Svijetu prijeti nezapamćeni globalni kaos: ‘To je ubojstvo bacilo iskru Trećeg svjetskog rata’

Nakon ukrajinskog rata svijetu prijeti još veći, opasniji i pogubniji, a to je opći sukob na Bliskom istoku. Mnogi bi se mogli uključiti, a najveća je opasnost ako ratne trube zahvate Iran, Tursku i druge moćne države koje su već najavile da neće mirno promatrati izraelske ambicije da pokore Hamas i Hezbolah. Nakon pet izraelskih ratova u posljednje vrijeme prijeti šesti, mnogo veći od svih dosadašnjih.

S kime je to i protiv koga Izrael dosad ratovao i o kakvim je ratovima riječ? Prvi rat bio je reakcija Izraela na krvavi pohod Hamasa iz Gaze, a pokrenut je kako bi se Izrael, kako je poručio, sigurnosno zaštitio. Bio je to surov rat u koji su bili, izravno ili neizravno, uključeni i saveznici Hamasa na Zapadnoj obali, prije svega Iranci i hutisti iz Jemena. Izraelci su poveli taj rat s opravdanjem da žele mirno živjeti, bez straha od raketiranja.

Drugi rat ima dugu pretpovijest, u prvom redu okolnosti koje su spriječile stvaranje palestinske države. Izraelci i Palestinci različito gledaju na to, a čini se da ta suprotstavljena dioptrija odgovara onima kojima ionako nije cilj mir u tom nemirnom dijelu svijeta.

[IRAN🇮🇷]

Le chef politique du Hamas, Ismaïl Haniyeh, a été tué le 31 juillet dans une résidence dans le nord de Téhéran. De nombreuses informations contradictoires circulent sur sa mort 💀. Retour sur les éléments à notre disposition.🧵⤵️ pic.twitter.com/fqmNL7VJly

— Eye Think (@EyeThink_) August 6, 2024

Sumnjiva ponuda

Oni koji podržavaju Izrael tvrde da je on još 2000. ponudio palestinsku državu, ali da to nije bilo prihvaćeno jer druga strana želi potpuno uništenje Izraela. Palestinci pak kažu da ta ponuda nije bila iskrena i da su Izraelci iskoristili svaku situaciju da dođe do još većih nemira na Zapadnoj obali. “Oni također usvajaju stavove Hamasova Yahyja Sinwara, Hezbolahova Hassana Nasrallaha i iranskog Alija Khameneija, vođa takozvane Osovine otpora koja vjeruje da je jedino rješenje na Bliskom istoku – uništenje Izraela. Stručnjaci koji neprestano krive izraelska obrambena sredstva mogli bi barem zastati i upitati se što bi Hamas učinio izraelskim civilima 8., 9. ili 10. listopada da izraelske oružane snage nisu uspjele zaustaviti pokolj”, smatra analitičar Bret Stephens.

Taj treći “rat”, metaforičan, ide s pretpostavkom da Izrael ima pravo braniti se, dok s druge strane Palestinci imaju pravo na vlastitu državu. I jedni i drugi su u pravu. Četvrti rat je globalni i vrti se oko antisemitizma, a peti se vodi u samom Izraelu među onima koji su “jastrebovi” i onima koji bi bili voljni pregovarati i doći do rješenja dogovorom. Jasno je samo jedno: sve te ratove i “ratove” može zaustaviti jedino Washington. I oko toga se sve vrti. Dok Amerikanci daju punu podršku Izraelu, sve će biti kao i dosad, ako ne i gore.

S druge strane, ako Amerikanci promijene politiku, to ne znači da će odmah doći i do smirivanja situacije i stišavanja ratnih bubnjeva. Ubojstvo Hamasova političkog šefa Ismaila Haniyeha zaoštrilo je situaciju, a nitko ne može predvidjeti daljnji razvoj događaja. Pogotovo zato što se iz Teherana čuju prijetnje poput one da je osveta “dužnost Irana”, dok očito postoji i sukob u samom Iranu jer su izjave prvog potpredsjednika vlade mnogo pomirljivije od onih koje daje iranski vrhovni vođa.

Otkazani letovi, raste strah od totalnog rata: Velika sila uputila dosad najopasniju prijetnju

Uvlačenje Amerike

Nije više nikakva dilema hoće li se ili neće smiriti sukob na Bliskom istoku koji traje godinama. Sada je glavno pitanje hoće li se proširiti i na druge zemlje u tom dijelu svijeta i hoće li se izravno uključiti svjetske velesile. To bi bilo kobno za svjetski mir, mnogo više nego situacija u Ukrajini, i realno bi moglo izazvati sukob većih razmjera, da se ne govori o trećem svjetskom ratu.
Dobitnik triju Pulitzerovih nagrada Thomas L. Friedman analizira odnose Amerike i Irana, koji su krajnje komplicirani. “Jedno od mojih čvrstih pravila izvještavanja s Bliskog istoka jest da ponekad morate ponavljati priču kako biste vidjeli stvari još jasnije nego prije.

Imam to iskustvo s ratom Iran – Izrael – Hamas – Hezbolah, koji bi uskoro mogao uvući i Sjedinjene Države. Sada ne može biti jasnije da je, dok je Hamasov iznenadni napad na Izrael 7. listopada djelomice izazvan nepromišljenim širenjem izraelskih naselja, brutalnim postupanjem prema palestinskim zatvorenicima i zadiranjem u muslimanske vjerske objekte u Jeruzalemu, teroristički napad također bio dio šire iranske kampanje za tjeranje Amerike s Bliskog istoka i američkih arapskih i izraelskih saveznika u kut, prije nego što su oni uspjeli stjerati Iran u kut.

Zbog čega bi se predsjednik Biden mogao suočiti, ako trenutni sukob ‘milo za drago’ između Izraela i Irana i iranskih zastupnika (Hamas, Hezbolah i hutisti) eskalira u rat punog opsega, u kojem se Izrael ne bi mogao dugo boriti sam, s najsudbonosnijom odlukom svoga predsjedništva: hoće li stati uz Izrael i zaratiti s Iranom i uništiti teheranski nuklearni program koji je okosnica iranske strateške mreže u regiji. Iran je gradio tu mrežu kako bi istisnuo Ameriku kao najmoćniju silu na Bliskom istoku i kako bi Izrael nasmrt iskrvario tisućama posjekotina koje su nanijeli njegovi opunomoćenici.”

Krivi konj

Joeu Bidenu za tu je odluku ostalo malo vremena. Bio bi to bez sumnje beskrajno riskantan potez Amerike, koji bi doveo do izravnog rata Irana sa SAD-om. Već i zbog toga što potezi Izraela u posljednje verijeme nisu usklađeni s Washingtonom i što izraelski premijer Netanyahu često solira. Amerikanci tvrde da je u sedamnaest godina koliko je na vlasti često potkopavao američke interese i stavljao svoje osobne u prvi plan. Ali nema dileme tko je “glavni” u tom dijelu svijeta. To je bez sumnje Iran. Vlast u Teheranu već godinama vuče konce i usmjerava poteze muslimanskog stanovništva u Libanonu, Siriji, Jemenu, Iraku, a nitko od njihovih političara ne može samostalno voditi politiku prije nego što se konzultira s Iranom.

Stvoreni su i brojni savezi, vođeni ekonomskim interesom, pa gotovo da nema veće zemlje koja nije uključena u događaje na Bliskom istoku. Iran sve to pomno prati i upozorava one koji naginju suradnji s Amerikom da se “klade na krivog konja”. Prošlog mjeseca Izrael je ubio višeg zapovjednika Hezbolaha, Fuada Shukra u Bejrutu, političkog vođu Hamasa Haniyeha i Muhammada Deifa, vojnog zapovjednika Hamasa u Gazi. Svi su bili opsjednuti uvlačenjem svog naroda u beskrajni rat kako bi uništili židovsku državu. Prije toga Izrael je ubio i glavne vođe Hamasa, ali se brzo nađu nasljednici, koji su još opasniji od ubijenih.

“Jedini način da se istinski politički marginalizira Hamas i regionalno izolira Iran jest da Izrael pomogne u osnaživanju očigledne i umjerenije alternative: palestinske vlasti, koja je prihvatila sporazum iz Osla i svakodnevno surađuje s Izraelom kako bi pokušala zadržati nasilje na Zapadnoj obali, što Netanyahu vrlo dobro zna, ali neće priznati jer želi delegitimizirati svaku vjerodostojnu palestinsku alternativu Hamasu kako bi svijetu i Izraelcima mogao reći da Izrael nema partnera za dvodržavno rješenje.”

Nema snage

“Tim jednim šahovskim potezom – prihvaćanjem palestinske vlasti – Netanyahu bi mogao zacementirati američko-izraelsko-arapski savez, uspostaviti palestinsku vladajuću strukturu u Gazi koja ne bi prijetila Izraelu i vojno i politički izolirati Iran i njegove opunomoćenike. Ali Bibi bi morao riskirati svoju vladajuću koaliciju da to učini jer se njegovi ekstremistički, krajnje desničarski mesijanski partneri protive bilo kakvom dogovoru s bilo kojim vjerodostojnim Palestincem”, smatra Friedman.

To sada nije realno, bez obzira na to što je dugoročno prihvatljivo. “Jer kad bi Netanyahu sada povukao pravi potez, ostavio bi Iran politički golim. Iran više ne bi mogao prikriti svoj cilj da kontrolira cijeli arapski svijet skrivajući sebe i svoje opunomoćenike iza palestinske stvari. Iran već dugo rado dopušta Palestincima, Libanoncima, Jemencima, Iračanima i Sirijcima da umru ‘za Palestinu’, ali nikada ne riskira Irance ako to može izbjeći. Sve su krokodilske suze koje iranski klerikalni vođe prolijevaju za Palestince prevara, sve samo paravan za teheransku regionalnu imperijalističku avanturu.

Netanyahu sada može povući zavjesu na cijelu ciničnu igru. Ali to bi od njega zahtijevalo da stavi interese Izraela ispred vlastitog političkog opstanka. Hoće li”, pita se ugledni analitičar. Kada se pročitaju tekstovi o sukobu na Bliskom istoku u američkim novinama, dominira stav da su sve opcije moguće. Američki ministar obrane izjavljuje da rat nije neizbježan, na što mu ironično odgovaraju kolumnisti: “U pravu je, rat nije neizbježan sve dok ne izbije.” Opasna mogućnost je tu, u to nema dvojbi. Ratni uzvici čuju se posvuda, a sve je manje mogućnosti za diplomaciju. “Mi ćemo sigurno pomoći Izraelu”, jasna je američka strana.

Sudbonosna utrka

“U optimističnom kazivanju nitko od aktera ne želi sveopći rat. Ni Izrael, koji se već bori u Gazi, ni Hezbolah, čija je libanonska domovina u bijednoj ekonomskoj situaciji, ni Iran, koji je upravo inaugurirao novog predsjednika i radije prepušta svojoj ‘osovini otpora’, njegovim posredničkim snagama – Hamasu, Hezbolahu i hutistima u Jemenu – da vode prave borbe. Ne odgovara ni Hamasu, koji treba prekid vatre da zaustavi nemilosrdno izraelsko udaranje, a svakako ni Sjedinjenim Državama koje su duboko podijeljene zbog rata u Gazi i u žaru sudbonosne predsjedničke utrke.

U prošlosti su dvoboji milo za drago između Izraela i njegovih neprijatelja često završavali nakon što bi se zaključilo da je razmjenom udaraca postignuta potrebna razina odmazde. U travnju, nakon što je Izrael bombardirao kompleks iranskog veleposlanstva u Damasku, u Siriji, i ubio više iranske vojne zapovjednike, Iran je lansirao pucnjavu bespilotnih letjelica i projektila na Izrael, koju je gotovo svu zaustavio Izrael uz pomoć Sjedinjenih Država, Francuske i Jordana. Iran je tada objavio da se osvetnički napad ‘može smatrati završenim’, signalizirajući spremnost da ne eskalira”, piše novinar Serge Schmemann, koji je radio za New York Times u Moskvi, Bonnu i Jeruzalemu i bio urednik The International Herald Tribunea u Parizu.

Po njegovu mišljenju, i ova bi eskalacija mogla dovesti do smirivanja jer bi sve strane mogle proglasiti da su “pobjednici”. Ali stvarnost je varljiva i nije isključena mogućnost da događaji u regiji demantiraju optimistična predviđanja. Mnogi izraelski generali sanjaju o proširenju sukoba i konačnom “discipliniranju” Irana. Svi su svjesni da bi Izrael skupo platio daljnju eskalaciju i nitko ne može prognozirati kako bi završila ta “avantura”. Ameriku čekaju najneizvjesniji izbori, sada je Washington okrenut sam sebi i teško je predvidjeti što bi Amerikanci učinili ako dođe do rata između Izraela i Irana.

U tijeku je velika tajna akcija kojom se želi spriječiti sveopći rat: ‘Platit će za taj zločin’

Dan gnjeva

Zato nije neočekivano da Biden natjera Izrael da pristane na sporazum o prekidu vatre s Hamasom. “Imamo osnovu za prekid vatre, sada bi trebali krenuti s tim.” Američki su se dužnosnici nakon Haniyehove smrti trudili spriječiti širenje nasilja i spasiti sporazum o prekidu vatre koji bi uključivao oslobađanje talaca preostalih u Gazi. Tim američkih pregovarača krenuo je u Kairo iz Saudijske Arabije.

Inače, Haniyeh, šef Hamasova političkog ureda, bio je ključni pregovarač za militantne skupine sa sjedištem u Gazi. Državni tajnik Antony J. Blinken također je udvostručio svoje pozive na prekid vatre, rekavši da je regija na putu prema većem nasilju i sukobima te da je dogovor ključan za promjenu tog kursa. Upitan je li Netanyahu krivo predstavio svoju želju za sporazumom o prekidu vatre s obzirom na ubojstva vođe Hamasa i višeg dužnosnika Hezbolaha, Blinken nije imenovao Izrael, ali je rekao: “Hitno je da sve strane donesu prave odluke. Sve počinje s prekidom vatre, a da bi se to postiglo, sve strane najprije moraju prestati s bilo kakvim eskalacijskim akcijama.” Istovremeno, neki zračni prijevoznici obustavljaju letove za Bliski istok i kao razlog navode rastuću napetost. A vođa Hezbolaha tvrdi da je sukob ušao “u novu fazu”. Tijekom proteklih nekoliko dana tinjajuća svađa između Izraela i libanonske milicije Hezbolaha dosegnula je kritični trenutak, konstatiraju mediji.

Stradali su i novinari, a Hamas poziva na “dan gnjeva”. Tako, na Bliskom istoku ništa novo. Novo je samo to da se strah od velikog sukoba širi, što više nije samo pretpostavka. Govor oružja gotovo uvijek dovodi i do rata, što se na Bliskom istoku toliko puta potvrdilo. Nakon što je veći dio ove godine bio izrazito nepopularan i u međunarodnoj izolaciji, posljednjih nekoliko tjedana bilo je posebno dobro za izraelskog premijera Benjamina Netanyahua. Morao je otići u SAD i uživati u ovacijama republikanskih političara. S druge strane, novi iranski predsjednik kandidirao se za dužnost na listi reformista i sa željom da izgradi produktivniji diplomatski odnos s Europom i Sjevernom Amerikom. Dalje su moguće sve opcije, od mira do rata.