Izložba Muzeja grada Rijeke postavljena je u suradnji sa Židovskom općinom Rijeka i Hrvatskim kulturnim domom na Sušaku.
Izložba se temelji na knjizi Mladena Grgurića „Talijanski koncentracijski logori u Hrvatskom primorju 1941. – 1943.,“ a za postav su ju prilagodile Vesna Rožman i Sabrina Žigo.
Na njoj se podsjeća na događanja kada je, nakon poraza u travanjskom ratu 1941., Kraljevina Jugoslavija nestala s karte Europe kao državna tvorevina.
“Njezin teritorij podijeljen je između zemalja koje su je zauzele, a od nekih su dijelova uspostavljene nove države pod protektoratom nacističke Njemačke i fašističke Italije. Na zauzetom području Hrvatskog primorja i Gorskog kotara talijanski je okupator uspostavio civilnu vlast prema vlasti u tadašnjoj Italiji. Temistocle Testa, prefekt Riječke pokrajine, imenuje 28. travnja 1941. civilne komesare za Kastav, Sušak, Crikvenicu, Novi, Senj, Krk-Rab, Čabar-Delnice, Ogulin-Vrbovsko i Karlovac. To je područje bilo pripojeno Kvarnerskoj provinciji, a na preostalom dijelu Primorja i Gorskog kotara kontrola nad civilnom vlašću prepuštena je ustaškoj NDH“, navodi se u sklopu izložbe.
Zauzeto područje, dodaje se, Talijani su željeli što prije učiniti talijanskim te su praktična iskustva fašističke politike denacionalizacije i asimilacije netalijanskog stanovništva, stečena između dvaju svjetskih ratova u novopripojenim krajevima Istre i Rijeke, primijenjena i na anektiranom području dijela Hrvatskog primorja i Gorskog kotara.
23 tisuće zatočenika
„Od samih početaka okupacije narod Primorja i Gorskog kotara počeo se organizirano suprotstavljati politici fašizma i denacionalizacije. U šumama Primorja i Gorskog kotara u srpnju i kolovozu 1941. osnivaju se prve partizanske čete, koje izvode niz akcija i diverzija. Jačanje partizanskih jedinica i njihovu sve veću aktivnost okupator pokušava suzbiti uvođenjem represivnih mjera, koje prerastaju u teror nad čitavim narodom”, dodaje se.
Već 1941. godine osnivaju se sabirni logori za internirce s anektiranog područja Primorja, Gorskog kotara i Slovenije, a na teritoriju koji danas pokriva Primorsko-goranska županija talijanski je okupator osnovao četiri koncentracijska logora – Lovran, Bakar, Kraljevica te Kampor na otoku Rabu – u kojima je u krajnje nehumanim uvjetima bilo zatočeno više tisuća Primoraca, Gorana, Slovenaca i Židova.
U razdoblju od ta paklena 22 mjeseca u koncentracijskim logorima u Hrvatskom primorju bilo je zatočeno oko 23.000 interniraca te je bilo zatočeno više od 3000 djece u dobi do šesnaest godina, a od ukupnog broja više tisuća smrtno stradalih žrtava, 95 posto odnosi se na logor Kampor.
Koncentracijski logor u Lovranu ukinut je 1. ožujka 1943., logor u Bakru potkraj srpnja 1943., a logori u Kraljevici i Kamporu raspušteni su nakon kapitulacije Italije 8. rujna 1943.
J.T.
PROČITAJTE JOŠ:
Nadbiskup Uzinić: “Crna odjeća, zamaskirana lica, pozdravi i pjesme narušavaju naše društvo”
Riječki nadbiskup Mate Uzinić na otvorenju je izložbe “Koncentracijski logori fašističke Italije u Hrvatskom primorju 1941. – 1943.” u naše društvo ponovno unio malo svjetla i razuma. Naglasio je i da se mora reći “ne” i pojavama koje relativiziraju ili umanjuju zločine i u kojima postoje znakovi da bi se moglo
