NATO planira značajno povećati zalihe oružja i streljiva duž svojeg istočnog krila te uspostaviti novu, tehnološki naprednu obrambenu zonu koja će se u velikoj mjeri oslanjati na robotske i automatizirane sustave. Cilj tih mjera je dodatno ojačati odvraćanje od Rusije i povećati sposobnost Saveza da reagira brzo i učinkovito u slučaju sigurnosne prijetnje, potvrdio je brigadni general Thomas Löwin za njemački list Die Welt.
Prema novom, višeslojnom obrambenom konceptu, NATO želi potencijalnog napadača zaustaviti ili barem usporiti već u ranoj fazi sukoba, koristeći kombinaciju suvremenih tehnologija i klasičnih vojnih kapaciteta.
Duž granica Saveza s Rusijom i Bjelorusijom planira se uspostava zone koja će se snažno oslanjati na stalni nadzor te na daljinski upravljane ili poluautomatizirane sustave koje bi protivnik morao neutralizirati prije bilo kakvog daljnjeg prodora.
Svemir i digitalna domena
Löwin, koji obnaša dužnost zamjenika načelnika stožera za operacije u kopnenom zapovjedništvu NATO-a u Izmiru, pojasnio je kako će nadzor istočnog boka uključivati prikupljanje podataka na kopnu, u zraku, u svemiru i u digitalnoj domeni. Ti bi podaci u stvarnom vremenu bili dostupni svim saveznicima, čime se želi osigurati brza razmjena informacija i koordinirano djelovanje. U praksi to znači korištenje fiksnih i mobilnih radarskih sustava, akustičnih i optičkih senzora, kao i informacija sa satelita, dronova i izviđačkih zrakoplova.
Neposredno uz granice Saveza planira se uspostava takozvane vruće zone, osmišljene kako bi se napadača što ranije zaustavilo ili barem značajno usporilo. U tom bi se području mogli koristiti naoružani dronovi, poluautonomna borbena vozila, robotski sustavi te automatizirane protuzračne obrambene sposobnosti.
Ipak, Löwin je naglasio kako će odluke o uporabi sile uvijek ostati u ljudskim rukama, u skladu s važećim pravilima angažmana i etičkim standardima.
Za Hrvatsku, kao punopravnu članicu NATO-a, ovakvi planovi imaju vrlo konkretno značenje. Članstvo u Savezu podrazumijeva sudjelovanje u sustavu kolektivne obrane, što znači da se sigurnost Hrvatske promatra kao dio šire sigurnosti cijelog NATO-a. Istodobno, Hrvatska sudjeluje u zajedničkom planiranju, razmjeni obavještajnih podataka i prilagodbi vlastitih obrambenih kapaciteta novim prijetnjama, uključujući kibernetičke napade i hibridne oblike ratovanja.
Kontekst ovih najava dodatno je zaoštren ratom u Ukrajini, koji traje već godinama i koji je temeljno promijenio sigurnosnu arhitekturu Europe. Sukob je pokazao koliko brzo može doći do eskalacije i koliko su važne zalihe streljiva, logistika i sposobnost stalnog nadzora bojišta. Uz to, u posljednje vrijeme rastu i napetosti oko Grenlanda, strateški iznimno važne regije na krajnjem sjeveru, gdje se isprepliću interesi velikih sila, osobito u kontekstu Arktika, novih plovnih ruta i vojnih kapaciteta.
U takvom okruženju NATO nastoji poslati jasnu poruku da je spreman braniti svaki pedalj svojeg teritorija, oslanjajući se ne samo na brojnost vojnika nego i na tehnološku nadmoć, brzu razmjenu informacija i zajedničko djelovanje svih članica. Za zemlje poput Hrvatske to znači dodatnu sigurnosnu garanciju, ali i obvezu stalnog prilagođavanja i ulaganja u obrambeni sustav koji se sve više oslanja na tehnologiju i međunarodnu suradnju.
