Iako o ovom scenariju nitko ne bi želio razmišljati, posljednja događanja prinudila su nas da pokušamo analizirati geopolitički igrokaz u režiji Donalda Trumpa: tko bi branio Grenland ako Sjedinjene Američke Države (SAD) odluče vojno intervenirati? Naravno da ova teza zvuči dramatično, no stvarnost arktičkog sukoba između najmoćnije vojske svijeta i zajedničkih europskih snaga bila bi kompleksna i brutalno hladna.
Grenland, strateški smješten između Sjeverne Amerike i Europe, dom je ogromnog arktičkog teritorija i ključnih vojnih instalacija. Povijesno, Danska ga drži u svom zaleđu, ali kako NATO ima kompleksne odnose s obranom Sjevernog Atlantika, postavlja se pitanje – što bi se dogodilo ako SAD prekrši ovaj prostor?
Europska unija (EU) ima u svojim redovima popriličan broj vojnika, no kvaliteta opreme i interoperabilnost među državama variraju. Hrvatska vojska, iako mala, doprinosi iskustvom u terenskoj borbi i zračnim operacijama uz ograničen broj polovnih francuskih aviona. Danska, s modernom flotom i strateški važnom mornaricom, bila bi predvodnik obrane Grenlanda, dok bi EU flota mogla pružiti logističku i zračnu podršku.
Logistika kao ključni faktor
S druge strane, američka vojska kombinira brojnost, tehnologiju i iskustvo u projekciji moći diljem svijeta. Njihova sposobnost da brzo presele modernu borbenu grupu u Arktik, uz potporu zračnih i mornaričkih snaga, bila bi odlučujuća u prvih nekoliko dana sukoba.
U ovom hipotetskom scenariju, hrvatske jedinice mogle bi biti raspoređene na frontu u ekstremnim arktičkim uvjetima, u ulozi izviđača, specijalnih snaga i podrške zračnim operacijama. Njihova prednost bila bi mobilnost i iskustvo u vojnim operacijama, ali bi ograničena logistika i manjak teške tehnike značili da bi morali biti dio šire koordinacije s Danskom i EU snagama.
Ako bi sukob stvarno eskalirao, bitka za Grenland bila bi više borba protiv prirode nego protiv čovjeka: ekstremni uvjeti Arktika, ograničena infrastruktura i udaljenost od matičnih baza učinili bi logistiku ključnim faktorom. Američka prednost u zračnoj moći i satelitskoj podršci gotovo bi sigurno osigurala dominaciju u zraku, dok bi europske snage morale računati na inovativnu uporabu lokacija i terenskih prednosti.
EU ima broj, ali SAD ima tehnologiju
Vojni odnos snaga jasno pokazuje da Europa možda ima broj, ali SAD ima tehnologiju, iskustvo i sposobnost brze projekcije sile. Što se tiče broja vojnika, procjenjuje se da SAD ima oko 1,3 milijuna aktivnog osoblja i dodatnih 800.000 rezervista.
EU ima oko 1,4 do 1,5 milijuna aktivnog osoblja, s velikim razlikama po državi (Francuska 205.000, Njemačka 180.000, Italija 180.000, Poljska 120.000, Hrvatska 15.000).
Iako tenkovi u modernom ratovanju više nisu od toliko presudne važnosti kao nekad, valja naglasiti da Amerikanci posjeduju M1 Abrams i oklopna vozila Bradley. Imaju visoko mobilne brigade te ogromnu logističku potporu. Francuska i Njemačka se pak hvale Leopardom 2 i Leclercom, ali ukupni broj tenkova je manji od američkog. Hrvatska vojska koristi starije oklopnjake i PzH 2000 topove.
Nuklearni kapacitet
SAD posjeuju 5.000 borbenih aviona, uključujući stealth F-22 i F-35. Valja naglasiti i superiornu logistiku, satelitsku podršku te globalni doseg. EU ima oko 4.000 borbenih aviona, ali mnogo njih je starije generacije (MiG-29, Rafale, Eurofighter, Gripen) te su im interoperabilnost i zajednička koordinacija ograničeni. Hrvatska pak ima polovne francuske avione Rafale.
Nosači aviona dugo su vremena bili jamac američke vojne supremacije, a trenutno ih SAD ima 11. Tu je i 68 drugih ratnih brodova poput razarača i krstarica. Danska, Francuska i Italija imaju nosače, fregate i podmornice, ali bez globalnog dosega. Hrvatska ima samo manju obalnu flotilu. Jasno je da bi europske snage morale djelovati defenzivno i ograničeno ukoliko bi došlo do sukoba, a nema spora ni tko je pravi ‘gazda’ na Atlantiku.
U najcrnjoj verziji sukoba neminovno bi došli i do presudnog pitanja, a to je nuklearni kapacitet. SAD imaju najveći svjetski arsenal strateških nuklearnih oružja, s globalnim dometom. U Europi nuklearni kapacitet imaju Francuska i UK (koja nije EU), dok ostale države nemaju. Znate kako se kaže, suverena država je samo ona s nuklearnim oružjem, ostale moraju ‘pod stol’ dok se ‘odrasli’ svađaju.
Za kraj spomenimo i logistiku te mobilnost. Dok u Europskoj uniji logistička koordinacija među državama predstavlja pravi izazov, SAD imaju sposobnost projekcije moći širom svijeta, uz ogromnu transportnu flotu i mrežu baza. Što mislite: kakva bi naređenja dobili američki vojnici u bazi Ramstein u koju njemački službenici i političari smiju ući samo uz pristanak američkog zapovjednika.
