Analiza s odmakom uvijek otvara neke nove vidike pa tako utakmica Croatije i Hajduka nameće pogled kroz prizmu sastava za koji se u Zmijavcima odlučio Gonzalo Garcia. Na prvu u njegovom odabiru nema ništa čudno ni specifično, ali na drugu ima materijala za zapitati se koliko je ta momčad blizu one koja bi mogla istrčati na Poljudu protiv Istre 25. siječnja. Valja uzeti u obzir i činjenicu da Urugvajac u prvom kolu neće moći računati na suspendirane Rebića i Livaju, a datum povratka Pukštasa, Šarlije i Ivušića još uvijek je nepoznat. Stoga se Silić na vratima te Hodak, Mlačić, Skelin i Hrgović u obrani čine sasvim logičnim odabirom, kao što je i logično da Almena u izostanku Pukštasa zauzme poziciju desetke. Trojac zadužen za nered pred suparničkim vratima stoga otpada na Bambu, Durdova i Šegu.
A što s veznim redom? Tu je Garcia odlučio da par zadnjih veznih u Zmijavcima čine Guillamón i Skoko. Kad je 25-godišnji Španjolac u pitanju, predmnijevali smo obzirom na njegovu ulogu u posljednje dvije utakmice jeseni, da bi nakon priprema značaj njegove figure mogao porasti. Puno je oko njega bilo upitnika, a trajali su sve dok ga Garcia praktički nije “izvadio iz frižidera” protiv Lokomotive i Vukovara.
A Guillamón je tu priliku znalački iskoristio i bumeranški okrenuo sliku o sebi. Kako hajdučkog puka, tako očito i Gonzala Garcie. Jer, teško da uvrštavanje Guillamóna u početni sastav na prvoj pripremnoj utakmici nakon prvog tjedna priprema može biti slučajnost. Ima on očito nešto što se dopada Urugvajcu, a i neslužbene informacije s treninga Bijelih govore da je Španjolac izrazito podigao razinu treninga. Kako treninga, tako i stava, razmišljanja… Naprosto, kao da je spreman ovog proljeća zaigrati naslovnu hajdučku ulogu. A igra na poziciji za koju je Hajduk jako dugo tražio rješenje. Odnosno, Garcia je tražio nekoga tko će biti orijentiran na defenzivu, nešto poput “razbijača”. A Guillamón je u konkurenciji Pajazitija, Krovinovića i Sigura tu najkonkretniji.
Očito je shvatio što se od njega traži, a trener je to znao honorirati. Još je praktično tjedan i pol do utakmice s Istrom i još uvijek nije poznato tko će u tom susretu zaigrati, ali je prilično jasno da Guillamonov značaj za ovu momčad Bijelih ima tendenciju proljetnog rasta. I zaista, moglo se baš u Zmijavcima vidjeti kakvu ulogu Španjolac igra. Iako tako ne izgleda, na terenu je izrazito vokalan, stalno je u pokretu i baš diktira tempo igre Hajduka. I očito je da ima prilično znanje o nogometu.
A nešto nogometno što Gonzala Garciju “kopka” ima i Noa Skoko (20). Njegova je uloga u tom paru bila nešto isturenija, kontinuirano je tražio kombinatoriku, povremeno i osvajao prostor… I činio je zapravo najintrigantniju kockicu u Garcijinom mozaiku. Tako je bilo i početkom sezone kada je Skoko u uvodnom dvomeču protiv Zire bio starter, a kasnije je korišten u još dvije utakmice – protiv Istre i Gorice. I onda je nestao. Točnije, za njega više nije bilo prostora u brojnoj konkurenciji u veznom redu.
U toj prvoj epizodi hajdučkih minuta Skoko je na terenu djelovao fizički inferiorno, zbog čega je patila duel igra, ali se vidjelo da u njemu ima nešto interesantno. Da sadrži materijal koji obećava. Kao mladom igraču njemu je bio potreban jedino kontinuitet, a kako ga tada nije mogao dobiti u Hajduku, otišao je pod grb kliškog Uskoka na dvojnu registraciju, kao što je onomad recimo igrao Rokas Pukštas u Solinu. I taj se potez Skoki isplatio, obzirom da je upisao 9 nastupa i zabio 3 pogotka. Ispunila je ta dvojna registracija svoju svrhu. Skoki je donijela minute, makar i u nižoj ligi, a kojima je očito dobio na čvrstini. A i danas je pola godine stariji, što vjerojatno znači da je i ojačao.
Često mladim igračima te niže lige najviše i koriste u smislu takozvanog “čeličenja” prije odlaska na više razine. To se očito dogodilo i Skoki. Ove zime je na Hajdukovim pripremama, a u njihovom prvom tjednu je opet Garciji pokazao nešto što je Urugvajca nagnalo da ponudi novu priliku.
Nekad su kao dva zadnja vezna bili “kuvertirani” Krovinović i Pajaziti, ali se očito promijenio odnos snaga. Tako nešto, pak, kod Gonzala Garcije nije čudno. On ionako govori da kod njega igrač par utakmica može biti starter, pa će ga onda upotrijebiti za par mjeseci… Krovinović je vjerojatno svih ovih sezona bio najstandardniji Hajdukovac, a Pajaziti je netom po dolasku sve oduševio. Intrigantno je da su njih dvojica u Zmijavcima igrali u drugom poluvremenu, zajedno sa suspendiranima Rebićem i Livajom te nominalno rezervama Kalikom, Racijem, Brajkovićem.
Teško je sa sigurnošću tvrditi da je Garcia u Zmijavcima izveo Hajduk koji će zaigrati protiv Istre, ali realno, obzirom na okolnosti i zdravstveni bilten, tu nema puno prostora za promjene. Eventualno se u vezni red može vratiti potpuno oporavljeni Pukštas, ali pitanje je kad će Amerikanac doseći takvo stanje.
Također, ne bude li mogao Šarlija, Mlačić i Skelin su pretendenti za stoperski dvojac, baš kao što bi krilne pozicije trebale pripadati Bambi i Durdovu. “Desetka” bi izostankom Pukštasa trebala pripadati Ikeru Almeni, a vrh napada Micheleu Šegi. Dakle, obrambene i napadačke linije već sad djeluju definirano, a najintrigantniji prostor je upravo onaj središnji. Mogli bi očito njime ordinirati Skoko i Guillamón. A hoće li, ostaje za vidjeti.
