Jučer je na snagu stupio važan UN – ov sporazum o zaštiti bioraznolikosti na otvorenome moru, koji bi se trebao “obračunati” s prijetnjama poput prekomjernog izlova i ispuniti cilj zaštite 30 posto oceanskog okoliša do godine 2030.
UN-ov sporazum, poznat i kao ‘Bioraznolikost izvan nacionalne jurisdikcije’ (BBNJ), finaliziran je u ožujku 2023. nakon 15 godina pregovora. On bi trebao omogućiti stvaranje globalne mreže “zaštićenih morskih područja” u prostranim i prethodno nereguliranim oceanskim ekosustavima koji se nalaze u međunarodnim vodama.
“Dvije trećine oceana (i) polovina površine planeta prvi će put dobiti sveobuhvatan pravni režim”, rekao je Adam McCarthy, prvi pomoćnik tajnika u australskom ministarstvu vanjskih poslova i supredsjedatelj pripremnog odbora sporazuma na konferenciji za novinare.
Sporazum je do 19. rujna prošle godine dosegnuo prag od 60 nacionalnih ratifikacija, što znači da je od tada trebalo proći 120 dana do stupanja na snagu.
Broj ratifikacija od tada je porastao na više od 80, a na popis su svoja imena dodali Kina, Brazil i Japan. Očekuje se da će ih uskoro slijediti i druge zemlje, među kojima Velika Britanija i Australija. Sjedinjene Države potpisale su sporazum u vrijeme prethodne administracije, ali ga još nisu ratificirale.
“Iako nam je trebalo samo 60 ratifikacija da sporazum stupi na snagu, očito je to doista ključno za njegovu provedbu i za to da postane što učinkovitiji kako bismo postigli njegovu globalnu ili univerzalnu ratifikaciju”, rekla je Rebecca Hubbard, direktorica koalicije ekoloških skupina koja djeluje pod nazivom Udruga za otvoreno more. Teži se dakle k tome da sve države članice UN-a ratificiraju ovaj sporazum.
Što Sporazum konkretno donosi?
Prema Sporazumu sve zemlje moraju provoditi procjene utjecaja na okoliš aktivnosti koje utječu na ekologiju oceana.
Istodobno će se stvoriti mehanizmi koji će nacijama omogućiti da dijele plijen “plavog gospodarstva”, uključujući i “morske genetske resurse” koji se koriste u industrijama poput biotehnologije. Trebalo bi se uspostaviti i više od 190.000 zaštićenih područja kako bi se ispunio cilj “30 do 30”, a to znači da se 30 posto oceana stavi pod formalnu zaštitu do godine 2030. Trenutno je zaštićeno samo oko 8 posto ili 29 milijuna četvornih kilometara.
No, ne ohrabruje činjenica da će ugovor imati mali utjecaj na jednu od najvećih prijetnja s kojima se suočava morski okoliš – zahtjeva za vađenjem mineralnih resursa s oceanskog dna. “BBNJ je vrlo ambiciozan, ali ipak postoje određena definirana ograničenja”, rekao je McCarthy.
“Pitanje rudarenja u supstratu oceana ili na morskom dnu, odnosno industrijska djelatnost vađenja minerala s morskog dna (dubokomorsko rudarenje), kaže pripada ISA-i (Međunarodnoj upravi za morsko dno). To nije nešto u čemu ulogu ima BBNJ”, dodaje.
“Rudarenje, primjerice sulfida sve više zabrinjava stručnjake zbog rizika za ekstremno osjetljive morske ekosustave i za bioraznolikost, s obzirom na to da uzrokuje trajnu štetu, smanjuje populaciju malih morskih organizama i utječe na čitav morski život, unatoč tvrdnjama o “održivoj” budućnosti”, završava McCarthy.
J.T.
