Ideja o ponovnom ujedinjenju Rumunjske i Moldavije ponovno se vraća u središte europske geopolitike, ovaj put u trenutku kada se cijeli istočni rub NATO-a i Europske unije nalazi pod povećalom Moskve. Ono što je desetljećima bilo povijesna nostalgija i politička tema za unutarnju upotrebu, danas sve više poprima konture realnog sigurnosnog i strateškog pitanja.
Moldavija je formalno neutralna država, ali zapravo već godinama balansira između Zapada i Rusije, opterećena zamrznutim konfliktom u Pridnjestrovlju, energetskom ovisnošću i dubokim unutarnjim podjelama. Svaka ozbiljna rasprava o ujedinjenju s Rumunjskom automatski otvara pitanje sigurnosne arhitekture cijele regije.
Rumunjska je punopravna članica NATO-a i Europske unije. Ujedinjenje s Moldavijom značilo bi da bi se granica Saveza pomaknula izravno na područje koje Moskva smatra svojom zonom interesa. Takav potez ne bi bio samo simboličan, nego bi imao vrlo konkretne vojne i političke posljedice. Za Kremlj, Moldavija nije tek mala postsovjetska republika. Ona je dio šireg crnomorskog i podunavskog sigurnosnog pojasa, važna karika u lancu kontrole nad prostorom između Ukrajine, Balkana i Kavkaza. Svako približavanje Kišinjeva Bukureštu i Zapadu promatra se kroz prizmu gubitka strateške dubine.
Očekivana reakcija
Rat u Ukrajini dodatno je promijenio percepciju rizika. Ono što se prije deset godina činilo nezamislivim, danas se razmatra kao realan scenarij. Ako je Moskva bila spremna ići u otvoreni rat kako bi spriječila trajno izvlačenje Ukrajine iz svoje sfere, logično je pitanje bi li mirno promatrala i geopolitičko “otkidanje” Moldavije. I dok Trump bez pardona pikira Grenland, otima Venezuelanskog diktatora i prijeti drugim zemljama u svojoj zoni utjecaja, svašta se čini mogućim.
Stručnjak za međunarodne odnose Božo Kovačević ističe da je reakcija Rusije u tom kontekstu potpuno očekivana. “Rusija se smatra sljedbenicom Sovjetskog Saveza, a Moldavija je bila dio ratnog plijena koji je pripao pobjedniku u Drugom svjetskom ratu, a to je SSSR. Današnja ruska vlast Moldaviju smatra dijelom svoje interesne sfere”, upozorava Kovačević. On dodaje da se takvo razmišljanje u Moskvi ne temelji samo na povijesnoj nostalgiji, nego na klasičnoj logici velikih sila koje prostor bivšeg SSSR-a i dalje doživljavaju kao tampon-zonu prema Zapadu.
S druge strane, međunarodno pravo gleda potpuno drukčije na to pitanje. Moldavija je suverena država koja ima pravo sama odlučivati o svom političkom smjeru, savezništvima pa i o eventualnom ujedinjenju s drugom državom, ako za to postoji demokratska volja građana. Može li do toga stvarno doći? Kovačević upozorava da u uvjetima sve većeg raspada međunarodnog poretka ništa više nije isključeno. “S obzirom na neprestani rast tenzija i općenito slabljenje pravila koja su vrijedila nakon Hladnog rata, nije isključeno da može doći do sukoba u Moldaviji, pogotovo u Pridnjestrovlju koje nije pod kontrolom vlade”, kaže. Pridnjestrovlje je pritom ključna točka. Tamo su stacionirane ruske snage, a regija funkcionira kao de facto paradržava, snažno oslonjena na Moskvu. U slučaju da Moldavija krene putem ujedinjenja s Rumunjskom, upravo bi to područje moglo postati okidač ozbiljne krize.
Za Rumunjsku, ideja ujedinjenja ima snažnu emocionalnu i povijesnu dimenziju. Riječ je o prostoru koji je bio dio iste države prije Drugog svjetskog rata, a u rumunjskom javnom prostoru tema nikada nije u potpunosti nestala. No, u Bukureštu su svjesni da bi takav potez značio i preuzimanje ogromnog sigurnosnog rizika. Ujedinjenje ne bi bilo samo administrativni čin, nego ulazak u izravni geopolitički sudar s Rusijom. Europska unija zasad vrlo oprezno promatra razvoj situacije. Bruxelles podupire europski put Moldavije, ali izbjegava otvoreno govoriti o ujedinjenju, svjestan da bi takva tema mogla dodatno destabilizirati cijeli istočni dio kontinenta.
Sjedinjene Države, zaokupljene ratom u Ukrajini, Bliskim istokom i rastućim rivalstvom s Kinom, ne žele otvarati još jedno potencijalno bojište u kojem bi morale jamčiti sigurnost novog teritorija Saveza. U Moskvi se, međutim, svaka rasprava o Rumunjskoj i Moldaviji tumači kao dio šire strategije širenja NATO-a prema ruskim granicama. U tom narativu, ujedinjenje bi se prikazivalo kao neprijateljski čin, a ne kao demokratska odluka dviju država.
Hoće li Putin dozvoliti?
U tom svjetlu pitanje “hoće li Putin to mirno gledat postaje ključno. Dosadašnje iskustvo pokazuje da Kremlj na gubitak prostora koji smatra strateški važnim ne reagira samo diplomatskim notama. Scenariji se kreću od političkog i energetskog pritiska, preko destabilizacije iznutra, pa sve do mogućnosti da se preko Pridnjestrovlja otvori novi sigurnosni problem na rubu Europe. Za Moldaviju je dilema egzistencijalna. Ostati u sivoj zoni znači dugoročnu nesigurnost, ekonomsko zaostajanje i trajnu izloženost pritiscima velikih sila. Krenuti prema ujedinjenju ili potpunom vezivanju uz Zapad znači svjesno ući u zonu povišenog rizika. Ujedinjenje Rumunjske i Moldavije, ako ikada do njega dođe, neće biti samo povijesni događaj, nego geopolitički potres koji bi testirao granice strpljenja Moskve i odlučnosti Zapada.
Zato se ova tema danas ne promatra kao puka romantična ideja o nacionalnom jedinstvu, nego kao potencijalna točka novog velikog prelamanja interesa na istoku Europe U vremenu kada se granice ponovno preispituju silom, a ne samo pregovorima, sudbina Moldavije postaje dio šire slagalice odnosa između Rusije, NATO-a i Europske unije. I upravo zato, iza pitanja o ujedinjenju stoji ono mnogo ozbiljnije: ulazi li Europa u novu fazu geopolitičkih potresa u kojoj će se i naizgled male države ponovno naći u središtu velikih sukoba.
