U Dubrovniku su u proteklom razdoblju zabilježena tri slučaja svraba, ali voditelj Službe za epidemiologiju županijskog Zavoda za javno zdravstvo Miljenko Ljubić ističe u četvrtak kako nakon toga nisu zabilježeni novi slučajevi te zarazne bolesti kože.
“Nemamo novih prijava. Nakon prijave u dječjem vrtiću imali smo još prijave dviju odraslih osoba, ali ti slučajevi nisu međusobno povezani. Situacija je pod kontrolom, svraba ima svake godine, ali nismo imali u epidemijskom obliku”, rekao je Ljubić za HRT i podsjetio da je lani u Dubrovniku zabilježeno 39 slučajeva, od čega sedam u vrtićima. “Uzročnik svraba je grinja, ali to bi trebalo dokazati kod dermatologa koji stružu kožu i pod mikroskopom prepoznaju uzročnika. Ima i drugih kožnih oboljenja pa ljudi možda svrab i ne prepoznaju ako ne posjete dermatologa”, dodao je Ljubić.
Svrab ili šuga (lat. scabies) je zarazna bolest kože popraćena neugodnim svrabom i crvenkastim promjenama na koži. Uzročnik infekcije je grinja pod nazivom Sarcoptes scabiei var. hominis, okrugli, mali, često oku nevidljiv člankonožac prilagođen parazitskom načinu življenja na koži čovjeka. Lako se prenosi s čovjeka na čovjeka izravnim dugotrajnijim fizičkim kontaktom, korištenjem odjevnih premeta, posteljine ili ručnika zaražene osobe. Gravidne ženke grinje ulaze u vanjski sloj epidermisa kože (rožnati sloj) gdje stvaraju kanaliće u koja liježu jajašca koja se u nekoliko idućih dana razviju u larve, a nakon toga nastaju odrasli oblici koji mogu živjeti 3-4 tjedna u koži domaćina. Nepravodobnim liječenjem ženke nastavljaju s liježenjem jajašaca i cijeli ciklus se ponavlja.
Svrab opisan još u Bibliji
Svrab je opisan još u Bibliji, Aristotel ga je spominjao u svojim spisima, a ime duguje glavnom simptomu zaraze – svrbežu. I danas se javlja svake godine kod otprilike 300 miljuna ljudi svih rasa i socijalnih staleža diljem svijeta. Primarni čimbenik rizika jest napučenost – tako škole, vrtići, starački domovi, bolnice i drugi oblici velikih kolektiva nerijetko predstavljaju žarište ove bolesti, piše na svojim stranicama Zavod za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije.
Glavni simptomi su: intenzivan svrbež kože koji se pojačava noću i u toplini i pojava crvenog osipa na mjestima koja se grebu, pojava sitnih kanalića (rovova, sivkasto-crne linije na koži) najčešće između prstiju šake, ručnom zglobu, podlakticama, laktovima, pazuhu, donjoj strani trbuha, unutarnjoj strani bedara, dojkama oko bradavica, donjoj strani stražnjice, pojava tamnih točkastih promjena poput osipa, a u težim slučajevima i bubuljica u zahvaćenom području. Kod djece mogu biti zahvaćeni glava, lice, vrat, dlanovi i tabani. Moguća je sekundarna bakterijska infekcija koja nastaje grebanjem kože.
Kod ljudi oslabljenog imuniteta može se razviti rjeđi, ali puno ozbiljniji oblik svraba poznat kao norveški ili krustozni svrab gdje dolazi do velikog umnažanja grinja i stvaranja zadebljanja s tisućama uzročnika. Dijagnoza svraba postavlja se na temelju prisutnih kliničkih smetnji, a potvrđuje pronalaskom grinje, jajašaca ili fekalnog materijala larvi mikroskopskom analizom strugotina kože.
Liječenje
Liječenje se provodi lokalnim i peroralnim skabicidima. Permetrin je lokalni pripravak i lijek izbora koji se nanosi na kožu cijelog tijela prije spavanja, a ispire nakon 8-14 sati (ako je potrebno terapija se ponovi nakon tjedan dana). Ivermektin je peroralni pripravak dokazane učinkovitosti uglavnom namijenjen težim oblicima svraba (ne za djecu ispod 6 godina). Dodatne terapijske mogućnosti uključuje benzil-benzoat a za ublažavanje svraba moguće je uključiti anihistaminike i kratkotrajno uzimanje kortikosteroidnih pripravaka.
Uz odgovarajuće lijekove vrlo je važno dan nakon početka terapije oprati u vrućoj vodi svu odjeću, posteljinu i ručnike koji su bili u upotrebi posljednjih nekoliko dana te ponoviti postupak nakon tjedan dana. Tepihe i presvučeni namještaj bi trebalo usisati i vrećice iz usisavača odmah baciti. Predmete koji se ne mogu prati bi trebalo odnijeti na kemijsko čišćenje ili zatvoriti u plastične vreće na tjedan dana. Također, u sprječavanju ponovne zaraze, nužno je da se svi članovi obitelji i spolni partneri istodobno liječe. Kućni ljubimci ne zahtijevaju liječenje.
Uz pravilnu dijagnozu i liječenje prognoza ove infekcije je kod zdravih ljudi odlična. Bolnički pacijenti i osobe oslabljenog imuniteta pod povećanim su rizikom za razvoj krustoznog svraba, koji često ima nepovoljniji ishod, stoga zahtjeva agresivniji terapijski pristup. U provođenju terapije važno je strogo se držati liječničkih uputa kako bi se izbjegli neželjeni učinci propisanih lijekova, a za vrijeme i nakon liječenja treba se pridržavati svih navedenih mjera prevencije.
