Radni vijek bi trebao završiti mirovinskim odmorom, no za tisuće hrvatskih umirovljenika to je i dalje samo nedostižan san. S početkom nove godine stupila je na snagu nova mjera koja omogućuje rad umirovljenika na puno radno vrijeme, ali uz samo polovicu mirovine. Dok jedni u tome vide priliku za ostanak aktivnima i prijenos znanja, drugi upozoravaju da ih sustav tjera da rade jer od mirovine jednostavno ne mogu preživjeti.
Do kraja prošle godine umirovljenici su mogli raditi do četiri sata dnevno i pritom primati punu mirovinu. Nova pravila sada omogućuju i puno radno vrijeme, no uz značajnu cijenu – isplaćuje se tek 50 posto mirovine.
Ta je promjena odmah izazvala podijeljene reakcije među umirovljenicima i javnosti. Dok jedni smatraju da je riječ o pravednom kompromisu, drugi upozoravaju da se time kažnjavaju ljudi koji su mirovinu stekli dugogodišnjim radom.
‘Mirovina mi je takva da ne mogu ni čavle kupiti’
Jedan od onih koji unatoč mirovini i dalje radi je Mladen Šoprek. Iza sebe ima 38 godina radnog staža, a u mirovini je već sedam godina. Ipak, njegova jutra i dalje počinju radno – vozi taxi: “Toliko mi je bajna mirovina da ne mogu niti čavle kupiti kad platim režije. Pa sam prisiljen raditi da mogu živjeti”, rekao je Šoprek za RTL Danas.
Tijekom života radio je u tvornici autobusa, bavio se ugostiteljstvom, servisirao automobile, a uz sve to je i hrvatski branitelj. Unatoč svemu, njegova mirovina iznosi 470 eura. Zbog toga, kaže, prestanak rada za njega jednostavno nije opcija.
Sličnu priču ima i Ljiljana Količić iz Zagreba. Nakon 41 godine radnog staža prima mirovinu manju od 600 eura, zbog čega i dalje radi nekoliko sati dnevno: “Imam 41 godinu staža, a mirovina nije ni 600 eura. Mislim da sam vam sve rekla”, kratko poručuje. Na pitanje koliko radi, odgovara da je to “negdje pet, šest” sati dnevno. Dodaje da posao nije nimalo lagan: “Normalno da mi je teško. Kad i noge bole i kičma boli, sve boli.”
Neki rade jer žele, a ne jer moraju
Ipak, nisu svi umirovljenici na tržištu rada isključivo zbog financija. Dio njih radi jer želi ostati aktivan i uključen u svakodnevni život. Josip Cvitaš iz Zagreba ističe da mu posao ne predstavlja opterećenje: “Ja uživam u stvaranju nečega, a kad se vide rezultati onda mi bude drago”, kaže.
Za njega rad nakon umirovljenja nije nužnost, već osobni izbor. Nova pravila izazvala su i raspravu o pravednosti sustava. Tomislav Zadrovec iz Zagreba smatra da rješenje nije korektno prema onima koji su mirovinu pošteno zaradili: “Mislim da to nije korektno. Jer ako je on zaslužio penziju, treba je i dobiti”, poručuje.
S druge strane, Ivan Renić smatra da mjera ima smisla, osobito u sektorima gdje kronično nedostaje radnika: “Mislim da je to korektno da se mogu iskustva i vještine prenijet na druge generacije”, kaže, kao primjer navodeći poslove strojne obrade u kojima, prema njegovim riječima, nedostaje i radne snage i znanja.
Koliko umirovljenika već radi
Prema podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, više od 35 tisuća umirovljenika trenutačno radi na pola radnog vremena, a najviše ih je u Zagrebu. Procjenjuje se da će mogućnost rada na puno radno vrijeme uz isplatu polovice mirovine iskoristiti gotovo 9000 umirovljenika.
Višnja Fortuna, predsjednica Matice umirovljenika Hrvatske, ističe da razlozi za rad nisu uvijek isključivo financijske prirode: “Nije samo niska mirovina, nego žele biti uključeni. Žele biti u svijetu rada”, naglašava.
Ivanka Margetić, predsjednica Matice umirovljenika Maksimir, dodaje da nova mjera različito pogađa umirovljenike, ovisno o visini njihove mirovine: “Netko tko ima veću mirovinu, to mu je dodatni plus… a ako ima malu mirovinu, to mu je itekako važno”, objašnjava.
‘Želje su jedno, stvarnost drugo’
Na kraju, Mladen Šoprek priznaje da sam rad njemu nije problem, ali da mnogi umirovljenici u mirovinu odlaze s potpuno drugačijim očekivanjima: “Svatko ima svoj san u penziji da će konačno moć odmoriti i posvetiti se drugim stvarima, a ne samo poslu. Ali nažalost, želje su jedne, a stvarnost je drugo”, zaključuje.
Za jedne je nova mjera prilika da ostanu aktivni i korisni, a za druge – jedini način da prežive.
