Ovaj se članak prvi put pojavio na web stranici našeg partnera, Samostalni perzijski
Kako broj građana koji dižu svoj glas protiv režima nastavlja rasti u iranskoj nacionalnoj revoluciji koja je u tijeku, brojna izvješća stižu Samostalni perzijski iz gradova diljem Irana ukazuju na neviđeno pogoršanje tretmana i stanja zatvorenika.
Ovi izvještaji detaljno opisuju raširenu torturu, smrti u pritvoru i tajno prebacivanje tijela u mrtvačnice – događaje koji podsjećaju na najmračnija poglavlja represije u povijesti Islamske Republike od 1979. godine.
U Isfahanu je ispričalo nekoliko političkih aktivista i aktivista za ljudska prava Samostalni perzijski da se određeni broj zatočenika iz trenutne pobune drži u skladištu u blizini zatvora Dastgerd kojem nedostaju osnovni objekti. Lokaciji navodno nedostaju čak i osnovni sanitarni uvjeti i nema pristupa medicinskoj skrbi.
Prema tim izvorima, nekoliko tijela se gotovo svakodnevno uklanja iz skladišta i prebacuje u mrtvačnicu u Isfahanu. Prijavljeno je da Isfahanov odjel za sudsku medicinu krivotvori uzroke smrti kao “automobilske nesreće” ili “ustrijeljenje na ulici”, dok svjedoci tvrde da su mnoge žrtve bile zdrave kada su prvi put prebačene u skladište.
U Teheranu, rekao je izvor Samostalni perzijski: “Neka od tijela dovezena u mrtvačnicu Kahrizak [in Tehran] nisu pokazivali znakove prostrijelnih rana, ali bilo je jasnih tragova modrica i pritiska ruke oko njihovih vrata.” Prema izvoru, ovi transferi su se dogodili u utorak 19. siječnja, a toplina tijela ukazivala je na to da su zadavljeni na smrt unutar pritvorskog centra.
“Razmjeri zločina su toliko golemi da mi ruke drhte dok govorim ili pišem o tome”, dodao je.
U Mashhadu, izvješća opisuju noćno premještanje zatočenika na nepoznate lokacije, teška premlaćivanja u zatočeničkim centrima i sigurnosne snage koje napadaju bolnice kako bi uhitile ranjene.
Prema tim izvješćima, sigurnosni agenti u civilu i pripadnici Islamske revolucionarne garde (IRGC), naoružani vojnim oružjem, ušli su u medicinske ustanove i odveli ozlijeđene prosvjednike, uključujući one u kritičnom stanju. Medicinski izvori kažu da se ozlijeđeni nisu vratili na odjele za liječenje.
Videozapis poslan na Samostalni perzijski iz Mashhada pokazuje da su u petak 9. siječnja navečer prosvjednici upali u pritvorski objekt unutar centra Basij na bulevaru Vakilabad, oslobodili zatvorenike i zapalili zgradu. Basij je paravojna skupina unutar Korpusa čuvara islamske revolucije.
U Shirazu, bivši zatočenici rekli su da su tijekom prvih dana pritvora bili podvrgnuti teškim premlaćivanjima, psihičkom zlostavljanju i prijetnjama pogubljenjem. Prema njihovim riječima, “lažne egzekucije” više puta su korištene kao sredstvo za njihovo teroriziranje. Neki su također izvijestili o tajnom prebacivanju tijela u mrtvačnice i pritisku na obitelji da šute.
U Karaju, posebno u Fardisu, Samostalni perzijski primio informaciju o ubojstvu petorice pripadnika policijskih snaga koje su u noćima 8. i 9. siječnja ustrijelile IRGC i snage Basija jer su odbili izvršiti naredbe. Ovo otkriće razotkriva još jednu dimenziju krize, pokazujući da je represija dosegla točku u kojoj se čak i režimske snage suočavaju s trenutnom fizičkom eliminacijom zbog neposluha.
Pušteni zatočenik iz Karaja, koji se iz sigurnosnih razloga naziva “Mehrdad”, rekao je: “Osobno sam vidio da su ispalili posljednji hitac u ranjenog civila na ulici. Bio je upucan i ležao je, a onda su prišli i dokrajčili ga”.
U Hamedanu su obitelji prijavile teška premlaćivanja zatočenika, višednevnu neizvjesnost o njihovoj sudbini i primopredaju tijela pod uvjetom da budu pokopani odmah i bez ikakve ceremonije. Neke su obitelji rekle da su ih sigurnosne snage vrijeđale i tukle dok su tražile tijela njihove djece.
Ispričalo je i nekoliko puštenih zatočenika Samostalni perzijski da su među snagama za uhićenje bili ljudi s arapskim naglaskom koji su teško govorili perzijski. Ovi izvještaji poklapaju se s ranijim izvješćima o ulasku najmanje 5000 boraca povezanih s iračkom paravojnom skupinom koju podržava Iran, Snagama narodne mobilizacije (Hashd al-Shaabi) u Iran kako bi sudjelovali u represiji, uhićenjima i ubojstvima građana.
U Rashtu, rekao je jedan izvor Samostalni perzijski: “Kada su obitelji išle tražiti beživotna tijela svoje djece, tukli su ih palicama po glavi i govorili im: ‘Miči se, idi nađi svoje kopile’”.
Ti se obrasci ponavljaju u pozadini dugogodišnje evidencije Islamske Republike o ubijanju zatočenika otkako je preuzela vlast u veljači 1979.
Ova putanja započela je u zatvorima i pritvorskim centrima ranih revolucionarnih godina, nastavila se tijekom 1980-ih i 1990-ih, a postala je simbolična tijekom prosvjeda 2009. smrću mladih prosvjednika kao što su Amir Javadifar, Mohsen Rouholamini, Mohammad Kamrani, Ramin Ghahramani i Ahmad Nejatikar u pritvoru Kahrizak centar.
Isti se obrazac nastavio tijekom pobune diljem zemlje 2022., s desecima koji su umrli u pritvoru ili nedugo nakon puštanja zbog ozbiljnosti mučenja, uključujući Javada Rouhija, Arshia Emamgholizadeha, Yalda Aghafazlija, Alireza Felija i Pouya Gheysvandija.
Aktivisti za ljudska prava upozoravaju da bi u sadašnjim uvjetima – obilježenim ekspanzijom izvansudskih uhićenja, sustavnim mučenjima i tajnim prebacivanjem tijela – broj zatvorenika koji umru u pritvoru mogao biti znatno veći nego u prošlosti.
U tom kontekstu, Mai Sato, posebni izvjestitelj UN-a za stanje ljudskih prava u Iranu, upozorio je 21. siječnja da bi broj žrtava iranske nacionalne revolucije mogao premašiti 20.000. Gospođa Sato je rekla da su početne procjene upućivale na oko 5.000 smrtnih slučajeva ili više, ali nova izvješća primljena od liječnika u zemlji pokazuju da bi brojka mogla biti najmanje 20.000.
Pregledao Tooba Khokhar i Celine Assaf
