Dok Donald Trump prijeti američkom vojskom kako bi zauzeo Grenland, europski dužnosnici i diplomati počeli su tiho iznositi dosad nezamislivu misao: kako bi izgledalo da Europa uzvrati? Iako bi vojni sukob između SAD-a i bilo koje europske sile vjerojatno rezultirao jednim od najkraćih ratova u povijesti, postoje i drugi načini na koje saveznici Grenlanda mogu pružiti otpor američkom predsjedniku ako odbije kompromis. Među glavnim točkama pritiska nalazi se opsežna mreža vojnih baza u regiji, koje SAD, geopolitičkim rječnikom, koristi za projiciranje američke moći daleko od vlastitog teritorija – u Africi, a osobito na Bliskom istoku.
Zašto bi SAD trebao nastaviti imati pristup tim bazama ili primati potporu savezničkih pomorskih snaga, zračnih snaga ili čak obavještajnih službi ako pokuša preuzeti suvereni teritorij članice NATO-a poput Danske? To je pitanje toliko osjetljivo da ga diplomati nastoje držati podalje od glavnih rasprava u dvoranama EU-a ili NATO-a. Ipak, pet dužnosnika i diplomata potvrdilo je za Politico da se vrlo osjetljiva tema kako uzvratiti Trumpu u tišini raspravlja diljem kontinenta. Osim europskih vojnih kapaciteta, SAD se oslanja i na Europu kao ključnog trgovinskog partnera, a europske vlade svake godine troše milijarde dolara na kupnju američkog oružja. Sve to predstavlja potencijalnu polugu pritiska ako Europljani odluče prestati kupovati u SAD-u. Velik rizik, kažu neki dužnosnici, jest da bi tako otvoren izazov brzo mogao eskalirati u potpuni raskid transatlantskih odnosa. Drugi pak tvrde da savez pod Trumpom postaje sve toksičniji i da Europa mora krenuti dalje.
Najbliže što je neki čelnik došao upozorenju na odmazdu bile su zagonetne izjave francuskog predsjednika Emmanuela Macrona. „Ne podcjenjujemo izjave o Grenlandu“, rekao je Macron ovoga tjedna svojim ministrima. „Ako bi suverenitet europske i savezničke države bio narušen, posljedice bi bile bez presedana. Francuska pomno prati situaciju i djelovat će u punoj solidarnosti s Danskom.“ Dužnosnik francuske vlade nije mogao potvrditi je li Macron bio ili planira biti u kontaktu s Trumpom po pitanju Grenlanda, ali je naglasio da je „to iznimno osjetljiva tema i da on svaku riječ pažljivo važe“.
Američke vojne baze kao adut za Europu
Zamaskirano upozorenje francuskog predsjednika došlo je u trenutku kada su ministri vanjskih poslova Danske i Grenlanda započeli razgovore s Trumpovom administracijom u Washingtonu u potrazi za kompromisom o sudbini otoka s 57.000 stanovnika. Nakon razgovora u srijedu s potpredsjednikom JD-om Vanceom i državnim tajnikom Marcom Rubiom, danski ministar vanjskih poslova Lars Løkke Rasmussen pokušao je zvučati optimistično, ali je priznao da dogovor nije na vidiku. „Predsjednik ima želju da osvoji Grenland“, rekao je Rasmussen novinarima. „I stoga i dalje imamo temeljno neslaganje.“
Diplomati iz europskih zemalja, koji su željeli ostati anonimni zbog osjetljivosti teme, rekli su da se u glavnim gradovima vode rasprave o tome kako se suprotstaviti Trumpu. Lakše opcije uključuju taktiku odugovlačenja, lobiranje među republikancima u Washingtonu, slanje savezničkih vojnika na Grenland, pa čak i medijsku kampanju u SAD-u. No pojavila se i mogućnost uskraćivanja potpore američkim vojnim raspoređivanjima, uključujući radikalne prijedloge da se ponovno preuzme kontrola nad američkim bazama, rekao je jedan diplomat. „U tijeku su rasprave o tome kako izvršiti pritisak i reći: ‘Trebate nas, i ako to učinite, uzvratit ćemo na neki način’“, rekao je diplomat. „Ali istodobno, nitko o tome ne želi javno govoriti.“ Glavni razlog zbog kojeg Europljani nerado javno zauzimaju agresivniji stav jest to što Trumpovu potporu smatraju ključnom za osiguravanje vjerodostojnih sigurnosnih jamstava Ukrajini u sklopu bilo kakvog mirovnog sporazuma s Rusijom.
U isto vrijeme, mnogi saveznici jednostavno ne mogu zamisliti svijet u kojem SAD silom preuzima Grenland. „Možda je to samozavaravanje“, rekao je diplomat, ali je dodao: „Moramo biti spremni.“ Drugi europski dužnosnik potvrdio je da vlade raspravljaju o tome kako učinkovito uzvratiti američkim teritorijalnim zahtjevima. „Europa ima poluge pritiska, ali one se ne koriste u punoj mjeri“, rekao je. Trenutačno Europljani mentalno nisu spremni za vrstu eskalacije koju bi takva odmazda izazvala. Unutar NATO-a, gdje je svaka rasprava o kažnjavanju Amerikanaca uglavnom izvan dopuštenih okvira, neki naglašavaju da bi to bio mač s dvije oštrice. „Korištenje baza kao pregovaračkih aduta za pritisak, a to se može učiniti, rezultiralo bi obostranom štetom“, rekao je jedan NATO-ov diplomat. „Europa bi dodatno izgubila sigurnosna jamstva…, a SAD bi izgubio svoju najvrjedniju operativnu platformu.“
Prioritet je da se Amerikanci ne povuku iz Ukrajine
Do 2024. SAD je imao 31 stalnu bazu i još 19 drugih vojnih lokacija diljem Europe u sklopu Zapovjedništva američkih snaga u Europi. To je uključivalo najmanje 67.500 aktivnih pripadnika vojske, prema najnovijim podacima američkog Ministarstva obrane, od kojih je najveći dio bio stacioniran u Njemačkoj, Italiji i Ujedinjenoj Kraljevini. Među njima su najveća NATO-ova baza u Europi u Ramsteinu u Njemačkoj te zračne baze u Ujedinjenom Kraljevstvu u Lakenheathu i Mildenhallu. Zračna baza Aviano u Italiji predstavlja „ključno NATO-ovo središte zračne moći“. Ben Hodges, bivši zapovjednik američkih snaga u Europi, rekao je da su te baze „ključne za spremnost i omogućavanje globalnog strateškog dosega SAD-a“. Prisila da Amerikanci napuste ta postrojenja imala bi „katastrofalan“ učinak na američke operacije, rekao je Hodges, pri čemu Ramstein posebno služi kao ključno polazište za američka raspoređivanja na Bliskom istoku i u Africi.
To nije jedina europska poluga. Washington bi također izgubio oko „polovice“ svojih kapaciteta za razmjenu obavještajnih podataka u slučaju raskida, tvrdio je, dok bi kontinent također mogao zaprijetiti prestankom kupnje američkog oružja. U 2024. Europa je odobrila moguće međuvladine ugovore u vrijednosti od 76 milijardi dolara, više od polovice ukupnog američkog izvoza na globalnoj razini. „Europa može pomoći spasiti NATO i ovaj transatlantski odnos sa Sjedinjenim Državama tako da se suprotstavi SAD-u, a ne da bude samo poslušnik koji se povlači“, rekao je Hodges.
Kada je Trump u lipnju prošle godine bombardirao Iran, američki vojni planeri očekivali su znatno veći otpor iranskih snaga i zatražili su zračnu potporu Europljana preko NATO-ove zračne baze blizu obale Crnog mora u Rumunjskoj. Još prošlog tjedna američke su snage koristile britanske baze za operaciju zapljene tankera iz „flote u sjeni“ pod ruskom zastavom u sjevernom Atlantiku. Europski dužnosnici naveli su te primjere kao dokaz da Trumpu i dalje trebaju vojni objekti u Europi. Logistički gledano, zatvaranje američkih baza uključivalo bi „duboke izazove“, rekao je Geoffrey Corn, direktor Centra za vojno pravo i politiku na Sveučilištu Texas Tech, poput upravljanja povlačenjem postrojbi i pravnih potraživanja za vrijednost vojne imovine. No pravno gledano, „to je zapravo stvar domaćeg prava“ za europske zemlje koje žele okončati američku prisutnost, rekao je.
Unatoč svim uzbunama zbog Trumpovih planova oko Grenlanda, to ipak nije najveći sigurnosni prioritet za EU ili Ujedinjeno Kraljevstvo. Iako su zemlje poput Njemačke, Švedske, Ujedinjenog Kraljevstva i Francuske obećale poslati vojno osoblje na otok kao znak potpore, druge strahuju da je spor opasna distrakcija od njihove temeljne zadaće obrane Ukrajine od Rusije. Bez američkih sigurnosnih jamstava, diplomati priznaju da će biti nemoguće odvratiti Vladimira Putina od ponovnog napada na Ukrajinu, pa smirivanje Trumpa zasad mora imati prednost, čak i ako savez neće trajati vječno. „Transatlantski odnos se mijenja“, rekao je jedan dužnosnik iz zemlje EU-a. „Neće se vratiti na staro.“
