Svalbard, arktički arhipelag koji je desetljećima bio simbol međunarodne suradnje i otvorenosti, sve se brže pretvara u novo geopolitičko žarište. Smješten visoko na sjeveru, između Norveške i Sjevernog pola, Svalbard formalno pripada Norveškoj, no njime se upravlja prema posebnom međunarodnom ugovoru iz 1920. godine koji državljanima gotovo 50 zemalja omogućuje boravak i rad bez vize.
Zahvaljujući tom režimu arhipelag je godinama bio mjesto znanstvene suradnje i suživota ljudi iz cijelog svijeta. U međunarodnim istraživačkim postajama zajedno su radili europski, ruski i kineski znanstvenici, dok je Longyearbyen izrastao u multikulturalnu zajednicu s više od 2.500 stanovnika, piše New York Times.
Pogoršanjem globalnih odnosa i sve većim interesom za Arktik, Norveška je počela znatno odlučnije isticati svoj suverenitet. Nova, oštrija politika dio je šireg geopolitičkog zaokreta na krajnjem sjeveru. Posebnu pozornost posljednjih mjeseci privlače i izjave američkog predsjednika Donalda Trumpa o mogućem preuzimanju Grenlanda koje su dodatno skrenule pozornost svjetske javnosti na Arktik.
Norveški suvereni teritorij
„Kada politička pozornost pljušti po Grenlandu, dio toga neminovno padne i na Svalbard“, izjavio je norveški državni tajnik u Ministarstvu vanjskih poslova Eivind Vad Petersson.
Norveške vlasti upozoravaju da Svalbard predugo funkcionira kao gotovo nereguliran prostor. „Svalbard se često doživljavao kao neka vrsta slobodne zone u kojoj svatko može doći i raditi gotovo što god želi. To jednostavno nije točno. Ovo je norveški suvereni teritorij“, poručio je Petersson.
U tom kontekstu Oslo je uveo niz mjera kojima ograničava strano djelovanje: strancima su ukinuta biračka prava ako prethodno nisu živjeli na kopnenom dijelu Norveške, blokirana je prodaja zemljišta inozemnim kupcima, a nadzor nad znanstvenim istraživanjima znatno je pojačan. Posebno je osjetljivo pitanje morskog dna oko arhipelaga gdje se nalaze velike zalihe rijetkih zemnih metala ključnih za energetsku tranziciju.
Krše ugovor?
Ti potezi izazvali su snažne međunarodne reakcije. Rusija tvrdi da Norveška nema „bezuvjetni suverenitet“ nad Svalbardom, dok su Island i Europska unija upozorili da norveška tumačenja prelaze okvire Svalbardskog ugovora. Istodobno, američki dužnosnici izražavaju zabrinutost zbog kineskih znanstvenih aktivnosti za koje tvrde da mogu imati vojnu namjenu, što Kina odbacuje kao neutemeljene optužbe.
Svalbard je pritom strateški iznimno važan. Jedno je od najboljih mjesta na svijetu za preuzimanje satelitskih podataka i praćenje raketnih putanja, a kontrola nad arhipelagom daje ključnu prednost u nadzoru Arktika, regije koja sve više postaje nova arena sigurnosnog i gospodarskog nadmetanja Europe, Sjeverne Amerike i Azije.
Promjene se snažno odražavaju i na lokalnu zajednicu. Dugogodišnji stanovnici stranog podrijetla sve češće izražavaju zabrinutost za svoju budućnost, dok norveške vlasti poručuju da nemaju izbora. „Norveška se danas nalazi u najozbiljnijoj sigurnosnoj situaciji od 1945. godine“, rekao je Petersson, ističući da je zaštita arktičkog teritorija postala pitanje nacionalne sigurnosti.
