Desetljećima, još od doba Jugoslavije, Njemačka je na ovim prostorima bila sinonim za uspješno, disciplinirano rastuće gospodarstvo, zemlja bogatstva i obilja koja je privlačila milijune radnika iz stranih zemalja. No u drugoj četvrtini 21. stoljeća taj se mit počinje urušavati, a problemi njemačkoga gospodarstva, koje čini velik dio ukupne ekonomije Europske unije, postaju sve ozbiljniji. Na kraju poslovne 2025. Njemačka je zabilježila ekonomske tokove koji strukturno odstupaju od uobičajenog “gospodarskog zdravlja” najvećih europskih gospodarstava.
Podaci pokazuju da je nacionalna ekonomija ostala gotovo bez značajnog rasta, dok poslovna dinamika sve više odražava pad aktivnosti u industriji, rekordne brojke insolventnosti te slabljenje tržišta rada, što se u domaćim i međunarodnim analizama tumači kao upozorenje da se moćni motor europske ekonomije ozbiljno suočava s rastućim pritiscima. Prema statistikama i istraživanjima, ukupni broj stečajeva poslovnih subjekata u Njemačkoj dosegnuo je u 2025. rekordnu razinu u posljednjem desetljeću. Podaci Creditreforma govore da je 23.900 tvrtki podnijelo zahtjev za stečaj, što je porast od oko 8,3 posto u odnosu na 2024., a riječ je o najvišoj razini insolventnosti u više od deset godina. Većina stečajnih postupaka odnosi se na mikro i male tvrtke, subjekte do deset zaposlenika, koji čine velik udio u ukupnom broju slučajeva, dok su teški stečajevi velikih kompanija rjeđi, ali i dalje prisutni.
Analitičari ističu da su glavni uzroci “strateška i financijska opterećenja”, uključujući teškoće u pristupu kreditu, visoke troškove energije i administrativne regulative koje ograničavaju fleksibilnost poslovanja. Ovaj trend, kada se sagleda u kontekstu njemačke gospodarske povijesti, nije bez značaja. Podaci pokazuju da se insolventnost kreće znatno iznad dugoročnih prosjeka, a višegodišnji rast broja stečajeva, posebno među malim i srednjim poduzećima koja čine okosnicu njemačkoga gospodarstva, odražava globalne i unutarnje strukturne napetosti. Te se brojke ne odnose samo na individualna poslovanja nego imaju potencijal utjecati i na dobavljačke lance, banke i kreditore, jer gubitak solventnosti velikog broja poduzeća podiže razinu izloženosti financijskog sustava rizicima od lančanog efekta.
Slična slika
Bolna točka njemačkoga gospodarskog sustava u 2025. bila je i njegova tržišna dinamika rada. Iako se nezaposlenost još nije približila razinama koje se mogu nazvati kriznima u širem europskom kontekstu, podaci Saveznog statističkog ureda (Destatisa) pokazuju da je ukupna zaposlenost pala prvi put od 2020., dok je stopa nezaposlenosti porasla s 3,1 posto u 2024. na 3,5 posto u 2025., što ilustrira slabljenje radne aktivnosti u zemlji koja je godinama uživala relativno stabilnu nisku stopu nezaposlenosti.
Sličnu sliku potvrđuju i dugoročne projekcije ekonomskih instituta. Iako, ako se gleda prema prognozama uglednog instituta IFO, očekivalo se da će nezaposlenost dosegnuti oko 6,2 posto do kraja 2025., uz rast broja nezaposlenih i stagnaciju broja zaposlenih, što se ipak nije dogodilo. No, da su stvari u silaznoj putanji, pokazuje i to što se tržište rada istodobno suočava s padom potražnje i s promjenama u strukturi zaposlenosti koje pritišću potrošačku moć i dinamiku potrošnje građana. Uz te izazove, realna ekonomska aktivnost ostala je skromna, njemački bruto domaći proizvod (BDP) tek je marginalno porastao, procjene su oko nule ili pokazuju tek blagi rast od oko 0,2–0,3 posto u 2025., nakon što je gospodarstvo godinama bilježilo stagnaciju ili čak blagi pad u prethodnim godinama. Europska komisija i renomirani instituti identificirali su da je gospodarstvo već u prvoj polovici prošle godine stagniralo te da se rast očekuje tek od sredine ove godine, ali naglašavaju kako ograničenja u izvozu, usporavanje investicija i neizvjesnost globalnih lanaca ostaju ključni izazovi.
Ova ekonomska “ravnoteža” s malim pozitivnim pomacima u nekim pokazateljima, no uz ozbiljne negativne signale u poslovnoj dinamici i tržištu rada, ukazuje na značajnu slabost koja je obilježila prošlu godinu za njemačko gospodarstvo. Broj stečajeva, pad zaposlenosti i oštriji uvjeti na tržištu jasno pokazuju da se prijelaz sa stagnacije u održivi rast još nije dogodio, a mnogi ekonomski akteri, od tvrtki do analitičara i gospodarstvenika, govore da su prisutni ozbiljni strukturni izazovi koji zahtijevaju hitnu pozornost kako bi se spriječilo produbljivanje problema u 2026. i šire.
Rekordne brojke
U jeku najnovijih ekonomskih pokazatelja koje objavljuju kredibilni izvori i statistički uredi jasno se nazire da Njemačka, nekoć simbol stabilnosti europskoga gospodarstva, ulazi u razdoblje ozbiljnijih strukturnih napetosti koje se reflektiraju u rekordnom broju stečajeva, rastu nezaposlenosti i sve izraženijoj skepsi poslovne zajednice. Podaci koji danas stižu iz ekonomskih istraživanja i statistika ne ostavljaju prostora za optimizam bez jasnih reformskih pomaka.
Nije riječ samo o brojkama; broj kompanija koje su 2024. prestale s poslovanjem dosegnuo je gotovo 196.100, što je porast od 16 posto u odnosu na prethodnu godinu i najviša razina u 14 godina. Industrijski sektori osjetljiviji na troškove energije i inozemnu konkurenciju među najpogođenijima su iz ove analize, dok se povećani broj zatvaranja vidi i u građevinarstvu, zdravstvenom sektoru te među većim, aktivnim poduzećima. Prema podacima Savezne agencije za zapošljavanje, broj nezaposlenih u Njemačkoj dosegnuo je približno 2,9 milijuna krajem 2025., što je gotovo tri milijuna ljudi bez posla, najviše u deset godina.
Uz statistiku stečajeva i nezaposlenosti, i pokazatelji iz poslovnih anketa potvrđuju nesigurnost tržišta rada. Prema istraživanju Instituta za ekonomska istraživanja (IW), više od trećine njemačkih tvrtki planira smanjiti broj zaposlenih tijekom 2025., dok samo manji dio planira nova zapošljavanja. Takve najave nisu trivijalne; one impliciraju da se strukturni problemi gospodarstva prelijevaju direktno na tržište rada i potrošačku potrošnju. Njemačka industrija, naročito proizvodnja i automobilski sektor, već je godinama pod pritiskom globalne konkurencije i visokih troškova rada i energije.
Izravan utjecaj
Primjerice, poznati logistički div DHL najavio je otprilike 8000 otpuštanja u sklopu strategije ušteda, dok su automobilske kompanije suočene s restrukturiranjem i prilagodbama koje izravno utječu na broj radnih mjesta. Ukratko, brojke koje danas bilježimo, rekordne insolventnosti, porast nezaposlenosti, planovi o otpuštanjima, čine jasnu sliku ekonomskog okruženja u kojem Njemačka doista prolazi kroz jednu od najozbiljnijih faza gospodarskog stresa u posljednjim desetljećima.
U središtu diskusije o trenutačnim problemima njemačkoga gospodarstva nalaze se izjave vodećih ekonomskih aktera i stručnjaka koje potvrđuju da statističke brojke prelaze u političku i društvenu realnost. Volker Treier, glavni analitičar Njemačke gospodarske komore (DIHK), otvoreno je upozorio da se “mjesečno bilježe novi rekordi u broju stečajeva kompanija”, ističući da trenutačna statistika predstavlja najvišu razinu insolventnosti u posljednjih 11 godina i pozivajući na hitne reforme u području poreza, cijena energije i administrativne birokracije ako se želi zaustaviti val bankrota.
Christian Sewing, izvršni direktor Deutsche Banka, na primanju koje je početkom ove godine organizirala njegova banka u Berlinu, otvoreno je upozorio na dugoročne rizike za njemačku ekonomiju ako se ne provedu duboke reforme. Prema njegovim riječima, “bez dubinskih reformi riskiramo da potencijalni rast u Njemačkoj do kraja desetljeća padne na nulu, što bi značilo početak strukturne stagnacije, eru bez rasta. A i mali pad tada bio bi dovoljan da pokrene recesiju”. Također je istaknuo da “jaka ekonomija nije čarobni štapić, ali jest temelj za društveni konsenzus i demokratsku stabilnost”, te je kritizirao nisku stopu rada u usporedbi s drugim zemljama te pozvao na veću fleksibilnost tržišta rada, reformu socijalnih sustava i hitne porezne olakšice za tvrtke.
Pad prodaje
Dirk Jandura, predsjednik udruge njemačkih trgovaca (BGA), opisao je strukturne slabosti njemačkoga gospodarstva i upozorio političare na nužnost promjena: “Ako se politički okvir za male i srednje tvrtke ne promijeni, možemo očekivati još više insolventnosti i još više izgubljenih radnih mjesta.” Po njegovim riječima, više od polovice članica BGA udruge zabilježilo je pad prodaje u 2025. godini, a više od trećine očekuje daljnje gubitke u 2026., što, kako kaže, odražava “strukturni problem u cijeloj njemačkoj ekonomiji”. Kritizirao je oslanjanje na javnu potrošnju kao nedovoljno i upozorio da “to nije autentični organski rast, nego rast financiran zaduživanjem, što dugoročno ne rješava slabosti gospodarstva”.
Prema izvješću udruženja njemačke industrije BDI iz prosinca 2025., predsjednik Peter Leibinger otvoreno je trenutačnu situaciju u industrijskom sektoru nazvao “najdubljom krizom od osnutka Savezne Republike”. Ustvrdio je da se “industrijska proizvodnja vjerojatno smanjila četvrtu godinu zaredom i da ovo nije samo ciklički pad, nego strukturni problem”. Zaključio je da je “gospodarstvo Njemačke zapravo u slobodnom padu” i kritizirao vladu zbog nedovoljnog odgovora, pozivajući na temeljite promjene u politici s jasnim fokusom na ulaganja i konkurentnost.
Volker Treier, glavni analitičar Njemačke gospodarske komore (DIHK), komentirao je statistiku insolventnosti krajem 2025. i upozorio da trend poslovnih propasti u Njemačkoj nije prolazan. “Iz mjeseca u mjesec vidimo nove rekordne brojke poslovnih zatvaranja zbog insolventnosti. Ovo su najviše brojke u proteklih jedanaest godina i ukazuju na dublje strukturne probleme gospodarstva”, rekao je Treier. Naglasio je da sam fiskalni poticaj neće biti dovoljan, te da “stručni i konkretni koraci, uključujući smanjenje troškova energije, poreza i birokracije, moraju biti provedeni što hitnije želimo li okrenuti trend insolventnosti”.
Nema zaštite
Prema podacima i komentaru stručnjaka njemačkog Saveznog ureda za zapošljavanje, stanje na tržištu radne snage nosi svoje izazove. Stručnjak iz ureda komentirao je da “porast nezaposlenosti ne znači da ne trebamo kvalificirane radnike, a ništa ne štiti bolje od nezaposlenosti od dobre kvalifikacije”. Dodao je kako, unatoč rastu nezaposlenosti, “nedostatak kvalificiranih radnika ostaje problem, a demografske promjene dodatno će smanjiti ponudu radne snage u 2026.“, što po njegovu mišljenju komplicira mogućnost brzog oporavka potrošnje i investicija u idućoj godini.
S druge strane, predsjednik BGA udruge trgovačkih djelatnosti Dirk Jandura naglašava da fiskalna potrošnja i kratkoročne mjere neće riješiti temeljne strukturne probleme. U svojoj procjeni navodi da su pitanja poput visokih troškova energije, birokracije i troškova rada među glavnim uzrocima trendova koje danas vidimo u malim i srednjim poduzećima, koja predstavljaju okosnicu njemačkoga gospodarstva. Jandura je jasno poručio da bez suštinskih reformi “možemo očekivati još više insolventnosti i gubitaka radnih mjesta”.
Analitičari nezavisnih instituta ne ostaju nijemi u dijagnostici problema. Patrik-Ludwig Hantzsch iz Creditreform Researcha ističe da visoki troškovi zaduženosti i ograničenja u pristupu kreditima dodatno opterećuju tvrtke, posebno male i srednje, što ih čini ranjivima u kontekstu globalnih izazova. Takva situacija, upozorava, ne samo da utječe na kompanije nego i ostavlja posljedice na financijski sustav i vjerovnike, uključujući dobavljače i banke. S druge strane, u računima javne politike i izjavi Bundesbanka primjećuje se znatno oprezniji ton. Izvještaji središnje banke ukazivali su na moguće signale oporavka i izbjegavanje formalne recesije uslijed određene aktivnosti u industriji i građevinskom sektoru, međutim, uz jasno naglašavanje slabih točaka u investicijama i potrošnji.
Lažni signali
Ovakva dvostruka naracija, s jedne strane reformistički pozivi na strukturne promjene, a s druge pragmatična procjena oporavka, ilustrira složenost pristupa koji Nijemci danas moraju usvojiti. U konačnici, ocjene gospodarstvenika, analitičara i dužnosnika ukazuju na to da nije riječ o prolaznoj krizi, već o višegodišnjem procesu prilagodbe i restrukturiranja u kojem bi bez jasnih i brzih mjera, posebno u području konkurentnosti, troškova proizvodnje i regulativnog okruženja, Njemačka mogla ostati zaglavljena u niskom ekonomskom rastu i rastu nezaposlenosti.
Analiza najnovijih podataka jasno otkriva da su rizici s kojima se Njemačka suočava u kratkoročnom razdoblju višestruki i međusobno povezani. Prije svega, trend rasta broja stečajeva signalizira sistemsku slabost sposobnosti kompanija da se nose s rastućim troškovima i smanjenim tržišnim potražnjama. Porast stečajeva povećava rizik od domino- efekta u gospodarstvu, vjerovnici, dobavljači i banke izloženi su većim rizicima gubitaka, što može otežati kreditni uvjet i investicijsku aktivnost. OECD i druge međunarodne organizacije navode da bi se taj rizik mogao potencirati usporavanjem rasta kredita i globalnih gospodarskih poticaja, iako trenutačne brojke o povjerenju bankovnog sektora pokazuju da sveukupni financijski rizici ostaju pod relativno kontroliranim uvjetima uz dosadašnje regulative.
Na tržištu rada, iako nezaposlenost od oko najnegativnije procijenjenih 6,3 posto u budućem razdoblju možda ne zvuči dramatično u europskom kontekstu, prelazak broja nezaposlenih prvi put u desetljeću iznad tri milijuna predstavlja psihološku i socijalnu barijeru koja utječe na potrošačko povjerenje i društvenu dinamiku. Rizici se u kratkom roku očituju i u slabijoj potražnji za radnom snagom.
Planovi rezanja
Kompanije preispituju planove zapošljavanja, a mnoge predviđaju rezanje radnih mjesta i smanjenje investicija u 2026., što bi moglo dovesti do usporavanja potrošnje i dodatnog opterećenja potrošačke klime. Globalne geopolitičke napetosti i politike za zaštitu domaće industrije također utječu na situaciju. Na primjer, slabija potražnja iz tradicionalnih izvoznih tržišta (uključujući SAD, gdje su uvedene tarife) direktno pritišće izvozne kompanije, što fragmentira povjerenje u konačno ekonomsko poboljšanje.
U sumiranju kratkoročnih rizika može se reći da Njemačka bez snažnih reformskih pomaka i strukturnih promjena riskira zadržavanje u stanju niskog rasta, potencijalno prelazak u novi ciklus recesije ili, najmanje, produženog razdoblja slabog ekonomskog rasta. Stečajevi, nezaposlenost, planovi rezanja radnih mjesta i opća poslovna nesigurnost jasni su signali za nadogradnju ekonomske strategije, koja se mora usredotočiti na poticanje konkurentnosti, smanjenje troškova poslovanja i suzbijanje strukturnih slabosti koje trenutačno opterećuju državno gospodarstvo. Industrijska proizvodnja u Njemačkoj u 2025. ostala je znatno ispod razina iz 2019., dok su neke južnoeuropske zemlje, paradoksalno, već dosegnule ili premašile pretpandemijske razine.
Razlog nije samo globalna slabost potražnje nego i kombinacija visokih troškova energije, rigidne regulative, sporog odlučivanja i gubitka konkurentnosti u ključnim sektorima, prije svega u automobilskoj industriji, kemiji i strojarstvu. Dok su druge članice EU-a fleksibilnije prilagođavale industrijske politike i energetski miks, Njemačka je zapela između ambicioznih klimatskih ciljeva i realnosti industrijske proizvodnje. U europskoj usporedbi posebno se ističe razlika u dinamici tržišta rada. Iako je nezaposlenost u Njemačkoj i dalje relativno niska u apsolutnim brojkama, trend je negativan: rast nezaposlenosti, pad broja slobodnih radnih mjesta i povećana nesigurnost među zaposlenima.
Lanac vrijednosti
Suprotno tome, niz država članica EU-a bilježi stabilizaciju ili čak blagi rast zaposlenosti, osobito u uslužnim sektorima, turizmu i digitalnim djelatnostima. Njemačka je, zbog svoje snažne industrijske orijentacije, znatno osjetljivija na globalna usporavanja i geopolitičke poremećaje. Još jedna ključna razlika između Njemačke i ostatka EU-a jest razina poslovne nesigurnosti i stečajeva. Rast insolventnosti u Njemačkoj tijekom 2024. i 2025. bio je izraženiji nego u većini drugih članica eurozone. To nije samo statistički podatak nego indikator dubljeg problema, pri čemu njemačke tvrtke, posebno male i srednje, sve teže preživljavaju u okruženju visokih fiksnih troškova, skupog financiranja i regulatornih opterećenja. U zemljama s fleksibilnijim tržištima rada i nižim energetskim troškovima pritisak postoji, ali nije jednako razoran.
U tom kontekstu, Njemačka više ne djeluje kao stabilizacijski stup EU-a, nego sve češće kao izvor sistemskog rizika. Kada gospodarstvo koje čini oko četvrtine BDP-a eurozone stagnira ili klizi prema recesiji, to ima izravne posljedice na cijeli blok. Slabiji njemački uvoz pogađa izvoznike iz srednje i istočne Europe, dok pad industrijske aktivnosti utječe na lance vrijednosti koji su desetljećima građeni oko njemačkih proizvođača. Drugim riječima, dok se EU kao cjelina još kreće, iako sporo, Njemačka trenutačno vuče ručnu kočnicu. I to nije dobar znak za Uniju koja se već suočava s demografskim padom, geopolitičkim pritiscima i rastućom konkurencijom iz SAD-a i Azije. Njemačka kriza također ima političke posljedice na razini EU-a. Slabljenje gospodarstva hrani rast nezadovoljstva, populizma i skepticizma prema europskim politikama, osobito onima vezanima uz zelenu tranziciju, migracije i fiskalnu solidarnost. Kada Njemačka, tradicionalno percipirana kao racionalni i stabilni lider, počne sumnjati u vlastiti smjer, to ohrabruje slične tendencije diljem kontinenta.
EU tada gubi koheziju upravo u trenutku u kojem bi mu bila najpotrebnija. Za zemlje srednje i istočne Europe, uključujući Hrvatsku, slabljenje Njemačke znači manje izvoznih prilika, sporiji rast doznaka, slabiju potražnju za radnom snagom i veću neizvjesnost ulaganja. Njemačka je godinama bila krajnje odredište radnika, kapitala i roba. Kada taj motor uspori, periferija osjeti posljedice gotovo trenutno. To je realnost integriranog tržišta. U širem geopolitičkom kontekstu, njemačka slabost smanjuje i stratešku autonomiju EU-a. Dok SAD i Kina agresivno investiraju u industriju, tehnologiju i energetsku sigurnost, Europa bez snažne Njemačke teško može držati korak. EU tada riskira da postane ekonomski relevantna, ali strateški marginalna sila, ovisna o tuđim odlukama i interesima.
Kada Berlin uspori, staje sve oko njega
Slabljenje njemačkoga gospodarstva ne ostaje unutar nacionalnih granica. Ono se izravno prelijeva na funkcioniranje Europske unije kao ekonomske i političke cjeline, jer Njemačka nije samo najveće gospodarstvo EU-a nego i ključni financijski, industrijski i politički akter. Kada Njemačka usporava, EU ne može jednostavno nastaviti dalje bez posljedica. Prije svega, njemačka stagnacija ograničava ukupni rast eurozone. Europska središnja banka vodi monetarnu politiku na temelju agregatnih pokazatelja, a slabo njemačko gospodarstvo povlači prosjek prema dolje. To znači dulje razdoblje restriktivne politike, skuplje financiranje i sporiji oporavak za cijelu Uniju, uključujući zemlje koje su u boljoj formi.
Paradoksalno, države koje bilježe rast često plaćaju cijenu slabosti Njemačke kroz zajedničke financijske uvjete. Drugo, njemački problemi kompliciraju industrijsku politiku EU-a. Njemačka je godinama bila glavni zagovornik fiskalne discipline, ograničene državne intervencije i tržišnih rješenja. No sada, suočena s vlastitim slabostima, sve češće traži fleksibilnost, iznimke i subvencije za vlastitu industriju. To stvara napetosti unutar Unije, jer manje države s ograničenim fiskalnim kapacitetima ne mogu pratiti takav model. Rezultat je fragmentacija jedinstvenog tržišta, gdje bogatije članice mogu “kupiti stabilnost”, a siromašnije ostaju izložene tržišnim šokovima.
Unatoč preprekama, Francuska i Španjolska idu naprijed
Njemačko gospodarstvo ušlo je u 2026. u stanju koje se u europskom kontekstu sve češće opisuje kao strukturno slabije od prosjeka Europske unije, a ne samo ciklički usporeno. To je ključna razlika. Dok se velik dio EU-a suočava s usporavanjem rasta, inflacijskim pritiscima i korekcijama nakon pandemijskih i energetskih šokova, Njemačka se istodobno bori s dubljim, dugotrajnijim problemima koji pogađaju samu jezgru njezina ekonomskog modela. Lani je ostala među rijetkim velikim gospodarstvima EU-a koja nisu ostvarila vidljiv realni rast, dok su zemlje poput Španjolske, Portugala, pa čak i Francuske bilježile umjeren, ali stabilan rast BDP-a. To je važan signal. Njemačka, koja je desetljećima bila motor europske industrije i izvoza, sada zaostaje za prosjekom Unije upravo ondje gdje je bila najjača, u industrijskoj proizvodnji, izvozu i investicijama.
