Rođen i odrastao u siromaštvu Villa Bajo Belgrano, desno krilo Huracána i argentinske reprezentacije, veliki dribling genije, simbol uličnog nogometa. Od beskompromisnog života do kraja alkohola i neimaštine
Znate li u svijetu nogometa (i ne samo) nekoga tko se odriče novca i slave? Netko tko odbija prekrasan namješten stan u rezidencijalnoj četvrti da bi se vratio, svake večeri, živjeti usred siromaštva svoje radničke četvrti? Netko tko, da bi suigraču zaradio koji pezos, pet minuta prije kraja utakmice lažira ozljedu kako bi ga zamijenili i tako dao igraču s klupe priliku sudjelovati u dobitku od pobjede, u famoznoj nagradnoj igri? Netko tko, kad se upale bljeskalice fotografa, odlazi sa scene i odlazi kartati sa starim prijateljima, odbacujući slavu i zloglasnost? Teško je pronaći takav lik. Ali barem je bio jedan. Zvao se René Houseman, Argentinac iz Buenos Airesa. Zaista: Villa Bajo Belgrano, jedna od najsiromašnijih i najnesretnijih četvrti glavnog grada, nadomak vode Rio de la Plata. Po zanimanju desno krilo. Ali ispravnije bi bilo reći playmaker, po kanonima modernog nogometa. Da bismo razumjeli tko je bio Renè Houseman u sedamdesetima, vrijedi razmisliti o definiciji ogromnog trenera poput Luisa Cesara “El Flaco” Menottija koji ga je opisao, zbog njegovih tehničkih karakteristika i načina života, kao savršenu sintezu između Maradone i Garrinche. Osim svojih vještina mađioničara s loptama, on je praktički proklet.
