Vrgorski gradski kolodvor ili ono što podsjeća na njega do kraja ove godine trebao bi krasiti Trg Mate Šimunovića Svjetskog (1900. – 1969.) jednog od najpoznatijih svjetskih pustolova, koji je rođen u obližnjem selu Stiljima. U gradskom proračunu za tu namjenu predviđeno je 40.000 eura.
Svakodnevno na njegovoj skulpturi i životnom suputniku, psu Globusu radi akademska kiparica Adna Bakija, koja je već imala čast uprizoriti još jednog Vrgorčanina, pokojnog Antu Gašpara, samozatajnog diverzanta 4. gardijske brigade koji je napadao četničke bunkere u opancima i, nažalost, položio svoj život mladi život za domovinu u svibnju 1992. godine nedaleko od Čitluka (BiH).
Priča o Mati Svjetskom dugo se vrtila samo u lokalnim okvirima, među starijom generacijom Vrgorčana, koji ga se sjećaju kao čovjeka punog dojmova, koji je nakon povratka u bivšu državu radio na Vjesnikovu kiosku. U tim krugovima često je bio neshvaćen ili predmetom internih šala, no, kako to obično biva, tek poslije smrti u brojnim slučajevima shvati se veličina čovjeka, i njegovih djela i podviga.
Tako je bilo i u Matinu slučaju – zahvaljujući rodbini koja je sačuvala knjigu s njegovih putovanja, priča je izišla iz naftalina u javnost, koja je to s oduševljenjem prihvatila. A Mate je za svog burnog života, prošao puno toga – putovao je 19 godina, posjetio 70 država, sa svojim psom prevalio je 360.000 kilometara, biciklom, pješice i s malom jedrilicom.
O njemu su pisale tadašnje najuglednije svjetske novine, kao što su “New York Times”, “La Prensa”, “El Telegrafo”,”The Straits Times”, “Shangai Herald”…
Vrgorčanin je vodio dnevnik o svojim putovanjima, a tijekom jedne pomorske nesreće kod Sumatre, pas mu je spasio dnevnik, tako možemo vidjeti da su u njemu upisani mnogi uglednici iz ondašnjeg vremena, poput američkog predsjednika Herberta Hoovera, indijskog dobitnika Nobelove nagrade za književnost Rabindrantha Tagorea…
Zahvaljujući rodbini koja je sačuvala materijale i proslavljenom hrvatskom alpinistu Stipi Božiću, snimljen je dokumentarni film o ovom nevjerojatnom avanturistu, a u nakladi VBZ-a izišla je i knjiga o tim podvizima, dok Grad Vrgorac svake godine organizira Festival “Mate Svjetski”, na kojem gostuju i svoja iskustva s brojnih putovanja prepričavaju hrvatski i regionalni “globetrotteri”.
U svakom slučaju, tu su napravljeni pomaci, priča se može i turistički valorizirati jer uistinu Hrvatska u svojoj prošlosti nema takvih pustolova, koji su toliko godina putovali, posjetili brojne države i krajeve. Možemo spomenuti braću Seljan, Jožu Horvata…
No, postavlja se pitanje, je li izabrano pravo mjesto za trg? Mnogi će reći na prvu, kolodvor je idealan, simbolizira odlazak i dolazak, sve ono što je Matu obilježilo cijeli život.
Je li to moglo biti u njegovim Stiljima, gdje se rodio i pokopao, u selu gdje se izgradio taj znatiželjni duh? Vrgorska krajina nema tako razvijen seoski turizam, kao susjedna Imotska krajina, ali kreće se to pomalo. Matin spomenik kod područne škole u Stiljima, s jednom spomen-sobom u Zadružnom domu, gdje bi bile izložene njegove stvari i fotografije s putovanja, sigurno bi ovo vrgorsko mjesto otvorilo na turističkoj mapi, a bilo bi i idealno mjesto za posjet stranih gostiju koji idu na odmor u Poljica, Mijaca i Žlibinu, gdje su se izgradile prve kuće za odmor.
