U nedjelju je na mjesnom groblju u Vodicama postavljena spomen ploča Borisu Radovčiću, poznatom pod nadimkom Kožna čarapa.
Spomen ploču su podigli članovi Udruge 1. A Satnije legendarne šibenske 113. brigade zbog Radovčićevih iznimnih zasluga u Domovinskom ratu.
Radovčić je rođen 1951. godine, a preminuo je na današnji dan prije 16 godina. Na postavljanju spomen ploče okupili su se članovi obitelji, suborci i prijatelji kako bi Radovčiću odali trajnu počast, uz poruku kako njegov doprinos i žrtva za slobodu domovine nikada neće biti zaboravljeni.
O impresivnom ratnom putu Borisa Radovčića govorio nam je Dragan Toljan, predsjednik Udruge 1. A Satnije 113. brigade. O hrabrosti preminulog Radovčića najbolje govori podatak da je s navršenih 40 godina života napustio sigurnost Norveške u kojoj je živio i na samom početku Domovinskog rata vratio se u Hrvatsku kako bi se priključio obrani rodne grude:
– Radovčić je već u svibnju 1991. godine priključen postojbama MUP-a koje su pod zapovjedništvom načelnika Nikole Vukošića odigrale veliku ulogu u obrani šibenskog kraja, posebice u Rujanskom ratu. U MUP-u je ostao sve do 1995. godine. Uvijek ćemo ga se sjećati kao vrlo inteligentnog čovjeka, velikog borca, ali i izuzetnog prijatelja i pravog roditelja- kaže nam Toljan.
Kožna čarapa je u Domovinskom ratu odrađivao najzahtjevnije zadaće:
– Radovčić je bio izviđač, ulazio je duboko u neprijateljski teritorij. Bio je iznimno sposoban, uporan i izdržljiv. Znao je po dva- tri dana ležati kako se to u žargonu kaže ‘ispod smrike‘ i snimati neprijateljske položaje. U konačnici, našim postrojbama pružao je vrlo vrijedne podatke o ljudstvu i tehnici kojom je neprijatelj raspolagao. Zbog rezultata koje je polučivalo njegovo višednevno izviđanje bili smo spremniji vršiti naše borbene akcije, bilo obrambene ili napadačke- veli Dragan Toljan Tetejac.
Prema njegovim riječima, premda je Kožna čarapa cijeli rat formacijski pripadao MUP-u, ubog svojih iznimnih vještina bio je redovito pridodavan drugim postrojbama Hrvatske vojske:
– Gdje god je trebaloKožna čarapa je tamo išao. I gdje god je bio, bio je uvijek hrabar. Ja ga se sjećam iz naših oslobađajućih operacija na Južnom bojištu- govori nam predsjednik Udruge 1. A Satnije šibenske 113. brigade.
Svi njegovi suborci se slažu s ocjenom kako je Radovčić uvijek bio spreman pomoći i stati uz druge kada im je trebalo pomoći. Njegovi suborci poručuju kako će ga pamtiti po ljudskosti,tišini u djelovanju i odogovornosti koju je imao u ratnim danima.
Stoga je spomen pločana mjesnom groblju u njegovim Vodcama najmanje što su mogli učini za prekaljenog ratnika i dobrog čovjeka kakav je bio Boris Radovčić- Kožna čarapa.
