Čovjeku, a poglavito građaninu Splita, dođe da poludi kad pročita tekst o radnom sastanku na kojem su ministrica zaštite okoliša Marija Vučković, župan Blaženko Boban, splitski gradonačelnik Tomislav Šuta i drugi predstavnici gradova i općina razglabali o budućnosti Karepovca.
Baš tako, jer, hajde, prisjetite se, koliko ste puta u posljednjih više od 20 godina(?!) slušali kako će jednog dana doći kraj ovom brdu smeća na periferiji grada… Da, da, doći će dan, doći će vrijeme, plakat će Splićani… da parafraziramo stari hit. I plakat će, samo čekajte ljeto…
Karepovac broji zadnje mjesece života, “smrt” mu se šulja već godinama, stidljivo, polako… A na majku svih pitanja – gdje ćemo kad konačno umre, s tim našim smećem (riječ je o preko 120 tisuća tona godišnje) – odgovora još nema. Barem ne konkretnog. Očito nas je sve, ima bit političare najviše, iznenadio dupkom puni Karepovac. Voda, pardon, smeće nam je došlo do grla sad kad je ionako sve otišlo kvragu.
Majka svih pitanja
Odgovor na majku svih pitanja gdje ćemo sa smećem kad umre Karepovac trebao bi biti – Centar za gospodarenje otpada u Lećevici, koji se planira – koliko ono? Nekih 20-ak godina. Pih… I još nije počela izgradnja. Ako bude sreće, počet će ove godine, ali sreća je kod ovog projekta relativna, kao, uostalom i vrijeme, pa je nezahvalno išta prognozirati.
U najboljim okolnostima, prema nekim procjenama, objekt neće krenuti s radom prije 2028. godine. A do tada bi splitsko smeće preuzimali drugi gradovi i općine. Jedva čekamo vidjeti kako će to funkcionirati u praksi.
Ministrica Vučković izmotavala se nemušto pred novinarima odbijajući konkretno odgovoriti koji su to gradovi i općine pristali biti mega kanta za splitske škovace.
– Ja mislim da nema potrebe navoditi ih pojedinačno – kazala je. Pa da, zašto bi Splićane uopće trebalo zanimati gdje će završiti njihovo smeće? Čemu se zamarati glupostima? Ili je problem možda ipak malo veći? Koliko odlagališta uopće može primiti tolike količine? Koje su to udaljenosti? I na kraju ono građanima najvažnije – koliko će to koštati?
Ministrica Splićanima savjetuje – više odvajajte. Aha, evo već vidimo kako će se u ovih par mjeseci pred nama dogoditi “kopernikanski obrat”. Pa jednoj Njemačkoj su trebale godine da se discipliniraju (i to zahvaljujući drakonskim kaznama), a mi ćemo to sad na ho-ruk. Kako da ne…
Loša karma
Splitski deponij loša karma prati nekako još od samih početaka, točnije od 1964. godine, kada je tadašnji Odjel za urbanizam i građevinarstvo Općine Split odredio da se kućno smeće, umjesto na lokaciji na Gripama, deponira na predjelu Glednice u Mravinačkom polju. Bila je to tad rupetina kilometrima udaljena od urbanog područja i svijesti ljudi da uopće postoji. U međuvremenu je rasla, bujala, da bi se na kraju pretvorila u brdo. Više od pola stoljeća tamo se odlagalo sve i svašta, bolje je i ne misliti što je sve zakopano u njegovoj utrobi.
Da ironija bude veća, deponij je trebao biti privremeno rješenje, ali kako to već kod nas biva, privremeno se pretvorilo u trajno, evo već 62 godine.
Evo još jedne poražavajuće činjenice – da se Karepovcu bliži kraj znalo se dugo, ali postalo je kristalno jasno još 2017. godine kada je krenuo projekt sanacije deponija. Sjećate se onog smrada koji je zarobio čitav grad kad se počelo prekopavati smeće?
Projektom sanacije, koji je uključivao izgradnju sanitarne plohe i spomenuto premještanje otpada, zapravo se kupilo vrijeme kako bi nesretno odlagalište poživjelo idućih šest do sedam godina. Računalo se, poslije će se pokazati prilično naivno i optimistično, da će se Lećevica izgraditi do 2020., ali eto, dobre smo ruke pa ćemo za svaki slučaj taj rok uduplati. Ali, avaj… Ništa od toga.
Sortirnica i kompostana
Sjetimo se i da se u javnosti tada zagovarala ideja o izgradnji kompostane i sortirnice na Karepovcu, koje bi sigurno dodatno produžile njegov vijek. To je izazvalo veliko protivljenje stanovnika koji žive u blizini deponija pa je vlast od tog projekta odustala.
O famoznom centru i kako to da se o njemu govori zadnjih 25 godina, a još ga nemamo, i koliko se puta pomicao rok dovršetka, dao bi se cijeli roman napisati, ali to je neka druga tema. Poanta je da smo u 2026. godini i da postrojenje još nije u funkciji, zato i jesmo s Karepovcem tu gdje jesmo. Pogreške i propuste političara sada ćemo skupo plaćati. Doslovno. Na kraju ćemo doći do toga da ćemo biti sretni ako budemo imali kome.
