Mario Radić, predsjednik stranke Dom i nacionalno okupljanje, osvrnuo se na okolnosti vezane uz današnji doček hrvatskih rukometaša, nakon što je Grad Zagreb odustao od organizacije, a Vlada Republike Hrvatske odlučila preuzeti organizaciju dočeka bez suradnje s gradskom upravom.
Radić je poručio kako ga razvoj događaja ne iznenađuje te je povukao paralelu s ranijim političkim zbivanjima u Zagrebu, upozorivši da aktualni gradonačelnik provodi upravo ono što je godinama najavljivao.
Osvrćući se na zagrebačke izbore, Radić je podsjetio na drugi krug u kojem su sudjelovali Marija Selak Raspudić i Tomislav Tomašević, naglasivši kako tada gotovo nitko od parlamentarnih stranaka nije dao podršku.
Tko je podržao Selak Raspudić?
”Gledajući ovu situaciju oko dočeka rukometaša, ne mogu da se ne sjetim izbora u Zagrebu, kada su u drugom krugu bili Marija Selak Raspudić i Tomislav Tomašević. Nitko joj nije htio dati podršku, ni HDZ, ni Domovinski pokret, ni Most, ni bilo koja druga stranka. Jedino smo mi, kao Dom i nacionalno okupljanje, i ja osobno, dali podršku Mariji Selak Raspudić, unatoč tome što je pri mom ulasku u Hrvatski sabor rekla da ja ne mogu ući u isti, što je bila uvreda bez presedana u Hrvatskom saboru.”
Radić je istaknuo da se danas mnogi zgražaju nad potezima zagrebačke vlasti, iako, kako kaže, nema nikakvog odstupanja od politike koja je unaprijed najavljena:
”Danas se svi čude k’o pura dreku onome što radi Tomislav Tomašević. On radi točno ono što je cijelo vrijeme govorio da će raditi i ne odstupa ni milimetra od svoje zelene agende. Zagreb je danas postao zadnji europski bastion propale zelene agende!”
Govoreći o raspravama i međusobnim optuživanjima u vezi organizacije dočeka, Radić je poručio da politiziranje sportskog uspjeha ne služi nikome:
”Ne služi na čast ni optuživanje Mosta na račun Hrvatskog rukometnog saveza. Medalju nije osvojila nijedna stranka, nego je Hrvatski rukometni savez uspio stvoriti uvjete da hrvatska reprezentacija osvoji medalju na velikom natjecanju.”
Osvrnuvši se na polemike oko izbora glazbe na dočeku, Radić je naglasio da je riječ o jasnom pitanju (ne)poštovanja prema sportašima: ”Kad se ide slavljeniku na bilo kakvo slavlje, slavljenik bira glazbu. Bilo kakvo moraliziranje o tome što slavljenik želi slušati na svome dočeku i slavlju potpuno je bespredmetno. Ako rukometaši žele Marka Perkovića Thompsona, imaju na to pravo. Nema te sile i nema te vlasti koja im to može zabraniti.”
Zaključno, Radić je upozorio na širi društveni kontekst i poručio da se u trenucima nacionalnog uspjeha mora pokazati odgovornost i poštovanje prema hrvatskim sportašima i građanima: ”Bože, čuvaj Hrvatsku, jer bojim se da je ovakvi na vlasti neće sačuvati!”
