Idemo reći, sve je isto kao lani. Neke posebne naznake promjena u Dinamovoj igri u odnosu na ono što smo gledali u jesenskom dijelu sezone nismo vidjeli. Neka analiza jedine Dinamove pripremne utakmice ‘na prvu’ mogla bi, dakle, glasiti: ‘déjà vu’. Sve je nekako bilo poznato, od prezentacije kompletne momčadi do one individualne. Nakon onoga što smo gledali, ne možemo se odlučiti tko je pokazao nešto više od ostalih u plavom dresu. Možda jedino Gonzalo Villar u onom drugom dijelu utakmice, kad su igrale, idemo ih nazvati, ‘druge momčadi’. Treba i naglasiti da se Niko Galešić dosta dobro snašao na poziciji desnog beka.
U konačnici, valjalo je zapamtiti onaj prvi dio od sat vremena kad su igrali oni koji bi trebali biti udarna postava protiv Rumunja u možda odlučujućoj utakmici za prolazak u nokaut-fazu Europske lige. Marijo Kovačević je izveo sastav koji može doživjeti neke, nazovimo ih, sitne promjene. Vidjet ćemo hoće li u toj momčadi biti Stojković, hoće li se Perez Vinlof oporaviti i zauzeti Godino mjesto te hoće li Bakrar, nakon Afričkog kupa nacija, biti u adekvatnom stanju zamijeniti Topića. Naravno, nije uputno donositi bilo kakve konkretne zaključke nakon ovakve trening-utakmice koja se igrala na ‘četiri četvrtine’, dva puta po 30 i dva puta po 25 minuta. Mnogo puta smo svjedočili da pripremne utakmice nisu pravi pokazatelj stvarnih mogućnosti momčadi, naročito ovakve sa ‘stotinu izmjena’.
Dakle, nismo vidjeli nešto što bi nas nagnalo na neki veliki optimizam, ali s druge strane možda bismo se trebali primiti prvih, recimo, dvadesetak minuta kad je Kovačevićeva momčad djelovala dosta dobro, agresivno, kad je igrala s visokim presingom, stvarala šanse. Trkački je izgledala solidno, a i lopta je putovala dosta brzo. Izgleda da je Modre presjekao pogodak koji su primili; nakon toga izvedba je bila skromnija, ponekad neuvjerljiva. Ali ima još vremena do utakmice s FCSB-om; u sljedećih desetak dana mogu se popraviti neke stvari koje nisu štimale, a za očekivati jest da će 22. siječnja, kad se igra s Rumunjima, momčad biti svježija. Na utakmicu su Modri stigli izravno s priprema iz Čateža, nakon jakih treninga, pa iako izgleda kao floskula, treba konstatirati da je sigurno bilo umora, tjelesnog i psihološkog.
Gledali smo s posebnom pozornošću trojac SMS (Stojković, Mudražija, Soldo) koji je bio u prvom planu kad se radi o mogućim odlascima iz Dinama. Marko Soldo je pokazao najviše, ne samo zbog postignutog pogotka, jedinog za Dinamo. Nekako nam se čini da bi njegov ostanak mogao imati smisla, da se može izboriti za veću minutažu. Stojković i Mudražija nisu dali naslutiti da će im se status popraviti. Ostaje u sjećanju potez Marija Kovačevića koji je u 51. minuti baš Stojkovića izvadio iz igre, ubacivši Ljubičića. Je li tim potezom poručio Luki da mora bolje ili je samo razmišljao da treba uigrati Ljubičića za utakmicu s Rumunjima? Jako nas zanima hoće li protiv FCSB-a u udarnom sastavu startati u veznoj liniji Stojković ili Ljubičić uz Zajca i Mišića.
