‘Pijanac’ se napokon digao! Noge mu još klecaju, ali je progledao! I shvatio kako se u jarak survao vlastitim porocima.
Dakle, iako se oduvijek znalo da geopolitika ne trpi pospanost i vazalsku inertnost, Europska unija (EU) kao geopolitički patuljak od svog nastanka, jedva se tek ovih dana uspjela probuditi iz dvadesetogodišnjeg dubokog sna, i isto toliko duge opijenosti liberalno-demokratskim vrijednostima i „civilizacijskim stečevinama“.
Otrijeznio ju je tek zaleđeni Grenland, mada je prije toga bilo nebrojivo mnogo drugih otrježnjujućih prizora diljem svijeta koji nestaje pred očima svakog tko je takve prizore želio vidjeti: od rušenja Berlinskog zida, raspada Sovjetskog Saveza, raspada Jugoslavije, preko brutalnog uništavanja Iraka (zapadni saveznici predvođeni SAD-om i Britanijom tada članicom EU), Arapskog proljeća u cilju zatiranja civilizacijskih korijena u Egiptu, Siriji, Libiji (sve tzv. obojene revolucije u režiji zapadnih saveznika koji su kasnije i direktnim angažiranjem NATO-a rascjepkali sve te zemlje u vlastite interesne (naftne) sfere).
Zatim su uslijedili ruska agresija na Ukrajinu, izraelsko-američki genocid u Pojasu Gaze, besprizorna demonstracija hegemonskog ‘vrijednosnog koda’ nad Venezuelom…To su samo neki od događaja od kraja 1980-tih do početka 2026. godine, u kojima je i Europska unija (aktivno ili zapanjujućim nečinjenjem) itekako sudjelovala.
Šok za šokom
Od početka ove godine tektonske ploče moći počele su se pomicati mnogo brže nego što je birokracija u Bruxellesu u stanju ispisivati priopćenja, zapisnike i direktive. Geoekonomski realizam i europski „zeleni snovi“ počeli su se sudarati brzinom svjetlosti, a korelacija između rasta cijene energenata i uspona radikalne desnice u ključnim članicama Unije, primjerice, toliko je postala vidljiva da se u ekspertnim krugovima mastodonske administracije u briselskoj palači Barlaymont počelo sumnjati da najviša izvršna vlast Unije, uistinu, nije u stanju prepoznati ni širinu ni dubinu tektonskih pomaka na globalnoj šahovskoj ploči.
Šok kojeg su europski lideri doživjeli u Davosu tijekom 55. svjetskog ekonomskog foruma „o budućnosti svijeta“ (21- do 23. siječnja), nije izazvao govor američkog predsjednika Donalda Trumpa sam po sebi, jer se i od ranije moglo znati (tko je to želio) da on prema saveznicima iz Europe ne samo što nema simpatije, već ni savezničke milosti. Moglo se znati i za njegovo blagonaklono stajalište da „Europa nije ono što je nekad bila“ i da odavno već „ne ide u dobrom smjeru“!
Ako europski lideri i čelnici europskih institucija do ovogodišnjeg Davosa ipak nisu znali što će biti prioriteti Trumpove administracije u njegovom drugom mandatu, mogli su se podsjetiti Minchenske sigurnosne konferencije iz veljače 2025. godine kada ih je Trumpov potpredsjednik JD Vance prvi „šokirao“ izjavom kako „najveća prijetnja Europi nisu Rusi ili Kinezi, već joj prijetnja dolazi iznutra kroz gubitak temeljnih europskih vrijednosti i otuđenost elita od naroda“. Poručio im je, također, tada da se europska demokracija ne smije bojati glasa građana čak i kada taj glas zahtijeva iznenađujuće promjene“. Optužio je zapadnoeuropske vlade da „guše slobode govora kako bi ušutkali neistomišljenike i alternativne političke poglede na geopolitičku stvarnost“. Prozvao ih je zbog neuspjeha u kontroli granica i migracijskih tokova“, te ih uputio na „više sigurnosne suverenosti putem preuzimanja veće odgovornosti za sigurnosno jačanje svojih članica“. Govorio im je, dakle, o svijetu potpuno novog vrijednosnog realizma!
Iako su mnogi nezavisni analitičari i rijetki istočnoeuropski lideri takav američki narativ o Europi i EU već tada ocijenili objektivnim i dobronamjernim pozivima za odbacivanje rituala života u laži, u većini zapadnoeuropskih prijestolnica Vanceove ocjene su doživljene kao „izuzetno konfrontirajuće“, izazivajući sukladno tome i vrlo oštre reakcije iz Bruxellesa, Berlina, Pariza… Nitko od europskih lidera osim mađarskog premijera Viktora Orbana i slovačkog Roberta Fica tada nije shvaćao kako je ovaj Vanceov govor bio zapravo zvono na uzbunu zbog očiglednog, svjesnog i nepovratnog američkog raskida transatlantskih odnosa kakvi su bili od 1945. godine. Bio je to ključni trenutak za konačno buđenje Europe iz duboke, i preduge, geoekonomske i geopolitičke kibernacije. Bio jest, ali ni tada nije iskorišten.
Car je gol: Nemoguća misija – Iran; Erdoganova dilema (2. dio)
Od Minchena do Davosa
Zbog očigledno nesposobnih europskih lidera; zbog gospodarskog pada Unije; migracijske politike koja je Europu preobratila u globalni izbjeglički kamp; i zbog još mnogo toga o čemu će biti riječi u završnici teksta, Europa je, kako je Donald Trump ovih dana rekao u Davosu, „postala dio svijeta koji se urušava pred našim očima“, a njegova Amerika je ta koja je „ponovo postala ekonomsko čudu…i jedini pouzdani motor svjetske ekonomije…“ (?).
Svoju malicioznu i prepoznatljivo ponižavajuću retoriku o EU i njenom „lidershipu“ (vodstvu), Trump je ubrzo u Davosu potvrdio i djelom odbivši tradicionalne bilateralne susrete s ključnim europskim vođama uključujući predsjednicu Europske komisije Ursulu von der Leyen.
Istine radi, i neki od njih su prije Davosa zauzeli kritičku distancu prema američkom predsjedniku zbog uistinu neumjesnih uvreda na njihov račun. Neki su (Macron i Merz) odbili poziv za pridruživanje krajnje kontroverznom Trumpovom Odboru za mir. A neki su (Macron i UvdL) napustili Davos prije Trumpovog dolaska u Švicarsku. Logično je što to oštrom Trumpovom oku nije promaklo pa je tijekom obraćanja sudionicima WEF-a sarkastično primijetio da „neki radije gledaju svoje propadanje kroz prozor, nego da sjede za stolom gdje se piše budućnost“.
Očekivano, privilegiju da oči u oči razgovara sa Trumpom u Davosu među rijetkima je imao i glavni tajnik NATO-a i njegov europski „posinak“ i „šaptač“, Mark Rutte s kojim je, kako su obje strane kasnije i potvrdile, razgovarao isključivo o Grenlandu. Nakon sastanka na kojem je dogovoren „okvir budućeg sporazuma“ o ovom arktičkom otoku, američki lider je rekao da će to biti „izvrstan sporazum za SAD i sve članice Saveza“ jer navodno uključuje suradnju na svim područjima – od izgradnje proturaketne „zlatne kupole“ do eksploatacije kritičnih minerala. Ostao je i dalje pri hegemonističkom stavu da „Grenland mora biti Američki“ (kako navodno ne bi bio ruski i kineski?), ali i da na svom putu do cilja na Arktiku „Amerika neće koristiti vojnu silu“.
Osim odustajanja od vojne sile, Trump je tijekom razgovora s Rutteom odustao i od ranijih prijetnji uvođenjem dodatnih carina (koje su sada 15%) na sve robe iz osam zapadnoeuropskih zemalja koje su se usprotivile njegovim osvajačkim planovima prema Grenlandu. Povlačenjem „ručne kočnice“ s carinama, šok u Bruxellesu ipak nije izliječen.
Arktik ‘Novi Bliski istok’ i EU kao jelovnik iz kojeg tri gladna diva uzimaju koliko im treba
Europski „Rubikon“ je prijeđen, povratka nema!
Direktno iz Davosa europski lideri (koji nisu bili otišli ranije) odjurili su na briselski „Trg Roberta Schumana“, a na proputovanju od Švicarske do Belgije, predsjednica Komisije, Ursula von der Leyen, nakratko se zaustavila u francuskom Strasbourgu gdje je Europski parlament tijesnom većinom u srijedu suspendirao proces ratifikacije njenog ljetošnjeg trgovinskog sporazuma s Donaldom Trumpom potpisanog 27. srpnja na njegovom škotskom golf-imanju. Dan ranije EP je posumnjao i u tek potpisani trgovinski sporazum s južnoameričkim članicama Mercosur-a, te ga je predao Europskom sudu na ocjenu njegove pravne utemeljenosti, što smo ovdje nedavno i predviđali.
Zbog svega pomalo, izvanredno petosatno okupljanje europskih čelnika u Bruxellesu u četvrtak proteklo je smušeno, tiho, gotovo konspirativno, u šoku i nevjerici za većinu prisutnih. Istovremeno, samit je protekao u slavodobitničkom tonu za one davno otriježnjene čelnike koji su na buđenje Europe pozivali uzaludno još od prvih dana prvog mandata aktualne predsjednice Europske komisije.
Bez velikih odluka i dramatičnih konfrontiranja, izvanredni samit europskih čelnika završen je jedinstvenim zaključkom da je europski „Rubikon“ napokon prijeđen! S emocijama prema poretku uspostavljenom nakon 2. svjetskog rata je završeno! Europska unija će morati preko noći odrasti, i bez osvrtanja na staro, mora naučiti djelovati realpolitički i samostalno – svjesna kako se postojeća transatlantska hegemonija topi, a prava bitka za utvrđivanje sfera utjecaja tek počinje!
No, može li se sa sigurnošću podviknuti: „Alea iacta est“- kocka je bačena? Jesu li zapadnoeuropski lideri uistinu svjesni da je Cezarova rijeka Rubikon prijeđena onda kada je učinjen korak s kojeg se nemoguće vratiti nazad bez suočavanja s dramatičnim posljedicama?
Preslobodno ću ovdje ponovo ustvrditi: ako zapadnoeuropski čelnici, ili većina njih, i dalje bude vjerovala u stoljetne anglosaksonske neistine po kojima su najveća prijetnja po Europu kroz cijelu njenu povijest, bili Carska Rusija, Ruska Sovjetska Republika, Ruska Socijalistička Federativna Sovjetska Republika – RSFSR, Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika-SSSR, sve do sadašnje Ruske Federacije (RF) na čelu s „ozloglašenim“ predsjednikom Vladimirom Putinom danas – u tom slučaju „kocka je bačena“ u provaliju i od sudbonosnog zaokreta neće biti ništa. Tek kada europski lideri budu shvatili da su neprijatelji Europske unije imperijalni interesi i opijenost globalističkom pohlepom – tada postoje šanse za geoekonomski oporavak Unije i njenu geopolitičku autonomiju u već nastajućoj budućnosti.
Zoran Meter: Kako je krenulo, Trump će uskoro čitavu Europu spasiti od ‘ruske agresije’
„Duh dijaloga“ ili „duh vampira“?
Osim petstoljetnih anglosaksonskih neistina o „zapadnim vrijednostima“ kao mjeri svega postojećeg, vrlo je važno da europski čelnici prestanu lagati i sami sebe.
Primjerice: Svjetski ekonomski forum u Davosu, od kada ga je u siječnju 1971. godine utemeljio njemačko-švicarski inženjer, ekonomist i višestruki doktor znanosti Klaus Schwab kao „Europski menadžerski forum“ – održava se na tlu Europe. Također, od osnivanja, kada mu je ideja bila promoviranje američkih tehnika upravljanja u europskim kompanijama i pomicanje suradnje između biznisa, vlada i civilnog društva, pa sve do ove 55. sesije WEF-a, uvijek su u Davosu bile dominantne američke „naočale“ kroz koje se gledalo na budućnost Europe i svijeta. Europa je oduvijek, dakle, umjesto u pričaonici, bila u slušaonici. Pedeset i pet godina je Europa poslušnički klimala glavom, aplaudirala drugima, i gurala se ispred objektiva radi uspomene na bajkovita vremena.
U prilog prethodnoj tvrdnji pogledajte, molim vas, tek naslov ovogodišnjeg WEF-a: „Duh dijaloga“ (eng. A Spirit of Dialogue)!?
U elaboraciji tog naslova fokus je „na otvorenosti i suradnji kao ključnim alatima za rješavanje globalnih izazova u vremenima duboke neizvjesnosti, geopolitičkih napetosti i tehnološkog dinamizma…“Glavne točke Foruma su bile „suradnja u podijeljenom svijetu; strategije za ekonomsku otpornost i rast usred poremećaja na globalnom tržištu; ulaganje u ljude i razvoj profesionalnih vještina prilagođenih digitalnoj transformaciji; odgovorna primjena inovacija s posebnim fokusom na etički razvoj umjetne inteligencije (AI), kvantnog računalstva i biotehnologije; izgradnja blagostanja unutar planetarnih granica kroz održivost, zeleni rast i borbu protiv klimatskih promjena…“Zar mogu biti teme poželjnije i bolje sročene?
No, toliko važna i toliko zvučno najavljena tematska područja – dnevnopolitička stvarnost, geoekonomija protekcionizma i geopolitika gladnih „tigrova“ pretvorili su u farsično ismijavanje budućnosti. O tim životno-bitnim temama za globalni svijet, europskoj i svjetskoj javnosti nije preneseno gotovo ništa. Te životno-bitne teme ni svjetskim liderima ni globalnim medijima se nisu učinile značajnijim u odnosu na zaoštrenu retoriku o Grenlandu i ponovnu vrlo oštru američku kritiku na račun tradicionalnih saveznika.
Zoran Meter: Ako se EU žurno ne izvuče iz ukrajinske ‘crne rupe’ ne piše nam se dobro
Iz iluzionizma u geopolitički realizam
Svjesna (napokon) iluzionističkih snova o liberalno-demokratskoj globalističkoj doktrini kao jedinici mjere za cijelo čovječanstvo, predsjednica Europske komisije, Ursula von der Leyen, (s kojom se američki predsjednik u Davosu također nije želio susresti) i sama je zaključila da se „povijest počinje pisati drugačijim jezikom od dosadašnjeg“. I da je ne ispisuju samo tradicionalni globalni igrači sa Zapada.
„S emocijama (čitaj prema tradicionalno najjačem atlantskom savezniku!?) je završeno! Naš put mora voditi prema Europi neovisnosti, zajamčene sigurnosti i ekonomske suverenosti“, rekla je UvdL za govornicom u Davosu. Govoreći o najavljenim pa povučenim dodatnim carinama za pojedine članice Unije, rekla je da će, ostane li Trumpova administracija pri takvom stavu, europski odgovor biti „brz, odlučan i proporcionalan“.
„Era nevinosti“ je, dakle, verbalno završena. Bilo je to razdoblje u kojem je EU desetljećima svoj prosperitet temeljila na jeftinim ruskim energentima, kineskom tržištu i američkom sigurnosnom kišobranu. Svi ti stupovi su se odjednom srušili. I ne samo to. Pred očima UvdL i europskih lidera je i duboki rascjep između homo-brusseliensisa (birokrata koji operira u terminima dekarbonizacije Europe od 2030. do 2050.) i običnog europskog građanina koji brine o galopirajućem dolasku robota na njegovo radno mjesto, kojeg brine cijena stana koja vrtoglavo raste, ili cijena energenata koju gotovo dvije trećine Europljana ne mogu plaćati bez subvencije.
Generalni remont europskog unijskog eksperimenta je postao neodložan! Što „kraj jedne ugodne fikcije“ (kanadski premijer Mark Carney u Davosu) bude brži, toliko su šanse veće za nekadašnji renesansni geoekonomski projekt koji je uspio u standardizaciji zakrivljenosti krastavaca, ali je zakazao u dugo najavljivanom izlasku iz digitalnog feudalizma i stvaranju zajedničkog europskog identiteta koji bi mogao izdržati ozbiljne geopolitičke i geoekonomske potrese.
Je li moguć zajednički europsko-ukrajinski NATO: Evo kako bi završio europsko-ruski rat
U svijetu koji nastaje, poštovani će biti samo oni koji imaju kapacitet realpolitičkog racionalizma, jer u transakcijskom geopolitičkom realizmu Trumpove Amerike, tapšanje po ramenu se ne može unovčiti snishodljivošću i podilaženjem.
