Žene okupljene u sekciji Društva „Sveti Ante Cim“ prije dvadeset godina pokrenule su radionicu s ciljem očuvanja tradicije i baštine, kako bi spriječile da stara tehnika zlatoveza padne u zaborav. Riječ je o samo jednoj od brojnih radionica koje teže očuvanju duhovnog i društvenog naslijeđa, poručuju okupljene žene.
Sljedeće godine navršava se dvadeset godina otkako je u Mostaru pokrenuta inicijativa za očuvanje stare tehnike zlatoveza. Tijekom ta dva desetljeća radionice su okupile žene svih generacija, od kojih su mnoge stečeno znanje prenosile na mlađe naraštaje. Kako je sve započelo, prisjetila se jedna od voditeljica tečaja.
„Moja zaova je časna sestra karmelićanka i u posjeti njoj vidjela sam te radove. Kod njih su tada bili uglavnom križevi i slike Majke Božje koje su radili dosta jednostavno. To sam željela naučiti i oni su mi pokazali. Osim zlatoveza, radimo i dekupaž, pletenje, vezenje te izrađujemo narodne nošnje za naš KUD“, rekla je Šima Ivanković, voditeljica tečaja zlatoveza.
Od pripreme nacrta, preko bockanja iglom pa do samog vezenja, za nastanak jednog rada potrebno je nekoliko sati strpljivog i predanog rada.
„Zlatovez je jedna vrsta veza u kojoj se niti zlatnog i srebrnog konca, uglavnom metaliziranog, isprepliću i na taj način nastaje slika. Na šemi se ne vidi puno rada, ali na pravoj strani dobije se konačan prikaz onoga što je izvezeno“, govori Kristina Pehar, voditeljica tečaja zlatoveza.
Iako su u početku prevladavali sakralni motivi poput križa i Gospe, s vremenom su polaznice tehniku zlatoveza proširile i na druge motive, uključujući mrtvu prirodu i portrete. Osim slika, izrađuju i ukrasne dijelove za hercegovačke narodne nošnje.
„Tri godine sam u društvu i radim sliku Gospe Međugorske. Puno mi znači ovo druženje i uvijek sam sretna kada dođem ovdje“, rekla je Ana Džidić, polaznica radionice.
„Trenutno imam šemu križa koja se prvo mora istočkati. Sav rad sastoji se od točkica koje se potom na poseban način, nama znan, u zlatovezu povezuju“, rekla je Vesela Raič, polaznica radionice.
„Trenutno radim vezove za narodnu nošnju, naše hercegovačke motive. Kao što je Vesela rekla, ovdje se osjećam ugodno i zadovoljno te sam puno naučila od ovih žena“, rekla je Mirjana Marić, polaznica radionice.
„To je tako lijepo i opuštajuće raditi. Toliko puta ručak zagori, ali slika se mora završiti“, rekla je Mara Šunjić, polaznica radionice.
Osim sestara franjevki iz mostarskog samostana, ove su žene jedine u Hercegovini koje čuvaju tehniku zlatoveza, dragocjeni dio tradicijske baštine, od zaborava.
