Norveški mediji kritički su se referirali na izjavu hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića na koju je reagiralo i ondašnje Ministarstvo vanjskih poslova.
Na reakciju je Norvežane nagnala Milanovićeva sugestija Amerikancima da bi im Svalbard mogao biti korisniji od Grenlanda jer Grenland ne predstavlja ključni faktor američke sigurnosti osim u slučaju ekstremnog otapanja arktičkog leda koje bi dovelo do globalne katastrofe.
Prema njegovim riječima veći strateški potencijal zbog plovnih puteva koji radi utjecaja Golfske struje nisu zaleđeni nudi Svalbard. “Svalbard je jednako dio Norveške kao i pokrajine Agder, Trøndelag i Finnmark. Geografski i politički Svalbard se razlikuje od Grenlanda i ne može se uspoređivati. Daleki sjever je najvažnije strateško područje Norveške.
Reakcija Norvežana
Radimo na obrani kako bismo postigli sigurnost i stabilnost, i vlastitim resursima i u bliskoj suradnji s našim saveznicima. Svalbard je norveški. Imamo preko 100 godina iskustva u suočavanju sa sovjetskom i ruskom prisutnošću na Svalbardu”, kazao je državni tajnik norveškog Ministarstva vanjskih poslova Eivinda Vad Petersson čiju je izjavu prenijela internetska stranica norveške javne televizije.
Ondašnji tabloid Vedens Gang prenio je pak izjavu političke komentatorice Maje Sojtarić koja je rodom iz Banja Luke, a koja MIlanovićevo stajalište dovodi u kontekst hrvatskog geopolitičkog položaja.
“Milanovićev istup je populizam usmjeren domaćoj publici koja razumije prikrivenu packu Vučiću, s kojim je u vječnom prepucavanju. Mnogo toga što sada dolazi iz Hrvatske također je izravna posljedica toga što se osjećaju poniženo jer je Francuska prodala borbene zrakoplove Srbiji”, ocijenila je komentatorica. Izjava predsjednika Milanovića možda je najteže pala ministru obrane Ivanu Anušiću jer se odvijala gotovo u isto vrijeme kada je on boravio u Norveškoj gdje je prema Anušićevim riječima to izazvalo veliku pozornost.
Anušić se crvenio
”Naravno da je to bila nezgodna tema, i između mene i ministra obrane Norveške, gdje sam jasno rekao da to nije stav Vlade Republike Hrvatske i da se ograđujemo od te izjave, na što su oni bili zadovoljni i zahvalili su na tome”, kazao je Anušić. Slična kazivanja mogu se čuti i u neformalnim razgovorima sa HDZ-ovcima koji smatraju da Milanović nanosi nesagledivu štetu Hrvatskoj sada već i na međunarodnoj razini.
”Prvo ono sa Rafaleima, a sada i ovo s Norvežanim. Milanovića koji je kao premijer potpuno zapustio vojsku sada brine što smo mi uzeli rabljene Rafale. Nejasno je zašto to smeta baš njemu kada je u Milanovićevom premijerskom mandatu Hrvatsko ratno zrakoplovstvo nabavilo stare sovjetske MIG-ove koji su bili za otpad”, podsjeća naš sugovornik iz vladajuće stranke dodajući da Milanović neprestano provocira kako bi udario po Plenkoviću.
”Svo Milanovićevo političko djelovanje svodi se isključivo na rat s Plenkovićem pri čemu Milanović u sukobe uvlači i vojsku što je nedopustivo”, kaže nadalje naš sugovornik. Nije ovom HDZ-ovcu jasno ni to što Milanović problematizira to što francuska prodaja aviona Srbiji ima za cilj privlačenje Srbije Zapadu jer bi nam kako kaže to i trebalo biti u interesu.
Kada je interes posrijedi jasno je kako Francuzima nije bilo moguće odrediti kome će prodati svoje proizvode. Ono što je ipak moguće odrediti jest da je i sami Plenković nudeći oporbi trgovinu oko izbora predsjednika Vrhovnog suda i sudaca Ustavnog suda po mnogima prešao granicu.
Opasnost za Plenkovića
Plenkovićevi kritičari smatraju naime da je riječ o političkoj trgovini, a u kritikama premijera nakon dugo zatišja aktivirao se i Milanović. Aktivacija predsjednika države nije najbolje sjela HDZ-ovcima dapače kažu da Milanović svojim istupima o pravosuđu koji su vrlo odmjereni i sažeti počinje izazivati glavobolje Plenkoviću koji se ovime zaletio. Dio HDZ-ovaca doduše drži da Plenković nije rekao ništa sporno i da se suce Ustavnog suda dogovaralo po istoj metodi. No, čini se kako je i dio javnosti od Plenkovića očekivao da bude drugačiji od svojih prethodnika.
Drugačiji je zato od onog Milanovića iz prvog mandata ovaj sadašnji koji je na kratko prekinuo tišinu, ali ni približno burno kao što je to činio ranije. Milanović je dakle zaključuju to i HDZ-ovci iznenada promijenio taktiku što Plenkoviću ne ide u prilog. Njemu je naime daleko više odgovarao onaj ratoborni Milanović od čije se sile napada njegove riječi nisu mogle niti čuti. Sada je međutim predsjednik vrlo izravan i sažet pa je javnost iz njegovih kritika vrlo lako mogla doći do zaključka da je hrvatski premijer politički trgovac pravosudnim foteljama. Kao i do sada Milanović govori ono što javnost želi čuti gradeći na taj način dodatno svoj politički autoritet nakon premoćne pobjede na posljednjim izborima.
Njemu je kako tvrde upućeni u interesu legitimitet kojega je stekao na predsjedničkim izborima iskoristiti da bi se snažnije pozicionirao u javnom prostoru, ali i u odnosima prema Vladi pa i prema međunarodnim akterima. Neće Milanović još dugo šutjeti, ali neće ni napadati na prvu i za sve već će daleko promišljenije i po HDZ opasnije otvarati samo osjetljive teme s posebnim fokusom na vanjsku politiku i sigurnost što je vidljivo i iz opetovanog naglašavanja protivljenja slanju hrvatske vojske u Ukrajinu, a što je Plenković i ranije u više navrata demantirao. Ovakvim temama Milanović uspijeva održati podršku birača što doista moglo predstavljati dio šire strategije za nastavak političke karijere po isteku aktualnog mandata. Oni koji Milanovića poznaju svjedoče da će on dugoročno stabilizirati svoj mandat izbjegavajući nepotrebne sukobe koji su mu štetili, no unatoč tome održati će ulogu jedinog snažnog protivnika premijeru Plenkoviću.
