Mala, drvena tradicijska barka ravnoga dna i živopisnih jedara, simbol je grada Rovinja i njegove maritimne baštine.
– Batana je zvijezda naše priče. Mala, drvena tradicijska barka ravnoga dna i živopisnih jedara, simbol je grada Rovinja i njegove maritimne baštine. Pred nama je važna godina za Ekomuzej-Ecomuseo “Batana” u kojoj slavimo puno obljetnica, a jedna od njih bit će i punih deset godina od upisa u UNESCO-v registar dobrih praksi očuvanja nematerijalne kulturne baštine – objavili su iz Ekomuzeja batana.
Ekomuzej Batana upisan je u UNESCO-ov Registar najboljih praksi očuvanja nematerijalne kulturne baštine svijeta.
Rovinjska batàna, uz rovinjski batièl, venecijansku gondolu, neretvansku trupu, komišku sandulu i mnoge druge brodice, pripada mnogobrojnoj obitelji barki ravnog dna. Izvorište takvih barki treba tražiti u pretpovijesnom razdoblju, u dizajnu splavi i dubenica iz drvenog trupca (monoksila).
Ravno dno bilo je pogodno za plovidbu plitkim vodama – jezerima, riječnim ušćima, lagunama i plitkim morskim obalama. Pojavljuje se ne samo na Jadranu, većinom diljem Europe pa i svijeta.
Plovila sama bila su predmet široke kulturne razmjene, pa su mnoga oblikovna rješenja brodica razmjenom postala univerzalna, s uvijek prisutnim specifičnim izrazom, “dijalektom”. To je bio put razvoja i rovinjske batane. U srednjem vijeku bilježi se postojanje batana u talijanskoj pokrajini Marke. One su, zajedno s brodicama ravna dna s jezera Trasimeno i Varano, utjecale na oblikovanje batana u venecijanskim lagunama.
Namijenjene obalnom ribolovu, batane se iz laguna šire obalama sjevernog Jadrana, do Istre i Rovinja, Krka, Raba, Zadra… Iako se radi o davno nastalom plovilu, rovinjska se batana u pisanim i slikanim izvorima Rovinja neposredno spominje znatno kasnije, tek od 19. st.
Prema predaji, ime batàna povezuje se sa zvučnim talijanskim glagolom battere (udarati, tući, mlatiti), koji asocira na zvuk udaranja njezina ravna dna o valove. U rovinjskom dijalektu pak, brodice koje su kadre ići u susret otvorenome moru, opisivalo se uzrečicom: “Bòne da bàti màr!” (Dobre da pobijede more!). Prema drugim mišljenjima, ime brodice potječe iz drevnog pomorskog naziva batto. Njime se imenovala malena barka na vesla iz 14. st., prethodnica današnjega čamca.
Po tom tumačenju, naziv je posuđenica stare anglosaksonske riječi bat, iz koje je kasnije nastala engleska riječ boat – čamac. Do dvadesetih godina prošlog stoljeća, broj batana u Rovinju bio je relativno malen, jer je ta brodica služila samo za pojedine vrste priobalnog ribolova. S početkom upotrebe petrolejskih svjetiljaka i širenjem upotrebe mreža potegača ili trata za noćni ribolov svjećaricom na srdele, njihov se broj znatno povećao. Svoje zlatno doba batana doživljava 60-ih godina 20. stoljecća, kada se kao pogon počeo koristiti “Tomos”. Taj dvotaktni izvanbrodski motor snage četiri konja proizvodio se u obližnjem Kopru u Sloveniji. Batana s njime postaje brža i okretnija te od ribarske brodice postaje omiljeno plovilo za zabavu i rekreaciju.
Rijetke su bile obitelji u Rovinju koje nisu posjedovale jednu batanu i rijetki su bili Rovinjci koji se nisu u ljetnim mjesecima njome vozili na kupanje. Zimi su, pak, bili rijetki oni koji batanom nisu išli u ribolov i time popravljali kuć́ni budžet. Pred Uskrs bilo je teško izbrojiti batane kojima su njihovi vlasnici lovili lignje i sipe za tradicionalni blagdanski objed. Do danas je u registru Lučke kapetanije u Rovinju evidentirana 241 batana.
Izvor: Ekomuzej batana
