zaslijepljeni.
Čak je i iranska državna TV emitirala snimke desetaka vreća s mrtvozornicima u teheranskom mrtvozorničkom uredu, iako je tvrdila da su mrtvi žrtve “naoružanih terorista”.
Sve krhkija Islamska Republika napada dok se suočava s dosad najvećom egzistencijalnom prijetnjom.
Neki od najuglednijih iranskih analitičara koje sada poznajem vjeruju da po prvi put postoji stvarna mogućnost pada režima.
Ali cestarine su već ogromne.
Organizacija Iran Human Rights sa sjedištem u Norveškoj priopćila je u nedjelju da je potvrdila ubojstvo 192 osobe na skupovima, ali je dodala da bi stvarni broj mrtvih mogao biti čak 2000.
Na ulicama prosvjednici otvoreno zahtijevaju svrgavanje opresivnih klerikalnih vladara zemlje, uzvikuju “Smrt diktatoru”, a u nekim krugovima čak pozivaju na povratak kraljevske dinastije Pahlavi, koja je izbačena u revoluciji 1979. koja je iznjedrila režim.
Američka novinska agencija za ljudska prava (Hrana) kaže da su se prosvjedi sada proširili na 185 gradova u svih 31 provinciji zemlje.
Ovo nije prvi masovni prosvjedni pokret koji je potresao zemlju. Prije nešto manje od četiri godine, pobuna Žene, život, sloboda izbila je nakon smrti mlade Kurdke iz Irana, Mahse Amini, koju je uhitila državna represivna policija za moral jer nije nosila hidžab.
Ali ovo se čini drugačijim zbog jedinstvene ranjivosti s kojom se suočavaju iranski vladari.
Za početak, prosvjedi su izbili kao odgovor na skok cijena dok je lokalna valuta, rial, spiralno rasla, stvarajući pritisak na sve dijelove društva.
Ono što je ključno, dolazi u jeku katastrofalnog 12-dnevnog rata između Izraela i Irana prošle godine. Izraelske, a kasnije i američke snage bombardirale su ključna iranska nuklearna postrojenja, vojnu infrastrukturu, pa čak i nuklearne znanstvenike.
U jednom trenutku, Iran je jedva mogao pratiti popunjavanje svog vojnog vodstva, budući da je njegov novoimenovani ratni zapovjednik ubijen samo nekoliko dana nakon što je njegov prethodnik ubijen.
Iran je uzvratio napad, napali Izrael i američku zračnu bazu u Kataru.
Ali sve je to razotkrilo duboku ranjivost unutar režima. Da bi Izrael i SAD bili tako uspješni, to je impliciralo masovno curenje obavještajnih podataka i moguću koordinaciju unutar najbližih krugova iranske elitne Revolucionarne garde, a možda čak i vrhovnog vođe.
Također dolazi u trenutku kada se Iran ne može osloniti na svoje regionalne saveznike u Libanonu, Siriji i Iraku. Izraelske operacije u posljednjih nekoliko godina već su desetkovale militante Hezbollaha koje podržava Iran u Libanonu.
To je zauzvrat pomoglo pridonijeti padu iranskog saveznika, sirijskog predsjednika Bashara al-Assada, od strane islamističkih pobunjenika koji su se sada okrenuli prema SAD-u.
Iranske proxy skupine u Iraku bile su iznenađujuće tihe unatoč regionalnoj eskalaciji, iako bi se to moglo promijeniti.
Izvori bliski iransko-iračkoj granici rekli su mi da kruže izvješća da stotine boraca iz iračkih Snaga za narodnu mobilizaciju prelaze u Iran kako bi ojačali režim.
Bez obzira je li istina ili ne, koliko god broj bio velik, iransko se vodstvo još uvijek mora boriti s masovnim nacionalnim prosvjedima, degradiranom vojnom infrastrukturom, zabrinutošću zbog curenja unutarnjih obavještajnih podataka i pobune, smanjenom regionalnom potporom i mogućnošću daljnjih američkih i izraelskih napada.
Čini se da je Donald Trump obaviješten o mogućim opcijama vojnog udara. Izraelski izvori kažu da su najviši zapovjednici održali unutarnje sigurnosne konzultacije tijekom vikenda i stavili zemlju u stanje visoke pripravnosti usred mogućnosti američke intervencije.
Iran je obećao osvetu protiv američkih baza i Izraela ako budu napadnuti, ali koliko bi takav odgovor bio učinkovit?
Sve se to odvija u trenutku kada Sjedinjene Države imaju predsjednika koji uživa u intervencijama.
Prošlog tjedna Washington je pokrenuo zapanjujuću vojnu operaciju bez presedana u Venezueli, tijekom koje su američke specijalne snage uhvatile autoritarnog vođu zemlje, Nicolása Madura. Trump je od tada obećao da će “upravljati” Venezuelom i zasebno uzeti Grenland, teritorij NATO saveznika.
Nije nezamislivo da će SAD bombardirati svog najvećeg neprijatelja Iran u potrazi za promjenom režima.
A to zapravo ohrabruje prosvjednike, kaže Gissou Nia, iransko-američki odvjetnik za ljudska prava koji radi u Atlantic Councilu. Rekla je da su neki prosvjednici čak držali Trumpove znakove.
“Misle da će se na kraju isplatiti, da neće biti sami u svojoj nevolji i da će moći svrgnuti režim”, nastavlja ona, dodajući da su Iranci “spremni riskirati svoje živote da vide pad režima”.
“Međunarodna zajednica doista mora poslušati taj poziv”, dodala je.
Što bi bilo sljedeće, nejasno je.
Reza Pahlavi, prognani sin posljednjeg iranskog šaha, ne samo da je danas ohrabrivao ljude da nastave izlaziti na ulice, već u videu objavljenom na internetu u nedjelju kaže da se sprema vratiti kući.
To je ili naivno preuranjeno ili svojevoljno držanje. Ali sigurno se režim bori za život.
