“Trebamo Grenland zbog strateških razloga, nacionalne sigurnosti i međunarodne sigurnosti. Taj ogroman, neosiguran otok je zapravo dio sjeverne Amerike, to je naš teritorij. Smjesta tražim pregovore da ponovno razgovaramo o akviziciji Grenlanda od strane SAD-a. Vjerojatno nećemo dobiti ništa osim ako odlučim koristiti silu. Iskreno, bili bismo nezaustavljivi. No, neću to napraviti. Ne moram koristiti silu, neću ju koristiti”, govorio je Donald Trump u dvorani na Svjetskom gospodarskom forumu u švicarskom Davosu dok je cijeli svijet sa strepnjom gledao što će američki predsjednik reći o pretenzijama na poluautonomni teritorij Danske, svoje NATO saveznice.
Europskim zemljama koje se tome protive prijetio je uvođenjem carina, no najednom se predomislio i rekao da od toga odustaje jer je postignut „okvir budućeg sporazuma o Grenlandu“. No, prije nego je počeo zveckati oružjem, izrazio je želju da jednostavno kupi taj otok. I ta ideja izazvala je nevjericu. Kako to misli, kupiti otok od Danske? Gdje je uopće takvo tržište? Na kraju, kako staviti cijenu na Grenland? Otto Svendsen, stručnjak za Arktik iz think tanka Centar za strateške i međunarodne studije, rekao je za Reuters da nije nerazumno očekivati kako bi ukupni trošak stjecanja Grenlanda mogao doseći oko 1 bilijun dolara. To bi, prema njegovim riječima, uključivalo trošak preuzimanja najvećeg otoka na svijetu, kao i moguće jednokratne isplate stanovnicima Grenlanda, proračunske transfere za održavanje socijalne države na otoku te ulaganja u infrastrukturu i obranu.
Iako se mnogi danas čude Trumpovim željama da jednostavno kupi tuđi teritorij, ne treba zaboraviti da nikako ne bi bilo prvi put da se teritorijem tako trguje. Čelnici Grenlanda i Danske sada su odbili sve američke zahtjeve, no prije više od 100 godina upravo su Sjedinjene Američke Države i Danska izvršile mirnu kupoprodaju otočja u Karibima. Naime, Danski Zapadnoindijski otoci postali su Američki Djevičanski Otoci kada je oslabljena europska sila ustupila dio prekomorskog teritorija novoj sili toga vremena.
Danski teritorij koji je postao veliki uteg
Američki Djevičanski otoci su otočna grupa Malih Antila u Karipskom moru, istočno od Portorika. Otoci su dio Američkih vanjskih područja. Američke Djevičanske otoke čine četiri veća otoka, Saint Croix, Saint John, Saint Thomas i Water Island te mnogi manji otoci. Iako većina stanovnika otoka ima američko državljanstvo, teritorij nije u potpunosti integriran u washingtonski politički i pravni okvir. Stanovnici stoga ne mogu glasati na predsjedničkim izborima ako se ne presele u neku saveznu državu, a na njih se primjenjuju samo odabrani dijelovi američkog Ustava.
Većina stanovnika na otocima vuče korijene od porobljenih Afrikanaca, koji su silom dovedeni u regiju tijekom transatlantske trgovine robljem kako bi radili na plantažama šećera. Stoljećima su otoci bili danska kolonija poznata kao Danski Zapadnoindijski Otoci. Pošto su tada takve kolonije europskim prijestolnicama služile kao stvar prestiža, nije čudno da su tijekom 16. i 17. stoljeća Španjolska, Engleska, Francuska i Nizozemska povremeno osporavale kontrolu nad tim otocima. Danska je 1684. godine preuzela kontrolu nad Saint Johnom i uspostavila suverenitet nad njim. Nedugo prije toga isto je učinila sa Saint Thomasom. Zatim je počela graditi veće plantaže šećera na otocima, iskorištavajući porobljene Afrikance koje su na otoke dovodili europski trgovci.
U 19. stoljeću taj se svijet polako raspada. Pobune robova i velike promjene u Europi pritisnule su kolonijalne vlasti. Danska je moć slabila, a ropstvo je na području Danskih Zapadnoindijskih Otoka ukinuto 1848. No, bivši robovi su ostali na istoj zemlji koja nije njihova, a šećer s drugih tržišta potisnuo je skuplji karipski. Najednom, kolonije postaju sve veći uteg, a sve manja korist. Istovremeno, Sjedinjene Američke Države počele izlaziti iz Građanskog rata. Administracija predsjednika Andrewa Johnsona tada je poželjela proširiti američki utjecaj, istodobno uklanjajući europski utjecaj na kontinentu. Njegov državni tajnik William Henry Seward usmjerio je pozornost na Danske Zapadnoindijske Otoke u sklopu plana mirnog teritorijalnog širenja. Luka na Saint Thomasu bila je od posebnog značaja za američke stratege, dijelom zato što je smatrana idealnom bazom za kontrolu nad Karibima.
Carambola Beach, St Croix U.S. Virgin Islands🌴 pic.twitter.com/oqOutezk3t
— Zlatko NO DM 🤚❌🚫 (@Vistandcompany) January 22, 2026
Prvi svjetski rat i kupnja Američkih Djevičanskih Otoka
To je dovelo do pregovora dviju vlada o mogućoj prodaji otoka te su 1867. godine potpisale sporazum prema kojem bi SAD preuzele otoke u zamjenu za zlato u vrijednosti od 7,5 milijuna dolara, što bi danas iznosilo oko 164 milijuna dolara. Ta transakcija, međutim, nikada nije realizirana. Samo godinu dana kasnije Washington je uspio proširiti utjecaj drugdje, finaliziravši kupnju Aljaske od Ruskog Carstva za oko sedam milijuna dolara. Bila je to Sewardova kocka koja je izazvala brojne kritike, pa čak i podsmijeh onih u SAD-u koji su smatrali da je riječ o tek smrznutoj zemlji bez ikakve ekonomske ili strateške važnosti. Kontroverze koje su pratile kupnju Aljaske dovele su do toga da američki Kongres na kraju ne ratificira sporazum o kupnji Danskih Zapadnoindijskih Otoka.
Tek s izbijanjem Prvog svjetskog rata i prijetnjom da bi Njemačka mogla zauzeti strateški povoljno smještene otoke od Danske, izgledi su se napokon počeli okretati u korist SAD-a. Europa se iscrpljivala u dugotrajnom rovovskom ratu, a Saveznici su žudjeli za ulaskom Amerike u rat na njihovoj strani kako bi porazili Njemačku i ostale Središnje sile. Tadašnji predsjednik Woodrow Wilson nije uspio pridobiti Kongres ni širu javnost za ulazak u sukob. No sve veći strah od napada njemačkih podmornica, koje su sijale strah među američkim trgovačkim i putničkim brodovima, promijenio je taj diskurs.
Potapanje Lusitanije 1915. godine, putničkog broda koji je pogodila njemačka podmornica uz irsku obalu, pri čemu je poginulo 1.200 ljudi, dodatno je pojačalo napetosti. Astrid Andersen, viša istraživačica Danskog instituta za međunarodne studije, objašnjava da se Washington „bojao da bi Njemačka mogla izvršiti invaziju na Dansku i preuzeti kontrolu nad otocima i lukom na Saint Thomasu“. Da su ti otoci pali u njemačke ruke, mogli su postati savršena baza iz koje bi podmornice mogle pokretati napade na brodove ili čak na američki teritorij.
January 17th, 1917.
On this day 109 years ago in Washington DC, the United States and Denmark exchanged ratification on the Sale of the Danish West Indies to the US (Which would later become the US Virgin Islands) for 25 Million dollars worth of Gold – This would be worth… pic.twitter.com/ZyZfU2vKZz
— The Archivist (@PulledA7339) January 18, 2026
Izgradnja Panamskog kanala
Izgradnja Panamskog kanala 1914. godine dodatno je pojačala američko zanimanje za regiju jer bi kontrola nad otocima pružila sigurnosna jamstva za stotine brodova koji svake godine prolaze tim plovnim putovima. S ekonomskim interesima i nacionalnom sigurnošću na umu, Washington i Kopenhagen započeli su pregovore. Američki stav u to vrijeme, kaže Andersen, ima određene sličnosti s onim koji danas zauzima predsjednik Trump.
„Prisutan je odjek onoga što danas slušamo, jer su Sjedinjene Američke Države rekle: ‘Ili nam ih prodajte ili ćemo izvršiti invaziju’“, kaže Andersen. Prema internetskoj stranici američkog State Departmenta, Wilsonov državni tajnik upozorio je Dansku da bi, ako odbije prodati teritorij, SAD mogle okupirati otoke kako bi spriječile njihovo moguće zauzimanje. Konačno, u kolovozu 1916. godine Danska i SAD dogovorile su prodaju otoka za 25 milijuna dolara u zlatu, što prema Bloombergu danas iznosi oko 630 milijuna dolara. Taj je sporazum također otvorio put američkom priznanju danskoga suvereniteta nad Grenlandom. Naime, u sklopu sporazuma SAD su se obvezale da se neće protiviti danskom „širenju političkih i ekonomskih interesa na cijeli Grenland“. Ovoga puta konvenciju su ratificirale obje države.
The Virgin Islands have been transferred to the U.S. conditionally – see below. The U.S. is currently failing to meet this condition, so the deal could be annulled. pic.twitter.com/uhs5ahXy7k
— Pierogi raz (@PierogiWatch) January 9, 2026
Podržao ju je i danski narod, koji je na referendumu uvjerljivom većinom glasao za prodaju. U stvarnosti, „većina Danaca nije doživljavala te otoke kao dio Danske“, kaže Andersen. Povjesničarka ističe da ni u tom pokušaju, kao ni u prethodnom, lokalno stanovništvo otoka nije dobilo priliku izjasniti se o tom pitanju. 31. ožujka 1917. na otocima se odvila ceremonija prijenosa na kojoj je danska zastava spuštena s jarbola, a američka je podignuta. Otoci su preimenovani u Američko Djevičansko otočje. No kada je riječ o Grenlandu danas, problem je u tome što ga Danska ovaj put ne želi prodati.
