Srbija, čini se, u novom problemu, a njihovom predsjedniku Aleksandru Vučiću, gotovo neprekidno “gori pod nogama”. Bilo da je riječ o prosvjedima koji su se održali još prije pada nadstrešnice u Novom Sadu, oko tvrtke Rio Tinto koja crpi litij, preko prosvjeda studenata koji su potaknuti padom nadstrešnice, pa do unutarnjih podjela…
Nije Aleksandru Vučiću dobro već neko vrijeme, fotelja mu se trese, a situacija oko najavljenog Expo-a također nije idealna. No, da ne volja nikada ne dolazi sama, pokazuje i ovaj najnoviji slučaj.
Bor, industrijski grad u istočnoj Srbiji, nastao je i razvijao se na golemim nalazištima bakra i zlata. Danas se nalazi pod upravom kineske državne kompanije Zijin Mining, dok dio njegovih stanovnika sve češće upozorava da u vlastitom gradu postaju građani drugog reda.
Rudarstvo kao temelj života
Bor, industrijski grad u istočnoj Srbiji, izgrađen je na bogatim nalazištima bakra i zlata, no danas se nalazi pod upravom kineske državne kompanije Zijin Mining. Dok proizvodnja raste, dio stanovnika upozorava da u vlastitom gradu polako postaju građani drugog reda.
Rudarstvo je desetljećima bilo temelj razvoja Bora. Od 1940-ih godina ljudi iz cijele bivše Jugoslavije dolazili su u ovaj kraj u potrazi za poslom i sigurnom egzistencijom.
Sličan put imao je i Majdanpek, udaljen oko 70 kilometara, koji se razvio uz jedno od najvećih nalazišta rude u regiji, procijenjeno na više od 600 milijuna tona. Prekretnica se dogodila 2018. godine, kada je rudarski kompleks preuzela kineska državna kompanija Zijin Mining, nakon čega su započele duboke i često bolne promjene za lokalno stanovništvo.
Ulaganja vrijedna oko 2,3 milijarde eura znatno su povećala proizvodnju, ali su ujedno promijenila svakodnevni život građana. Cijela naselja uklanjaju se kako bi se omogućilo širenje rudnika, a brojne obitelji ostaju bez kuća, zemlje i uspomena. Profesorica Tehničkog fakulteta u Boru Snežana Šerbula za Deutsche Welle upozorava na razmjere širenja rudarskih aktivnosti: „Eksploatacija rude povećana je za 300 posto. Maksimalni kapacitet topljenja u topionici znatno je povećan, a sada se traži i proširenje kapaciteta topionice za dodatnih 250 posto.“
Bor nikada nije bio primjer ekološke čistoće. Dugogodišnje emisije sumpornog dioksida i teških metala iz topionice svrstale su ga među najzagađenija područja u Europi.
Posljedice su vidljive u uništenim šumama i rijekama te ugroženosti divljih životinja. Prema studiji Instituta za javno zdravlje Dr. Milan Jovanović Batut, stanovnici Bora u prosjeku žive deset godina kraće od ostatka stanovništva Srbije. Stručnjaci upozoravaju da se stanje dodatno pogoršalo otkako je upravljanje preuzela kineska kompanija.
Rizik od obolijevanja od karcinoma, kao i od respiratornih, kardiovaskularnih i probavnih bolesti, u Boru je znatno veći nego u ostatku zemlje. Teški metali poput arsena i kadmija prisutni su u vodi i hrani, a njihovo dugotrajno djelovanje uzrokuje ozbiljne zdravstvene probleme. Organizacije koje se bave zaštitom okoliša upozoravaju da državne institucije ne poduzimaju gotovo ništa kako bi se trovanje stanovništva zaustavilo ili kako bi se pogođenim obiteljima osigurao alternativni smještaj.
Foto: Pexles, ilustracijaStanovnici okolnih sela svjedoče i fizičkim posljedicama rudarskih iskopa. Kuće se urušavaju, pojavljuju se pukotine u zidovima, a voda prodire u domove. Jedna od mještanki sela Slatina, 73-godišnja Joleht, za Politico je rekla: „Kao da spavamo na zlatu, a umiremo od raka.“ Njezini susjedi tvrde da su podzemni iskopi bakra i zlata izravni uzrok oštećenja njihovih kuća.
Poseban problem predstavlja Borska Reka, jedan od najzagađenijih vodotoka u Europi i pritok Velikog Timoka. Analize sedimenta pokazale su iznimno visoke koncentracije bakra, arsena i nikla, osobito u blizini rudarskih postrojenja. Rijeka se smatra biološki mrtvom, a onečišćenje se nizvodno širi preko Timoka sve do Dunava.
Problemi su prisutni i u samom rudniku. Željko, koji je ondje radio više od deset godina, izgubio je 40 posto pokretljivosti desne ruke nakon nesreće na radu 2023. godine. Za Politico je izjavio: „Sigurnosni propisi su se pogoršali, a broj nesreća povećao otkako je Zijin preuzeo kompleks.“
U Boru gotovo da nema obitelji u kojoj barem jedan član nije zaposlen u rudniku, pa su građani svjesni da im o njemu ovisi egzistencija. Ipak, nezadovoljstvo posljednjih godina sve je izraženije, osobito među onima kojima je zemljište oduzeto radi širenja rudarskih aktivnosti, prenosi Jutarnji.
Tvrtka je u međuvremenu dovela tisuće radnika iz Kine, smjestila ih u kampove unutar rudarskog područja i onemogućila njihovu integraciju u lokalnu zajednicu. Dio stanovnika takvu praksu otvoreno opisuje riječima: „Ovo je kolonizacija.“
Dodatnu zabrinutost izaziva činjenica da je ugovor između Srbije i Zijin Mininga i dalje povjerljiv. Iako je kineska prisutnost u regiji snažna, ona je često zatvorena za javnost jer samo menadžerima i višem osoblju dopušteno je napuštati kampove kompanije. Većina rude izvozi se u Kinu, a analitičari upozoravaju da najveći dio dobiti ne ostaje u Srbiji.
Programska direktor iz Beogradskog fonda za političku izuzetnost Stefan Vladisavljev za Deutsche Welle kaže: „Nakon što je Zijin preuzeo rudnik, bakar je postao najvažniji izvozni proizvod Srbije u Kinu. Očito je riječ o aranžmanu u kojem cjelokupan profit ne ostaje Srbiji.“
Kineska ulaganja u Srbiju 2022. godine prvi su put dosegnula razinu ukupnih ulaganja svih 27 članica Europske unije zajedno, što je otvorilo rasprave o suverenitetu i mogućem neokolonijalnom utjecaju.
Te su se rasprave dodatno pojačale nakon urušavanja željezničke stanice u Novom Sadu, obnovljene uz sudjelovanje kineskih tvrtki, u kojoj je 2024. godine poginulo 16 ljudi. Konzorcij CRIC CCCC tada je priopćio da betonska nadstrešnica koja se srušila nije bila obuhvaćena radovima rekonstrukcije.
