Politika Milorada Pupovca tijekom gotovo tri desetljeća imala je brojne uspone i padove, ali malo tko se može pohvaliti takvom dugovječnošću i stalnom prisutnošću u hrvatskom javnom prostoru. Rijetki su političari koji su, bez obzira na promjene vlasti, ideološke lomove i generacijske smjene, uspijevali zadržati utjecaj i vidljivost kakvu je imao Pupovac. Kako je i njegova politička karijera pregazila 2025. godinu, mnogi se pitaju što ostaje iza njega i kamo ide njegova politička moć u trenutku kada se mijenjaju politički prioriteti, ali i struktura biračkog tijela. Pitanje Pupovčeva naslijeđa sve se češće otvara i unutar srpske zajednice u Hrvatskoj.
Unatoč kritičarima i optužbama koje ga prate godinama, Pupovac je izgradio razgranatu mrežu političkog, institucionalnog i kulturnog utjecaja. Ta mreža nije utjecala samo na odluke unutar SDSS-a, nego i na širu političku dinamiku u Hrvatskoj, osobito kada je riječ o manjinskim pravima, kulturnim politikama i proračunskim prioritetima. Nakon gotovo trideset godina na čelu Srpskog narodnog vijeća (SNV), Pupovac je u ožujku 2025. predao vodstvo Borisu Miloševiću, dugogodišnjem saborskom zastupniku i bivšem potpredsjedniku Vlade. Ova smjena doživljena je kao simboličan kraj jedne izrazito personalizirane faze djelovanja SNV-a.
Promjena na čelu SNV-a otvorila je i niz pitanja o tome koliko je organizacija sposobna funkcionirati bez čovjeka koji ju je desetljećima oblikovao. Pupovčev model vođenja kombinirao je političku strategiju, institucionalno umrežavanje i kulturni aktivizam, čime je SNV postao prepoznatljiv i stabilan akter na nacionalnoj razini.
Brdo novca
Izvor blizak Pupovcu njegov skori odlazak opisuje kao emotivan i izrazito složen proces. “On je shvatio da je vrijeme za kraj, ali teško mu je to prihvatiti. Premalo je ljudi ostavio iza sebe koji mogu nastaviti baštinu koju je on krojio 30 godina”, tvrdi sugovornik. Isti izvor smatra da Boris Milošević nije osoba koja može preuzeti cjelokupni Pupovčev politički kapital. “Milošević nije taj, vidjeli smo da je i okaljan procesom USKOK-a, izgubio je povjerenje premijera. To treba biti netko drugi”, navodi izvor. Prema njegovim riječima, Pupovac strahuje da nije uspio izgraditi dovoljno snažnu političku personu koja bi mogla preuzeti sve interese, projekte i mreže koje je on osobno nadzirao. “Teško će to moći netko iznutra, razmišlja se o novom licu. Nekome koga javnost još ne zna”, zaključuje sugovornik.
Jedna od tema koja se najčešće veže uz Pupovčevo ime jest pitanje financiranja institucija i projekata povezanih sa SNV-om. U posljednjih nekoliko godina SNV bilježi znatan rast proračunskih sredstava, osobito za medijske i kulturne projekte. Među njima se ističu tjednik Novosti i audiovizualni projekti poput Vida TV-a, koji redovito dobivaju sredstva iz Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. Osim medija, SNV je ulagao i u obrazovne programe, radionice za mlade te kulturne manifestacije diljem Hrvatske. No, SNV organizira i veoma upitne manifestacije, a najveća se provokacija dogodila početkom siječnja u prostoru pod ingerencijom Grada Zagreba – Zagrebačkog Holdinga, odnosno Zagrebačkog velesajma, u restoranu Gastro Globus. Pred oko 2000 ljudi u organizaciji SNV-a na manifestaciji “Srpsko veče” nastupila je srpska folk diva Snežana Đurišić, a orili su se srpski hitovi “Odakle si sele” te “Vidovdan”.
Potonja je pjesma naročito sporna zbog činjenice da negira neovisnu Republiku Kosovo. DORH-u je zbog srpske večeri predana kaznena prijava koju je potvrdio i gradonačelnik Tomislav Tomašević rekavši kako se “činjenice još utvrđuju”. Novinare je, naime, zanimalo po kojoj se logici Thompsonu uskraćuje nastup u Areni, a “Srpsko veče” s kontroverznim pjesmama dobrodošlo je u gradskim prostorima, na što je on rekao da “odluka Gradske skupštine vrijedi za sve”. Kritičari Pupovca takvu praksu nazivaju “etnobiznisom” te tvrde da je izgradio zatvoren krug financijskog i političkog utjecaja koji se oslanja na državni proračun. Posebne polemike izazvala je ideja o smanjenju ili čak referendumskom odlučivanju o financiranju Novosti. Protivnici tvrde da takvi projekti često prelaze granice kulturne autonomije i ulaze u političko-ideološki prostor, osobito kada se bave temama povijesti, identiteta i ratnog naslijeđa. Pupovac i njegovi suradnici, međutim, naglašavaju da su svi projekti podložni reviziji i javnom izvještavanju.
Osnovna ideja
Iz Pupovčeve perspektive, SNV i njegovi mediji služili su očuvanju prava i identiteta srpske zajednice te stvaranju prostora za manjinske glasove koji su inače marginalizirani. Obrazovnim i medijskim sadržajima, SNV je, tvrde, nastojao poticati dijalog i smanjivati društvenu polarizaciju. Tesla banka također se u javnosti često spominje u kontekstu Pupovčevih projekata. Inicijativa za osnivanje banke bila je usmjerena na olakšavanje povratka i gospodarskog osnaživanja Srba u Hrvatskoj, a Pupovac je u ranim fazama sudjelovao i kao predsjednik Nadzornog odbora. Tesla banka dobila je kapital iz Srbije, posebno iz Fonda za razvoj AP Vojvodine i Vladinih institucija, s ciljem financiranja povratnika i malih poduzetničkih projekata.
Međutim, poslovanje banke suočilo se s gubicima i problemima kapitalizacije, što je u medijima često povezivano s Pupovčevim formalnim nadzornim angažmanom. Zagovornici inicijative ističu da je osnovna ideja bila ekonomsko osnaživanje manjinskih zajednica i jačanje regionalne suradnje. Pupovac je nakon višemjesečne blage tišine iskočio u javnost nakon niza medijski razglašenih događanja, od ulaska ljudi u crnom na događanja srpskih organizatora zbog toga što se slavilo autora notornog srpskog memoranduma devedesetih pa do pokušaja zaustavljanja festivala i nastupa srpskih pjevača.
Politička percepcija Pupovca u javnosti izrazito je polarizirana. Za lijeve medije u kojima je popularan ili ih i sam posjeduje on je ključni zaštitnik manjina, dok ga drugi vide kao simbol otuđene političke elite. Njegovi odnosi s HDZ-om s vremenom su zahladnjeli, a kritike predsjednika Zorana Milanovića dodatno su ga udaljile od političkog mainstreama. Politički analitičar Kristijan Sedak uspoređuje Pupovca s Furiom Radinom, nazivajući ih “živim spomenikom kontinuiteta hrvatske politike”. “U politici iskustvo ima veću težinu od bioloških godina”, ističe Sedak.
Promjena fokusa
Dodaje da je stvarni uzlet SNV-a započeo upravo izlaskom SDSS-a iz izvršne vlasti. “Paradoksalno, SNV nikad nije bio snažniji nego otkad SDSS nije dio Vlade”, tvrdi. Prema Sedaku, SDSS je gubitak formalnih pozicija pretvorio u neformalni politički utjecaj. “U politici je najveći luksuz biti u oporbi, a sudjelovati u kreiranju projekata”, zaključuje. Medijski efekt Pupovčeve “mirovine”, smatra Sedak, više je pitanje narativa nego stvarnog povlačenja. Njegovi kanali i mreže ostaju postojani”, kaže. U konačnici, pitanje manjinskih prava u Hrvatskoj ostaje duboko politizirano. Javnost često personalizira odnose, pa se stav prema Srbima svodi na stav prema Pupovcu. Stvarna promjena, slažu se analitičari, neće doći samo njegovim odlaskom, nego promjenom fokusa javnog diskursa.
Pupovčeva dugovječnost u politici dodatno je naglašena činjenicom da je djelovao u razdoblju u kojem su se političke paradigme više puta radikalno mijenjale. Od ratnih devedesetih, preko procesa europskih integracija i trenutka kad mu je Ivo Sanader dao moć pa sve do današnjih rasprava o identitetu i populizmu, Pupovac je ostao prisutan u gotovo svim ključnim fazama moderne hrvatske politike.
Za dio političkih aktera upravo ta prisutnost izaziva nelagodu jer Pupovac simbolizira kontinuitet koji se ne uklapa u narativ stalnih promjena i “novih početaka”. Njegova karijera pokazuje da se politička moć ne mora nužno temeljiti na izbornim pobjedama, već na dugoročnom pozicioniranju unutar institucija. Važan element njegove strategije bilo je i stvaranje paralelnih kanala utjecaja koji ne ovise isključivo o saborskim mandatima. Kulturne institucije, mediji i obrazovni programi postali su produžena ruka političkog djelovanja, ali i amortizer u trenucima političke krize.
Siva zona
Takav model omogućio je kontinuitet djelovanja čak i u razdobljima kada je SDSS bio izvan izvršne vlasti. Time je Pupovac izbjegao izravnu odgovornost za Vladine odluke, ali je zadržao pristup resursima i političkom dijalogu. Kritičari tvrde da je upravo ta pozicija “između” odgovornosti i utjecaja stvorila sivu zonu političkog djelovanja. U toj zoni, smatraju, teško je jasno razlučiti gdje prestaje kulturna autonomija, a počinje politička agenda.
S druge strane, zagovornici Pupovčeva modela ističu da manjinske politike po svojoj prirodi zahtijevaju dugoročno planiranje i stabilnost, što je teško postići bez snažnih i trajnih institucija. Posebno se naglašava uloga SNV-a u povratničkim sredinama, gdje su kulturni i obrazovni projekti često bili jedini vidljivi oblik državne prisutnosti. U tim sredinama Pupovac je percipiran manje kao političar, a više kao simbol institucionalne zaštite. Ipak, s protokom vremena, i taj se odnos mijenja. Mlađe generacije, kako srpske tako i većinske zajednice, sve manje su vezane uz ratne narative, a sve više uz pitanja egzistencije i društvene mobilnosti.
U tom kontekstu, Pupovčeva politika suočava se s izazovom redefiniranja vlastitog smisla. Pitanje više nije samo kako zaštititi prava, nego kako ih učiniti relevantnima u društvu koje se brzo mijenja. Dodatni izazov predstavlja i medijska percepcija. Pupovac je godinama bio centralna figura u medijskim raspravama o manjinama, što je dovelo do svojevrsnog zasićenja javnosti istim akterima i istim temama. Analitičari upozoravaju da takva personalizacija politike dugoročno šteti i samoj manjinskoj zajednici jer sužava prostor za nove ideje i nove glasove.
Upravo zato se sve češće postavlja pitanje može li doći do stvarne tranzicije bez ozbiljnog potresa unutar sustava koji je Pupovac izgradio.
Jasan pokazatelj
Njegov odlazak s čela SNV-a prvi je test te tranzicije, ali ne i konačan odgovor. Ključno pitanje ostaje hoće li se strukture prilagoditi ili će ostati zarobljene u logici jednog vremena i jednog lidera.
Za sada, Pupovac ostaje prisutan, makar i iz sjene. Njegov politički kapital nije nestao, već se transformirao u oblik utjecaja koji je teže mjerljiv, ali ne i manje stvaran. U tom smislu, govoriti o “kraju Pupovčeve ere” možda je preuranjeno. Prikladnije bi bilo govoriti o njenoj transformaciji i prilagodbi novim okolnostima.
Kako će se ta prilagodba odvijati ovisit će i o spremnosti novih aktera da preuzmu odgovornost, ali i o spremnosti javnosti da manjinsku politiku prestane promatrati isključivo kroz prizmu jednog imena. Jedno je sigurno: Milorad Pupovac ostavio je dubok trag u hrvatskoj politici, trag koji neće nestati njegovim formalnim povlačenjem. Njegovo naslijeđe bit će predmet rasprava, reinterpretacija i sukoba još dugo nakon što se povuče s prve linije. A upravo to je možda najjasniji pokazatelj razine političkog utjecaja koji je tijekom desetljeća uspio izgraditi.
Važno je pritom naglasiti da Pupovčeva politička moć nikada nije počivala isključivo na izbornoj aritmetici.
Njegova snaga proizlazila je iz sposobnosti da čita politički trenutak, prepoznaje slabosti većinskih aktera i u pravom trenutku pozicionira manjinsku politiku kao neizostavan faktor stabilnosti. Upravo ta sposobnost činila ga je nezaobilaznim sugovornikom u formiranju gotovo svake parlamentarne većine u posljednjih dvadeset godina. Takav položaj omogućio mu je i da relativno uspješno izbjegne izravnu političku odgovornost za nepopularne odluke vladajućih struktura. Dok su se druge stranke trošile u izvršnoj vlasti, Pupovac je često ostajao u pozadini, zadržavajući pregovaračku poziciju i politički kapital. Taj “poluopozicijski” status bio je ključni element njegove dugovječnosti.
Ključni procesi
Istodobno, Pupovac je znao koristiti jezik umjerenosti i institucionalne lojalnosti, osobito u međunarodnom kontekstu. Njegovi nastupi u europskim institucijama i kontaktima s diplomatskim krugovima bili su odmjereni, često fokusirani na pravni okvir i europske standarde, što mu je osiguralo reputaciju razumnog i predvidljivog političkog aktera.
U domaćem kontekstu, međutim, ta ista umjerenost često je doživljavana kao politički oportunizam. Kritičari mu zamjeraju da nikad nije jasno povukao crvene linije, već je uvijek ostavljao prostor za dogovor, čak i onda kada su odnosi s većinskom politikom bili ozbiljno narušeni. Za jedne je to znak političke mudrosti, za druge nedostatak principijelnosti.
Na kraju, Pupovčeva politička biografija pokazuje koliko je u Hrvatskoj moguće dugo opstajati na margini formalne moći, a istodobno imati stvarni utjecaj na ključne procese. To je lekcija koja nadilazi pitanje manjinske politike i ulazi u samu srž hrvatskog političkog sustava. Upravo zato rasprava o Pupovcu nije samo rasprava o jednom političaru, nego i o modelu politike koji je desetljećima funkcionirao gotovo neprimjetno, ali izuzetno učinkovito. Koliko će taj model preživjeti bez njega, ostaje jedno od otvorenijih pitanja hrvatske političke budućnosti.
Dejan Jović vidi priliku
Politički analitičar Davor Gjenero smatra da niz napetosti u javnom prostoru ne treba dramatično tumačiti. “Hrvatska je više puta bila izložena političkim i društvenim stresovima, no sustav se pokazao otpornim”, ističe Gjenero.
Prema njegovim riječima, ključno je zadržati mainstream srpske manjine unutar okvira ustavnog patriotizma. “Za Hrvatsku je važno da se problemi nastave rješavati unutar institucija RH”, naglašava, a kao onoga koji potiče polarizaciju i navodni strah od navodnih ustaša on ne okrivljuje Pupovca. Gjenero upozorava da unutar srpske zajednice postoje dvije struje. “Samo jedna kontinuirano zagovara suradnju i političku stabilnost”, kaže, dodajući da postoji i druga struja koja potencira sukobe i napetosti.
Prema njegovoj procjeni, ta druga struja povezuje se s profesorom Dejanom Jovićem, koji u trenutačnoj situaciji vidi priliku za vlastiti politički iskorak. Gjenero tvrdi da Pupovac tu nije faktor destabilizacije. “Njegova snaga leži u razumijevanju političkih procesa i balansiranju interesa unutar parlamenta i Vlade.” Unatoč tome, kontroverze oko financiranja i dalje ostaju dio javnog diskursa. Dio kritičara smatra da nedostaju jasni mehanizmi evaluacije učinka uloženih sredstava, dok drugi ističu međunarodna priznanja koja SNV dobiva za promicanje manjinskih prava.
Sada je fokus na ekonomskim pitanjima
Kako se hrvatsko društvo postupno udaljava od ratnih trauma, a fokus se premješta prema demografskim, ekonomskim i socijalnim pitanjima, postavlja se pitanje ima li Pupovčev model politike još uvijek istu snagu. Sustav koji je izgradio bio je prilagođen jednom povijesnom trenutku, s jasnim linijama podjela i identitetskih sukoba.
U tom smislu, najveći izazov njegova naslijeđa nije u tome hoće li institucije opstati, nego hoće li uspjeti pronaći novu legitimaciju u društvu koje se mijenja. Ako ostanu vezane uz stare obrasce i stare konflikte, riskiraju gubitak relevantnosti, bez obzira na financijsku stabilnost.
