Izraz „Pojas hrđe“ (ne)slavni je nadimak za tradicionalno industrijsku regiju na Srednjem zapadu, području Velikih jezera i sjeveroistoku Sjedinjenih Američkih Država.
Riječ je o američkoj zemljopisnoj regiji koja je nekoć, od kasnog 19. do sredine 20. st., bila središte i ponos američke industrije i proizvodnje, ali je u drugoj polovici 20. stoljeća doživjela značajan gospodarski pad zbog deindustrijalizacije i globalizacije.
Pojas hrđe obuhvaća dijelove SAD-a koji su bili industrijski centri, ali su s vremenom postali sinonim za gospodarsku stagnaciju, siromaštvo i kriminal. Regija je u 21. stoljeću mikrokozmos SAD-a u malom jer se u njoj mogu vidjeti svi najvažniji gospodarski i politički izazovi s kojima se suočava suvremena Amerika.
Zemljopisni obuhvat i izraz
Zemljopisni obuhvat regije se razlikuje ovisno o autoru, ali većina će se složiti da je čine urbani dijelovi američkih saveznih država: Ohio (Cleveland, Akron, Youngstown, Toledo, Dayton), Michigan (Detroit, Flint, Lansing, Grand Rapids), Pennsylvania (Pittsburgh, Erie, Scranton, Allentown, Betlehem), Wisconsin (Milwaukee, Racine, Kenosha), Indiana (Gary, South Bend, Fort Wayne), Illinois (Chicago, Peoria, Rockford), New York (Buffalo, Rochester, Syracuse), New Jersey (Newark, Paterson, Camden), Zapadna Virginia (Wheeling, Huntington, Weirton), Missouri (St. Louis, Kansas City), Minnesota (Duluth), Iowa (Davenport, Waterloo) i Kentucky (Louisville).
Do 1970-ih američko industrijsko središte zapalo je u krizu koja je postala svima vidljiva. Prototip izraza Pojas hrđe prvi je upotrijebio predsjednički kandidat Demokratske stranke Walter Mondale tijekom izborne kampanje 1984. prilikom obraćanja radnicima u Clevelandu. Odgovarajući na optimističku retoriku republikanskog predsjednika Ronalda Reagana, Mondale je aludirao na dobro poznatu pustoš iz doba Velike depresije poznatu kao „Dust Bowl“ i tvrdio da Reaganove politike „pretvaraju naš industrijski Srednji zapad u Hrđavi zdjelu“. Riječ hrđa izvrsno je opisivala napuštene i oronule tvornice koje su postajale novo obilježje regije. Novinari su riječ zdjela zamijenili s pojasom koja je popularna u američkom političkom diskurzu (npr. Biblijski pojas, Pojas kukuruza, Sunčani pojas) i dobiven je prepoznatljivi izraz.
Povijesni kontekst
Da su američki policymakeri vodili iole promišljenu gospodarsku i vanjsku politiku u prošlom stoljeću, američki sjeveroistok i Srednji zapad ne bi nikad dobili tako domišljat, ali i pogrdan naziv. Međutim, ponekad povijesni procesi idu u neočekivanom pravcu. Prije nego što je regija postala poznata kao Pojas hrđe dugo vremena nazivala se Pojasom čelika kako bi se njena naglasila gospodarska važnost. Srednji zapad i sjeveroistok SAD-a su za SAD bili industrijsko središte jednake važnosti kao Ruhrska pokrajina za Njemačku, Donbas za Ukrajinu, jug Walesa i sjever Engleske za Veliku Britaniju.
Regija se mogla industrijski razvijati iz dva glavna razloga: obilje resursa i dobra prometna mreža. Područje je bilo bogato dragocjenim prirodnim resursima kao što su ugljen, željezna ruda i nafta. Razvoj čelične industrije bio je omogućen zahvaljujući obilnim zalihama resursa te dostupnosti Velikih jezera i unutarnjih plovnih putova poput rijeke Ohio i kanala Erie koji je povezao Atlantski ocean i Velika jezera spajajući rijeku Hudson i Erie jezero.
Kanal Erie je dovršen 1825. Ubrzao je širenje SAD-a na zapad, potaknuo naseljavanje Srednjeg zapada i od New Yorka stvorio najveću američku luku. Mreža američkih željeznica krenula se graditi 1830-ih, a dovršena je nakon kraja građanskog rata 1875. Dobar pristup prometnoj mreži rijeka, kanala i željeznica te položaj na strateški važnom prostoru Srednjeg zapada, omogućio je industrijski razvoj područja. U tom vremenu Pozlaćenog doba, od kasnih 1870-ih do kasnih 1890-ih, stigli su milijuni europskih doseljenika, koji su naselili gradove uz obale Velikih jezera. Chicago je sredinom 19. st. bio zapušten ruralni grad, a na kraju stoljeća bio je jedan do najbrže rastućih američkih gradova s 1,7 milijuna stanovnika. Tijekom kasnog 19. st. otvorile su se brojne čeličane, kemijske tvornice, a pokrenuta je i proizvodnja automobila. Detroit je, primjerice, postao poznat kao „Motor City“ zbog dominacije autoindustrije koju su predvodile kompanije poput Forda, General Motorsa i Chryslera.
Uspon
Zlatno doba industrijalizacije u Pojasu hrđe trajalo je od početka do sredine 20. stoljeća. Tada je regija doživjela nevjerojatan ekonomski rast i prosperitet. Radna mjesta u tvornicama bila su dobro plaćena, omogućujući radničkim obiteljima status srednje klase. Gradovi su bujali, a infrastruktura se razvijala kako bi podržala industrijski rast. Autobusi, tramvaji i automobili postali su uobičajeni prizori na ulicama. Industrijski radnici često su bili članovi sindikata, što im je omogućilo bolje radne uvjete i plaće.
Organizacije poput United Auto Workers (UAW) i United Steelworkers (USW) imale su značajan utjecaj na pregovore s poslodavcima i poboljšanje radnih uvjeta. Tijekom Prvog i Drugog svjetskog rata, proizvodnja u regiji značajno je porasla kako bi podržala ratne napore. Tvornice su preusmjerene na proizvodnju oružja, vozila i druge vojne opreme.
Lokalne kompanije postale su važne na razini SAD-a. Industrije, ponajviše automobilska, industrija ugljena i čelika, zapošljavale su velik dio stanovništva. Nakon 1945. povratak vojnika i porast potrošnje potaknuli su daljnji ekonomski rast. Vladalo je doba blagostanja.
Pad
Povjesničari smatraju da se Pojas čelika transformirao u Pojas hrđe 1970-ih i 1980-ih, međutim, već 1950-ih počeli su se nazirati prvi znakovi budućih nevolja. Moglo bi se reći kako je Amerika upala u probleme jer je uživala u samozadovoljstvu koje je nudila opasna zona komfora. Američka industrija je bila moćna, ali američki industrijalci nisu shvaćali kako je treba modernizirati u opremi, strojevima i infrastrukturi kako bi mogla zadržati korak s konkurencijom. Automobilska industrija, iako još uvijek snažna, suočila se s konkurencijom iz Europe i Japana, proizvodnja čelika suočila se s novim izazovima zbog promjena u globalnoj ekonomiji, a mnogi radnici u regiji preselili su se iz gradova u predgrađa.
Ukratko, glavni razlozi gospodarske stagnacije su pojava jeftine radne snage u Aziji, industrijski napredak Europe i Azije, presnažan dolar koji je činio američke proizvode preskupima na svjetskom tržištu te pojava globalizacije i offshoringa. SAD su se 1970-ih otvorile međunarodnoj trgovini. Kako je strani uvoz iz Kine i Japana počeo preplavljivati tržište, američka proizvodna industrija u cjelini našla se u nezavidnoj situaciji. Stanje je bilo najgore u Pojasu hrđe jer zastarjele tvornice i strojevi nisu mogli držati korak s učinkovitijim procesima koje je nosila naprednija tehnologija koja se razvijala u Aziji. Zbog konkurencije jeftine radne snage u zemljama u razvoju, naročito Kini, plaće na Srednjem zapadu prvo su počele opadati prije nego što su radna mjesta konačno ukinuta jer su američki poslodavci vidjeli da ostaju bez svojih profita.
Tvornice su američki biznismeni prebacili u južnije dijelove SAD-a (rjeđi slučaj), ili su ih prebacili u države jeftine radne snage kao što su Kina, Vijetnam, Indija, Meksiko (offshoring). Procesi deindustrijalizacije Amerike poklopili su se s preorijentacijom američkoga gospodarstva s industrije na uslužne djelatnosti. Tehnološki napredak i automatizacija dodatno su smanjili potrebu za radnom snagom u industrijskom sektoru. Tijekom 1980-ih SAD su imale negativnu trgovinsku bilancu s Kinom, Japanom, Južnom Korejom i Tajvanom, ali tada je već bilo kasno promijeniti trendove.
Posljedice gospodarske stagnacije
Izraz Pojas hrđe postao je svenazočan jer su se propale tvornice pretvorile u napuštene objekte koji su hrđali i postali gradska rugla, a ujedno je gospodarstvo cijele regije „zahrđalo“. Posljedice su bile užasne. Između 1950. i 1980. regija je izgubila 28% ukupnog broja radnih mjesta.
U istom razdoblju, gubitak radnih mjesta u proizvodnji iznosio je vrtoglavih 34%. Harala je nezaposlenost i pojavilo se rastuće siromaštvo koji je rezultiralo iseljavanjem velikog broja stanovnika. Radnici su masovno bježali u potrazi za boljim prilikama u drugim dijelovima SAD-a. Cleveland (čiji je broj stanovnika pao s 876.000 1960. g. na 505.000 1990. g.) ismijavan je kao „Pogreška na jezeru“.
Egzodus je rezultirao smanjenjem poreznih prihoda za gradove, što je dodatno otežalo održavanje javnih usluga i infrastrukture. Ekonomski pad i socijalna nesigurnost doprinijeli su rastu kriminala i drugih socijalnih problema. Porast stope kriminala, zloupotreba droga i obiteljsko nasilje postali su uobičajeni problemi u mnogim urbanim sredinama.
Trump upire prstom u Iran: Tvrdi da se miješaju u kampanju
Politički stavovi regije
Povijest iznova pokazuje da političke stranke koje pokazuju brigu za radnike dobivaju glasove birača Pojasa hrđe. U periodu nakon izbijanja Velike depresije 1929. demokratska administracija na čelu s predsjednikom Franklinom Rooseveltom pokazala je veliku brigu za industrijske radnike kroz razvojni program New Deal. Roosevelt je dao velike ovlasti i prava sindikatima koji su mogli pregovarati plaće i druge uvjete rata s poslodavcima. To se politički isplatilo. Prema anketi iz 1940. održanoj u okrugu Erie u industrijskom okrugu Erie u Ohiju većina glasača mislila je da je Roosevelt predstavljao „obične ljude” i za njega su redovito glasovali. Demokrati su bilježili izvrsne izborne rezultate u regiji.
Međutim, 1960-e i 1970-e bile su godine velikih promjena u Americi. Gospodarski rast se zaustavio, a došlo je i do promjene agende dvije vodeće političke stranke. Demokrati su postali liberali koji podržavaju prava manjina (žena, crnačke i drugih manjinskih zajednica), seksualnu revoluciju (feminizam i LGBT agendu) i radikalnije lijeve gospodarske politike, a republikanci konzervativci koji nastoje zaštititi prava bijelaca, patrijarhalni način života i religiju.
Demokrati su zajedno s republikancima 1970-ih prigrlili globalizaciju i deindustrijalizaciju Amerike. No, prvi su republikanci, osobito Donald Trump, krenuli zagovarati zaokret i povratak poslova u Ameriku. Sukladno svim tim političkim promjenama, napušteni radnici (poglavito bijelci), unutar Pojasa hrđe stubokom su promijenili svoje političke poglede. Pokazalo se da bjelački radnički okruzi koji su sredinom 20. st. redovno glasovali za demokrate (oko 80%), na izborima 2016. minorno su glasovali za demokratsku kandidatkinju Hillary Clinton (4%), dok je 96% njih glasovalo za republikanca Trumpa.
Ogromna politička vrijednost regije
Politička vrijednost regije je neprocjenjiva. Pojas hrđe proteže se važnim swing saveznim državama koje su države „bojnog polja“ ili „klizne države“ koje mogu na predsjedničkim izborima glasovati za demokratskog ili republikanskog kandidata. Najvrjednije swing države koje spadaju u Pojas hrđe su Wisconsin (10 elektorskih glasova), Michigan (15 elektorskih glasova) i Pennsylvania (19 elektorskih glasova), a njima treba pridodati Ohio (17 elektorskih glasova). Sve četiri je Trump osvojio 2016. pobijedivši Clinton, dok je na izborima 2020. doživio tijesan poraz od Joea Bidena u svima osim Ohija. Prema nedavnim procjenama utjecajnog stratega Demokratske stranke Juliana Epsteina, glasači u Pojasu hrđe naginju više Donaldu Trumpu nego Kamali Harris.
I ostala istraživanja koje su proveli listovi „The New York Times“, „The Hill“ i anketni centar „RealClearPolitics“ pokazala su slične trendove. Istraživanje „RealClear Politics“ pokazalo je vodstvo Trumpa u Pojasu hrđe od 1,7%, anketa „The New York Timesa“ dala je Trumpu prednost od 2%, a „The Hill“ je otkrio vodstvo Trumpa od 2,1%. Iako su to male prednosti, svaki glas u swing državama kao što su Pennsylvania, Wisconsin i Michigan je presudan jer tko odnose pobjedu dobiva sve elektorske glasove te savezne države.
Harris podržavaju birači koji pripadaju manjinskim zajednicama, kao i žene. Podržava je i mlađa populacija ispod 35 godina. Glasači u dobnoj skupini od 35. do 54. godine jednako podržavaju Trumpa i Harris. Birači stariji od 55 godina podržavaju većinom Trumpa. Pokazuje se kako glasači (osobito radnici koji rade u industriji) vjeruju da je Trump kao čovjek iz biznisa najpogodniji za rješavanje pitanja, koja se odnose na gospodarstvo i otvaranje novih i povratak starih radnih mjesta. Ankete pokazuju kako je Trumpov najveći teret njegov potpredsjednički kandidat, senator iz Ohija J.D. Vance, koji je iznimno nepopularan među biračima. Sam Vance dolazi iz područja koje pripada Pojasu hrđe. On je u svojoj mladosti na svojoj koži iskusio sve negativne posljedice toga područja kao što su tamošnja društveno-gospodarska kriza.
J.D. Vance: džoker za pobjedu ili neočekivani teret za Trumpa?
Gospodarski oporavak na vidiku?
Prema nekim promatračima najbolje godine Pojasa hrđe su davno završile i više se ponoviti neće, a prema drugima vrijeme je da se regija rebrendira i postane središte inovacija i široke palete novih poslova. Bilo kako bilo, u 21. stoljeću regija se bori da povrati svoj nekadašnji sjaj. Mnogi gradovi poduzeli su napore za revitalizaciju i obnovu gospodarstva. Lokalne vlasti, nevladine organizacije i privatni sektor udružili su se kako bi pronašli rješenja za ekonomske i socijalne probleme. Inicijative za revitalizaciju uključuju razvoj novih industrija, poboljšanje infrastrukture, ulaganja u obrazovanje te poticanje poduzetništva i inovacija. Ključni preduvjet za revitalizaciju posrnule regije je diverzifikacija gospodarstva, uvođenje zelenih tehnologija i ulaganje u medicinu i u područja kao što su bio i nanotehnologija.
Nekim gradovima ide bolje, a nekima lošije. Država Ohio je posljednjih godina objavila nekoliko novih projekata koji će stvoriti nekoliko tisuća novih radnih mjesta. Tijekom 2021. osigurano je više od 2,1 milijarde dolara novih ulaganja. Prije dvije godine Intel je objavio da će uložiti više od 20 milijardi dolara za izgradnju dvije nove tvornice i uspostavljanje novog centra za naprednu proizvodnju čipova u Ohiju. U Columbusu, također u Ohiju, državno sveučilište je igralo ključnu ulogu u gospodarskoj obnovi grada, privlačeći studente i istraživače te potičući tehnološke inovacije. Indianapolis je postao središte zdravstvene industrije, s velikim farmaceutskim kompanijama koje doprinose gospodarskoj obnovi. Gradovi poput Detroita i Pittsburgha ulažu u tehnološki sektor, stvarajući poduzetničke hubove za start-upove i tehnološke kompanije. To su pokazatelji kako regija ponovo može postati industrijski pokretač Amerike potičući razvoj visokotehnoloških djelatnosti.
I negativnih primjera je pregršt. Detroit je 2013. postao najveći američki grad koji je proglasio bankrot, što je dodatno pogoršalo financijske probleme i otežalo obnovu infrastrukture i javnih usluga. Grad se i dalje suočava s visokim stopama nezaposlenosti (10,7%) i siromaštva (33,8%). Youngstown u Ohiju također je pogođen visokim stopama siromaštva (34,4%) i nezaposlenosti (7,1%) i nedostatkom ulaganja. Slična situacija je i s Flintom u Michiganu koji se suočio i s krizom vode. Sve u svemu, trebat će još puno posla da regija postane gospodarski pokretač Amerike. Koji god predsjednički kandidat iznese jasnu viziju gospodarskog oporavka i dobije glasova birača Pojasa hrđe, vrlo vjerojatno će postati novi američki predsjednik.
Biblijski pojas SAD-a: utvrda američkog konzervativizma
