Jedan od najozbiljnijih problema aktualnih studija utjecaja na okoliš za lučke zahvate u Hrvatskoj jest „potpuni izostanak“ razmatranja stvarne, javno dostupne i provjerljive potrebe nadležnih županijskih (lučkih) uprava za novim vezovima i infrastrukturom.
Trenutno su mnoge luke prazne ili poluprazne – postavlja se pitanje opravdanosti izgradnje i potrošenih sredstava
U dokumentima koji bi trebali predstavljati temelj za odluke u javnom interesu ne odgovara se ni na osnovna pitanja: koliki je stvarni manjak vezova, koje vrste vezova nedostaju (komunalni, ribarski, operativni, tranzitni), kakav tip operativne obale je potreban i koji su točno lučki sadržaji koji služe javnoj funkciji.
Drugim riječima – „čemu luka zapravo služi“ i kome je namijenjena – u pravilu ostaje potpuno nedefinirano.
Procjena okoliša bez procjene funkcije
U praksi procjene utjecaja na okoliš sustavno se zanemaruje sadržaj podgradnje i nadgradnje luke, iako upravo oni generiraju najveće prostorne, ekološke i društvene učinke. Studije se svode na tehničko-biološki opis zahvata, bez stvarne rasprave o funkciji, namjeni i opravdanosti luke.
Takav pristup potpuno izokreće svrhu procjene utjecaja na okoliš. Umjesto zaštite prostora i javnog interesa, postupak postaje administrativna forma kojom se legitimira već unaprijed odlučen zahvat.
„Je li ikada provedena provjera ijednog izgrađenog projekta, zajedno s analizom stvarnih posljedica nakon njegove realizacije ?“
Stručna povjerenstva bez alata i ovlasti
Otvara se pitanje:jesu li članovi stručnih povjerenstava uopće osposobljeni i ovlašteni raspravljati o lučkim sustavima, osobito o lukama uređene Pomorskim zakonikom Republike Hrvatske, koji još uvijek nije jasno razrađen jer nedostaju provedbeni akti i uredbe, dok su postojeća zakonska rješenja, nedorečena ili u praksi neprovediva?
Projekti se često procjenjuju u pravnom i planskom vakuumu, bez jasnog odnosa prema lučkom zakonodavstvu, prostornim planovima višeg reda i stvarnim potrebama lokalne zajednice.
Regulatorni vakuum kao alat manipulacije
Takav vakuum, svjesno ili nesvjesno, proizvodi kaos. Projekti koji su de facto marine predstavljaju se kao luke javnog prometa. Rasprava o tržišnoj opravdanosti i javnoj potrebi izbjegava se, a procjena utjecaja na okoliš koristi se kao zamjena za strateško planiranje – što joj nikada nije bila svrha.
Još je problematičnije što aktualne studije ne razmatraju ključna pitanja svakodnevnog onečišćenja i sigurnosti:
- nema sustavnog rješenja za zbrinjavanje crnih i sivih voda s plovila, pa se one i dalje ispuštaju u more;
- izostaje analiza zauljenih voda i prališta;
- mnogi obalni gradovi i dalje nemaju riješenu ili imaju preopterećenu kanalizacijsku mrežu;
- zbog prekomjerne betonizacije oborinska voda s uljima, teškim metalima i ostalim onečišćenjima završava izravno u moru;
- u brojnim lukama ne poštuju se ni osnovni standardi protupožarne zaštite i hidrantske mreže, iako su to prostori povećanog rizika.
Bageri umjesto studija
Jedinice lokalne samouprave često izbjegavaju izradu studija i planova, pribjegavajući ad hoc radovima bagerima. Takve prakse dokumentirane su u medijima i na društvenim mrežama – ali bez stvarnih posljedica po investitore ili naručitelje radova.
Bez svrhe nema vjerodostojnosti
Bez jasnog odgovora na pitanje kome, čemu i u kojem kapacitetu luka služi, nijedna studija utjecaja na okoliš nije vjerodostojna. Odluke donesene na temelju takvih dokumenata ne štite okoliš ni javni interes, već legaliziraju prostorni i institucionalni nered.
Ako se procjena utjecaja na okoliš nastavi koristiti kao zamjena za strateško promišljanje, Hrvatska će gubiti ono najvrjednije – obalni prostor, povjerenje javnosti i smisao same ideje javne luke.
D.G.
PROČITAJTE JOŠ:
Kapetan Miklaušić: “Hrvatska obala pod pritiskom – može li opstati?”
“Hrvatska obala može ostati zaštićena i održiva samo kroz sustavno upravljanje i dugoročne strategije, gdje priroda i lokalno stanovništvo dolaze prije profita.” Hrvatska obala jedno je od najvažnijih prirodnih i gospodarskih bogatstava države. Turizam čini gotovo 20 % BDP-a i pokreće plavo gospodarstvo, ali gužve, masovni turizam i neadekvatna infrastruktura ozbiljno
Još jedan kapetan za Morski HR o novoj lastovskoj luci: Sigurnost luke Ubli i PSO model u Hrvatskoj – Sukob operativne prakse i administrativnog sustava
Novoizgrađeni trajektni pristan u luci Ubli na Lastovu posljednjih mjeseci izazvao je ozbiljnu stručnu i javnu polemiku vezanu uz sigurnost priveza i operativnu funkcionalnost luke. U središtu rasprave nalazi se sukob između iskustva zapovjednika u stvarnim pomorskim uvjetima i projektantsko-administrativnog pristupa koji se oslanja na formalnu ispunjenost propisanih procedura. Zapovjednik
