Ameđu 26 izvršnih naredbi koje je izdao Donald Trump prvog dana svog povratka u Bijelu kuću – ciljajući sve od programa raznolikosti, jednakosti i uključenosti do preimenovanja američkih znamenitosti – postojala je jedna koja je imala trenutne, razorne posljedice za stotine milijuna ljudi diljem svijeta.
“Ponovna procjena i preusmjeravanje inozemne pomoći Sjedinjenih Država”, potpisana 20. siječnja 2025., naredila je pauzu od 90 dana u cjelokupnoj inozemnoj pomoći Sjedinjenih Država radi “procjene programske učinkovitosti” i kako bi se osigurala “dosljednost” s vanjskom politikom Sjedinjenih Država.
S Odjelom za vladinu učinkovitost (Doge) Elona Muska kao ključnom pokretačkom snagom u tim prvim danima Trumpova predsjedničkog mandata, u tjednima koji su uslijedili ukinuto je više od 80 posto američkih inozemnih programa pomoći. Također je došlo do službenog zatvaranja Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID): prekomorske agencije za pomoć koju je osnovao JFK 1961. kako bi potisnula američku meku moć u inozemstvo i ispunila američku “moralnu obvezu” da pomogne siromašnijim nacijama. Obično je imao godišnji proračun između 30 i 40 milijardi dolara.
Još se nije pojavila jasna slika o tome koliki je udar pretrpjela globalna pomoć, a podaci iz 2025. nastavljaju curiti. No ForeignAssistance.gov — američka služba za praćenje pomoći — pokazuje da su SAD ostvarile oko 20 milijardi dolara u obvezama pomoći u prvih 11 mjeseci 2025., u usporedbi s 82 milijarde dolara tijekom cijele 2024. godine, dok je UN-ov Ured za koordinaciju humanitarnih poslova (Ocha) otkrio da je humanitarna pomoć koja dolazi iz SAD-a 2025. pala za više od 75 posto u usporedbi s 2024.
SAD je povijesno trošio samo oko 0,2 posto svog BDP-a na inozemnu pomoć — ali sama veličina gospodarstva zemlje znači da je SAD dugo bio najveći donator pomoći na svijetu. Sigurno će se uštedjeti na pomoći u proračunu SAD-a, ali kritičari tvrde da ključni Trumpov zakon, “Big Beautiful Bill”, uključuje smanjenje poreza za bogate, tako da bi obični porezni obveznici u SAD-u mogli teško osjetiti bilo kakav značajan utjecaj te uštede na svoj svakodnevni život.
Međutim, isto se ne može reći za građane zemalja u razvoju diljem svijeta koji su desetljećima primali potporu, au mnogim slučajevima i postali ovisni o pomoći SAD-a kako bi pružili javne usluge poput zdravstva i obrazovanja, te rješavali humanitarne katastrofe.
Posljednjih godina više od 30 posto ukupne pomoći koju su primile zemlje, uključujući Sudan, Etiopiju, Liberiju i Somaliju, stiglo je iz SAD-a. Tijekom prošle godine, The IndependentProjekt Rethinking Global Aid izvijestio je iz ovih zemalja, i o Africi u cjelini, kako su rezovi pomoći uzeli maha.
Objavili smo dopise naših novinara s terena u zemljama uključujući Ugandu, Zimbabve i Senegal, otkrivajući kako su rezovi opustošili usluge HIV-a, dovodeći u opasnost živote milijuna ljudi.
Otkrili smo kako zemljama diljem Afrike ponestaje ključne kontracepcije, a također smo izvijestili o tome kako su napori u borbi protiv drugih bolesti, poput malarije, također ozbiljno pogođeni.
Revolucionarni novi lijekovi poput cjepiva protiv HIV-a sada će imati manji učinak nego što bi inače imali, dok smo vidjeli kako su inicijative za javno zdravstvo i prevenciju infekcija u mnogim slučajevima gotovo propale.
Smanjenje količine američkog novca dostupnog za odgovor na humanitarne katastrofe – u zemljama koje uključuju Demokratsku Republiku Kongo i Nigeriju – ostavilo je zajednice u nevolji, s financiranjem za osnovne potrebe kao što su sanitarije, sklonište i pothranjenost.
Također smo vidjeli kako su napori za prilagodbu klimatskim promjenama dovedeni u opasnost i kako je odgovor na ekstremne vremenske prilike poput tajfuna utjecao otkako su SAD provele svoje rezove.
Također o klimatskim promjenama, izvještavali smo iz sela u Etiopiji koje je pretrpjelo katastrofalne poplave praćene egzodusom gotovo svih humanitarnih aktera, te iz slamova Nairobija u Keniji, gdje su zajednice pritisnute klimatskom krizom, kao i rezovima pomoći. Također smo istražili kako je očuvanje divljih životinja osakaćeno američkim rezovima.
Vidjeli smo kako su se valovi zbog Trumpove odluke da odustane od strane pomoći proširili nadaleko i naširoko, kroz izvještavanje s ključnih međuvladinih događaja uključujući Opću skupštinu UN-a i konferenciju o klimi Cop30 u Brazilu, gdje smo vidjeli kako je odsutnost SAD-a nedvojbeno ključni kamen spoticanja i dovela do razočaravajućeg ishoda pregovora.
Sjedinjene Države također su nedavno rekle da će doprinijeti samo 2 milijarde dolara humanitarne pomoći Ujedinjenih naroda – mali dio svog tradicionalnog opsega financiranja. Ova smanjena obveza u oštrom je kontrastu s pomoći do 17 milijardi dolara koju su SAD pružile posljednjih godina, od čega je oko 8 do 10 milijardi dolara sastavljeno od dobrovoljnih priloga, kažu američki dužnosnici.
Takvi potezi potaknuli su i druge da slijede njihov primjer. UK, Njemačka i Francuska smanjuju svoje proračune za pomoć kako bi potrošili više na obranu. Oxfam kaže da je ovo najveće smanjenje pomoći zemalja G7 od 1960., s potrošnjom 26 posto nižom u 2026. nego u 2024.
Nova vrsta američke pomoći
Dok je Trump možda vodio kampanju pod sloganom “Amerika na prvom mjestu”, njegove intervencije u Iranu i Venezueli pokazuju da se ne boji intervenirati tamo gdje vjeruje da mora. Paradoks se ovdje proteže na američku inozemnu pomoć: iako je Trump možda zatvorio USAID, on želi okrenuti inozemnu pomoć onome što vidi kao prednost Amerike.
Umjesto da ključni fokus bude na programima pomoći koji rade za javno dobro u zemlji primateljici (i stoga pomažu da SAD bude sigurniji), američka vlada sada nastoji izravnije uskladiti programe sa svojom političkom agendom. Novi “zdravstveni sporazumi” za zemlje kao što su Kenija i Nigerija kontroverzno se nude u zamjenu za stvari poput zdravstvenih podataka i prava na rudarenje.
Umjesto da inozemnu pomoć usmjeri na najsiromašnije zemlje, koje bi inače mogle imati problema s privlačenjem ulaganja, Trump je također pokazao da je voljan dati američki javni novac bogatijim zemljama ako mu to odgovara, kao što je prikazano u razmjeni valuta od 20 milijardi dolara s Argentinom Javiera Mileija. Slično tome, Trumpova je administracija nedavno objavila da će ponovno autorizirati američki institut za financiranje razvoja, Development Finance Corporation, s golemim povećanjem od 145 milijardi dolara za gornju granicu ulaganja u portfelj, što će omogućiti ulaganje mnogo više američkog javnog novca u infrastrukturne projekte diljem svijeta, uključujući i mnoge zemlje sa srednjim prihodima.
Novi prijedlog Kongresa da SAD osigura oko 50 milijardi dolara inozemne pomoći za ovu financijsku godinu, objavljen ovog mjeseca, ponudio je tračak nade za mnoge u humanitarnom i razvojnom prostoru koji se još uvijek bore da uravnoteže svoje knjige nakon američkih rezova. Prema Erin Collinson, iz Centra za globalni razvoj, prilagođeni proračun potrošnje pokazuje da zastupnici na Capitol Hillu “još uvijek vide vrijednost međunarodne pomoći SAD-a i sudjelovanja SAD-a u multilateralnom sustavu”.
Međutim, o prijedlogu potrošnje još uvijek treba glasovati Kongres, a zakon treba potpisati Trump, čiji je izvorni proračunski zahtjev za sektor bio oko 20 milijardi dolara niži. Nije jasno hoće li Trump doista potpisati takve promjene, čak i ako imaju potporu republikanaca u Kongresu. Osim toga, s glavnim dijelovima američkog sustava pomoći oslabljenim do neprepoznatljivosti i ozbiljnim pitanjima o tome da State Department sada ima kapacitet za pružanje pomoći, mnogi sumnjaju – čak i ako se prijedlog zakona odobri – da će moći poništiti preokret od prošle godine.
“Ponestalo nam je riječi da opišemo dubinu patnje kojoj smo svjedočili nakon što je predsjednik Trump uzeo malj za američku humanitarnu pomoć i cijeli globalni sustav pomoći”, kaže Abby Maxman, predsjednica i izvršna direktorica Oxfama America. “Vidimo kako godine napretka nestaju, a sve više djece pati i umire smrtnim slučajevima koje je moguće spriječiti zbog ovih rezova.”
Ovaj je članak nastao u sklopu časopisa The Independent Ponovno promišljanje globalne pomoći projekt
