Grenland je ponovno postao jedno od najopasnijih i najvažnijih geopolitičkih žarišta na planetu. Izjave Donalda Trumpa o potrebi američke kontrole nad tim golemim arktičkim otokom nisu više ekscentrična retorika, nego dio ozbiljne strateške rasprave koja se vodi unutar NATO-a, Europske unije i među velikim silama. U trenutku kada se globalni poredak lomi, a odnosi između SAD-a, Rusije i Kine ulaze u novu fazu hladnoratovske konfrontacije, Grenland se nameće kao ključna točka budućih sukoba ili barem kao jedno od središta nadmetanja za kontrolu planeta.
Formalno, Grenland je dio Kraljevine Danske, ali uživa široku autonomiju. Stvarno, riječ je o teritoriju koji zbog svoje pozicije kontrolira pristup Arktiku, sjevernim pomorskim rutama, zračnim koridorima za interkontinentalne projektile i ogromnim podmorskim energetskim i komunikacijskim sustavima. Zbog toga nijedna velika sila ne može biti ravnodušna prema tome tko će imati vojnu i tehnološku prisutnost na tom prostoru.
Donald Trump je već u svom prvom mandatu šokirao političke protivnike izjavom da bi SAD trebao “kupiti Grenland”. Danas se ta ideja vraća u znatno ozbiljnijem i opasnijem obliku, u kontekstu rata u Ukrajini, rasta kineske moći i militarizacije Arktika, rušenja režima u Venezueli, Iranu… Više se ne govori o kupnji, nego o sigurnosnim aranžmanima koji bi SAD-u omogućili faktičku kontrolu nad tim prostorom. Geopolitički stručnjak Branimir Vidmarović za naš portal objašnjava da Trumpov cilj nije bio tek isprovocirati Europsku uniju. “Mislim da mu nije cilj bio nafrljiti EU da nešto poduzme jer EU to ne može dugoročno raditi. Ove vojne vježbe, koliko to može trajati, to se ne može pretvoriti u stalno vojno prisustvo EU na Grenlandu u onom opsegu u kojem je to SAD zamislio”, kaže Vidmarović.
Amerika o tome sanja
Prema njegovim riječima, Trump Grenland vidi kao dio dugoročne američke sigurnosne arhitekture, a ne kao simboličan teritorij. “Čini mi se da Trumpu zaista treba Grenland za Ameriku zato što on ne vjeruje europskoj sigurnosti i vojnoj moći. Jer ukoliko se potpiše s Grenlandom nešto slično kao s nekom drugom otočnom državom, tada država ima potpuni suverenitet, ali SAD ima ekskluzivno pravo na razmještaj svoje vojske na tom teritoriju i mislim da je to ono na što Trump puca.” Drugim riječima, ne radi se nužno o formalnoj aneksiji, nego o modelu u kojem bi Grenland ostao nominalno autonoman, ali bi SAD imao pravo stalnog vojnog rasporeda, nadzora i operativne kontrole. Takav aranžman bi Amerikancima omogućio da Arktik pretvore u vlastiti sigurnosni pojas.
Vidmarović ističe da postoji čitav niz vojnih i tehnoloških razloga zašto je Grenland nezamjenjiv. “Ima dosta različitih načina moguće suradnje. Štićenje sjeverne hemisfere na način na koji SAD to može – ranom detekcijom, podmornicama, proturaketnim sustavima – to sve Europska unija jednostavno ne može izvesti u tom opsegu.” Grenland je idealna točka za raspoređivanje radara za rano upozoravanje na lansiranje balističkih projektila, za baziranje nuklearnih podmornica i za kontrolu sjevernih zračnih pravaca, kojima bi u slučaju globalnog sukoba letjeli strateški bombarderi i interkontinentalne rakete.
No, vojna dimenzija nije jedina. Vidmarović upozorava i na tehnološku revoluciju koja se tiho odvija. “Iako Trump to ne spominje, logično je, s obzirom na geografiju Grenlanda, da je razmještanje centara za naprednu tehnologiju, vojnog umjetnog intelekta i podatkovnih sustava tamo idealno jer je električna energija tamo praktički bagatela, nema troškova hlađenja sustava, što je danas najskuplja stavka. Na Grenlandu je to prirodno riješeno.”
U svijetu u kojem podatkovni centri, umjetna inteligencija i komunikacijski čvorovi postaju strateški važni poput nuklearnih silosa, Grenland se pojavljuje kao savršena lokacija za infrastrukturu budućih ratova. Vidmarović dodatno upozorava na podmorske komunikacijske kabele. “Čini mi se da na otoku Svalbardu prolaze ključni podmorski kabeli, takozvani data cable system, preko kojih ide ogroman dio globalnog prometa podataka. Svalbard je važan telekomunikacijski centar. To sve pada u vodu ako bi, hipotetski, Rusi ili Kinezi te kabele presjekli. Zato je Americi važno biti fizički prisutna na Grenlandu.”
Veliki pristup svemu
Ako bi SAD osigurao vojni pristup Grenlandu, dobio bi kontrolu nad golemim morskim i zračnim prostorom. “Ako SAD dobije pristup Grenlandu, makar samo vojni, tada može pokrivati cijeli njegov akvatorij, koji je ogroman. To znači de facto proširenje američkog suvereniteta i faktičko pomicanje granica SAD-a na način kakav dosad nije viđen”, kaže Vidmarović. Posebno naglašava stratešku dimenziju Arktika u nuklearnom nadmetanju. “Kontroliranje tog prostora je iznimno važno jer svi dalekometni projektili, u scenariju sukoba velikih sila, prelijeću upravo preko Arktika. To je najopasniji dio zračnog prostora na Zemlji.”
Osim vojnih i tehnoloških razloga, tu je i ekonomska dimenzija. Kinezi i Rusi već koriste sjeverne pomorske rute. “Kinezi i Rusi tuda vode trgovačke brodove dok nije zamrznuto. Kinezima je to kraće, jeftinije i brže nego plovidba kroz Sueski kanal. Led se topi i u idućih sto godina te će rute postajati sve dostupnije.” Rusija trenutačno zarađuje na kontroli tih prolaza, ali ni to nije trajno. “Rusi naplaćuju prolaz, ali Kinezi već grade vlastite ledolomce kako ne bi ovisili o Rusiji. Ako bi Trump dobio kontrolu nad Grenlandom, sve te operacije bi se dramatično zakomplicirale.”
U tom svjetlu, Grenland postaje ključna točka budućeg svjetskog poretka. Nije riječ samo o otoku, nego o kontroli nad Arktikom, komunikacijama, energetskim tokovima, projektilnim koridorima i digitalnom infrastrukturom. Europska unija s druge strane pokušava pokazati političku i vojnu prisutnost, ali kako Vidmarović upozorava, to ne može biti trajno rješenje. EU nema kapacitete za dugoročno strateško preuzimanje Arktika bez SAD-a.
Zato je Grenland zapravo ogledalo dubokog nepovjerenja između saveznika. Trump ne vjeruje europskoj vojnoj moći, Europa strahuje od američkog unilateralizma, Rusija i Kina traže prostor za širenje, a Danska i Grenland nalaze se usred sudara titana. U takvom svijetu, pitanje Grenlanda više nije egzotična tema, nego test buduće globalne arhitekture sigurnosti. Hoće li se svijet kretati prema dogovoru, podjeli interesa i ravnoteži ili prema otvorenom nadmetanju i novom hladnom – ili čak vrućem – ratu, ovisit će i o tome tko će, kako i pod kojim uvjetima biti prisutan na tom zaleđenom, ali strateški užarenom komadu planeta…
