– Ljudi se jednostavno moraju naučiti, naviknuti da je snimanje MSCT-om u bolnici u Splitu ili u Domu zdravlja u Splitu, Imotskom, Makarskoj ili Hvaru isto. Da se “snimaju” na istim uređajima i da ih “snimaju” specijalisti radiologije, koji su svi specijalizaciju završili u KBC-u Split. Dok to ljudi ne shvate, dotle će bolnica, odnosno bolnička radiologija biti preopterećena – kazuje nam dr. Marko Rađa, ravnatelj Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije (DZ SDŽ).
Zbog čega ovo pišemo?
Iz jednostavnog razloga, jer smo nedavno pisali intervju s prof. dr. sc. Tadom Tadićem, šefom bolničke radiologije, u kojemu smo iznijeli podatak da je u 2025. godini u KBC-u Split obavljeno ukupno 85 tisuća MSCT pretraga. To znači da su dnevno, u splitskoj bolnici, koja radi 365 dana u godini, 24 sata dnevno, u prosjeku svakog dana obavljene 232 pretrage na četiri MSCT-a.
Istovremeno, na svim MSCT uređajima DZ SDŽ (Split, Imotski, Makarska, Hvar) u 2025. godini obavljeno je 10.527 MSCT pretraga, što bi značilo da su na četiri lokacije u Županiji, na uređajima DZ SDŽ, tijekom 250 radnih dana u godini, u prosjeku dnevno obavljane 42 MSCT pretrage.
U Splitu je u DZ SDŽ dnevni prosjek 30 MSCT pretraga, u Imotskom nešto manje od sedam, u Makarskoj nešto manje od četiri, a u Hvaru dvije. I dok je u Splitu, na tom jednom “pristojan” broj pretraga, vidljivo je da na ovim ostalim “županijskim” MSCT -ovima broj pretraga kaska.
– Nažalost, ne može se ništa napraviti da bi se te brojke povećale. Ne možemo mi u DZ SDŽ nekog prisiliti da ode “snimiti” u Makarsku, Imotski ili Hvar. Ljudi koji imaju potrebu za MSCT “snimanjem” u velikom broju su onkološki bolesnici, koji su svoj prvi “onkološki” MSCT napravili u bolnici u Splitu i oni jednostavno žele sve svoje MSCT-ove, do kraja svog života, raditi u KBC-u Split, jer su tako navikli. I meni je to razumljivo iz perspektive pacijenta, jer oni su svojom bolešću “vezani” za Split. Novi pacijenti koji imaju potrebu za MSCT-om, koji recimo “snimaju” kralježnicu, oni nemaju problema s tim da odu na snimanje u Makarsku, Imotski ili Hvar. On hoće što prije obaviti “snimanje” i nije mu bitno je li to u Splitu, Imotskom, Makarskoj ili Hvaru. Trebaju se ljudi naviknuti pa će se i te brojke promijeniti, zaključuje dr. Rađa.
Još jednom je potrebno istaknuti da svi liječnici koji “snimaju” na MSCT-u i koji čitaju nalaze i u KBC-u Split i u DZ SDŽ su specijalizirali radiologiju u Splitu ili možda u Zagrebu, u bolnicama, te da imaju isto znanje.
Svakako bi bilo bolje da se ljudi, pacijenti, što prije priviknu na to da u puno kraćem roku mogu obaviti MSCT-ove, ako se odluče na odlazak u Imotski, Makarsku ili Hvar, a ne da čekaju pretragu u splitskoj bolnici, koja je preopterećena. Svima bi bilo bolje, i liječnicima (radiolozima) koji ne bi bili toliko opterećeni poslom i pacijentima koji bi u što kraćem roku pretragu obavili.
Tada ne bi bilo ni tih famoznih lista čekanja. Uređaji postoje, liječnici postoje, samo se u glavama ljudi treba promijeniti percepcija. A to je ponekad najteže.
