Znate ono kad ste dite i divljate i mater ili otac van reču: “Doć će smih na plač”, vi ignorirate i za minut vas vode na hitnu šivat ili namištat kosti? E pa slično, zapravo obrnuto, se dogodilo u Jelsi.
Narod je dovoljno plakao i bunio se protiv odluka vlasti koje su se kroz prosvjede i peticije pokazale, u najboljem slučaju, kao iznimno neujednačene s onim što građani žele. Ipak, narod se izborio. Izborio se s problemima koji su tada bili najgorljiviji…
Spriječili su da se izgradi hostel za 800 ljudi u gradu od nešto više od 1500 stanovnika. Spriječili su i da se žrtvuje igralište kako bi se izgradila srednja škola tik do osnovne što bi bilo kome s pedagoškom diplomom ili tri zdrava neurona u lubanji trebalo automatski zvučati kao katastrofalan potez…
Javnosti su pokazali i nepravilnosti unutar TZ-a Jelsa, istog TZ-a koji je sadašnja načelnica vodila dok joj životni partner nije otvorio pute prema novim foteljama dok se on povlačio u Zagreb…
Narod je pokazao zube. Narod je pokazao da se još uvijek njih pita. No, nalazimo se u Jelsi, gradu koji već godinama vode ljudi čiji čitav životopis stane na jednu stranicu pisanke D. To je samo po sebi tragedija ovog društva i sustava. To pokazuje kakav nam je prosjek. I odgovornost svih nas je da taj prosjek podignemo.
Ako se nastavi veličati ljude koji ničim nisu zaslužili niti jednu pozitivnu misao, kvaliteta društva će nam padati još brže. Djeca s tri i više neurona u glavi će i dalje bježati iz Hrvatske, a ljudi kojima bi speleolozi uživali unutar glava će i dalje misliti da su važni.
Jelsa svoj dio posla radi. Jelsa se trudi podignuti kvalitetu društva i života unutar grada i općine. I da se razumijemo, Jelsa znači stanovnici. Pa se tako Jelsa opet čudi novom projektu njihove administracije…
Ipak, ovdje treba situaciji pristupiti sa zadrškom jer možda se u Jelsi očekivao nagli skok nataliteta. Ne znamo je li izgradnja novih jaslica, nakon što su se nove tek otvorile, nešto što je ostalo kao dio šire slike neslavno propalog projekta s hostelom… Da smo doselili 800 stranih radnika iz kultura u kojima je normalno imati više djece nego prstiju, trebalo bi negdje smjestiti i tu djecu dok im roditelji crnče po hotelima.
Mudar čovjek kupi kvalitetno pa jednom plače
Kulturološke razlike na stranu, situacija je opet ozbiljna…
U objavi bivšeg načelnika Jelse, Nikše Peronje koju je napisao u studenom 2024. kaže da će u siječnju 2025. krenuti izgradnja novog centralnog vrtića u Jelsi. Sada je početak 2026. i jaslice u Jelsi su vruća tema.
U istoj objavi Peronja, vješt u biranju informacija koje će pokazati, navodi da je Jelsa napokon pretekla Hvar po broju djece u vrtiću. Naravno, pozitivno. No usporediti vrtić koji se nađe u užem izboru za najljepše vrtiće s vrtićem u Jelsi je isto kao usporediti putovanje u limuzini s putovanjem u stočnom vagonu. I jedni i drugi stignu na odredište, samo jedni budu istraumatizirani putovanjem…
No, to nije glavni problem u ovoj situaciji. To je samo stil savjetnika predsjednika za lokalnu politiku… Tamo je rekao da su njegovim dolaskom prvi put ikada otvorene jaslice u Jelsi.
Možda mu se otvaranje jaslica (u uvjetima o kojima se da knjiga napisati, ali pomalo) toliko svidjelo da je želio ponovno osjetiti to uzbuđenje. Jer, kako i sam ponosno navodi u spomenutoj objavi, postojala je potreba za upisom dodatne djece u jaslice pa su uložili 450.000 eura u obnavljanje zgrade stare ambulante i tako napravili nove jaslice.
Da. Napravile su se jaslice… Pa su se opet napravile jaslice. Kinezi imaju poslovicu – “Mudar čovjek kupi kvalitetno pa jednom plače.” Zaključite sami…
Ako vam treba još pomoći za donošenje odluke o razini mudrosti koja vlada u Jelsi, a vjerojatno i u mnogo drugih općina, udahnite duboko…
Jer…
Ide nova akuža – “Tri jaslice, neće vrtić!”
U Jelsi se opet grade jaslice!
Da. Treće. Treći put se obnavljaju ili grade jaslice. Tijekom tog razdoblja se na djecu od 3 do 7 godina nije obraćalo previše pažnje iako je u objavi iz 2024. naveden centralni vrtić kao cjelovito rješenje. Ne treba ni spominjati legendarne predizborne letke koji su obećavali srednju školu, vrtić i starački dom. Tresla se brda, rodile se samo afere.
A vrtić u Jelsi ne cvate. Više puta smo slušali o problemima unutar njega, no Jelsa je dobro isprepletena, dosta ljudi koji rade za općinu i pripadajuće firme su rodbinski vezani pa te priče do sada ne bi nikada završile u javnosti. Jer, realno, Jelsa vam je malo veći OPG.
Presjek ove apsurdne situacije u vjerojatno najapsurdnijoj općini još od stoljeća sedmog su prenijeli na Jelsu bez cenzure…
Naveli su da se u zadnjih pet godina tri puta ulagalo u isto. 2020. i 2021. otvorena je jedna jaslička skupina u Jelsi i jedna u Svirču. 2023. se počelo trošiti 450.000 eura na gradnju novih jaslica. Iste godine se radi projekt novih jaslica u Pelinju dok 2024. djeca kreću u jaslice vrijedne 450.000 eura. 2025. počinje gradnja tri prostorije jaslica i kuhinje (u sklopu “Izgradnje centralnog vrtića u Jelsi”).
I to bi možda moglo zvučati kao nešto pozitivno da Kinezi nisu rekli poslovicu navedenu nekoliko paragrafa poviše. Ma čak i uz tu poslovicu bi se moglo dati zrno sumnje, zrno nade ovom projektu, da se već po tko zna koji put nije pokazalo da se administraciji treba vjerovati s velikom zadrškom.
Pa smo, kako bismo tu zadršku pokušali ukloniti, poslali aktualnoj načelnici Jelse Mariji Marjan, jednostavno pitanje:
“Kada se planira početak druge faze izgradnje centralnog vrtića u Jelsi?”
Odgovor nismo dobili.
I to vam je to… Da nema pojedinaca u Jelsi koji se ne boje dignuti glas i “Slobodne” koja prenosi situacije kakve jesu, a ne onakvima kakvima ih prezentiraju političari, vi biste možda mislili da je Jelsa najbolje mjesto na svijetu na kojem se rađa toliko djece da svako dvije godine otvaraju jaslice…
Ne. U Jelsi je već mnogo mandata važno samo jedno. Dobiti izbore. Svaka druga radnja služi tome. Upravo to je razlog da se malo većim selima oduzme mogućnost da budu gradovi i da se onemogući da “pola” sela živi lagodno na račun države.
Jer da su svi ti ljudi, ne samo u Jelsi, već i po svim općinama koje imaju stanovnika kao malo veća zgrada na Pujankama, bili bačeni na pravo tržište rada, onda bi nešto znali i raditi. Onda bi stvarali vrijednost unutar sustava umjesto da ga opterećuju.
Ali još smo uvijek tu gdje jesmo…
Pa je u Jelsi plač došao na smijeh. Jelsa bez cenzure stvorila je dva fiktivna lika koji na smiješan način upozoravaju na stvarne probleme unutar Jelse. Sve dosadašnje avanture Mika i Pina možete vidjeti u fotogaleriji ispod. Nadamo se da će vas samo nasmijati, a ne dati vam šansu da se poistovjetite s Jelsom.
