Bedri Selmani, 65-godišnji kosovski naftni magnat i nekadašnji akter na političkoj sceni koji posluje i u Hrvatskoj, već godinama dokazuje da su mu hrvatske vlasti nezakonito blokirale poslovanje i nanijele mu ogromnu financijsku štetu. Zato želi da mu se vrati svaki cent bez kojeg je, uvjeren je, ostao pogreškom države. Sredinom ovog mjeseca doživio je novi pravosudni poraz na Trgovačkom sudu u Zagrebu, no sigurni smo da od pravne bitke neće odustati.
Njegov slučaj već godinama isprepleće najviše političke, poslovne i pravosudne instancije u više zemalja, među ostalim i u Hrvatskoj. Selmani je, prema pisanju lokalnih medija, bio pripadnik Oslobodilačke vojske Kosova, a nakon rata i ekonomski savjetnik Hashima Thaçija te član vladajuće Demokratske stranke Kosova. Danas su prema njemu stavovi na Kosovu podijeljeni – jedni ga opisuju kao moćnog poduzetnika, a drugi kao najvećeg uzurpatora državne imovine. Među tom je imovinom i dvadesetak benzinskih crpki koje su do raspada Jugoslavije bile u vlasništvu INA-e, no danas ih koristi Kosovo Petrol iako već godinama traju pokušaji da se ta imovina Selmaniju oduzme. Na Kosovu su se čak pojavile informacije da se zbog toga sklonio iz zemlje.
Benzinske postaje dobio je na korištenje odlukom UN-ove misije UNMIK još 2000. godine, kao privremeno rješenje za osiguranje opskrbe gorivom tijekom te zime. Sporazum je predviđao da Kosovo Petrol plaća najamninu od 70.000 njemačkih maraka mjesečno, ali nije imao rok trajanja, a Kosovska povjerenička agencija, odnosno njezina nasljednica PAK, od tada nema nikakvu kontrolu nad benzinskim postajama. Također nije jasno nastavlja li Kosovo Petrol plaćati najamninu i komu. PAK tvrdi da je Selmani uzurpirao i atraktivnu nekretninu u Prištini kako bi izgradio hotel Victory, objekt koji se redovito koristio za državne događaje.
Prisilna naplata
Godine 2005. tadašnji ministar trgovine i industrije Bujar Degolli uputio je pismo UNMIK-u i Kosovskoj povjereničkoj agenciji, tadašnjem ekvivalentu PAK-a pod upravom UN-a, pozivajući da se benzinske postaje ponovno daju u najam INA-i i potom privatiziraju. Degolli je odluku UNMIK-a iz 2000. opisao kao nezakonitu te naveo da spor zbog vlasništva narušava odnose s Hrvatskom.
Rješenje se tražilo preko osnivanja zajedničke kosovsko-hrvatske komisije koja bi ispitala broj i status spornih nekretnina u obje zemlje. Sve je na kraju završilo na sudu. Još početkom devedesetih Selmani otvara nekoliko tvrtki u Hrvatskoj, no i dalje je, prema javno dostupnim podacima, aktivna samo Adriatic Alpe Split, koja ima sjedište u strogom centru Zagreba. Preko nje vodi postupke za naknadu milijunske štete što ju je navodno pretrpio jer su mu tijekom poreznog nadzora bili blokirani računi. Njegova tvrtka tada se bavila prodajom voća, a Ministarstvo financija i Porezna uprava provjeravali su je od lipnja 1996. do srpnja 1997. godine. Blokirali su mu račune i prisilno naplatili ukupno 4,7 milijuna tadašnjih kuna na ime poreznog duga.
Uslijedio je upravni spor. U njemu je Adriatic Alpe Split dobio pravomoćnu presudu kojom su porezna rješenja proglašena nezakonitima i poništena. Unatoč tomu, novac koji je prisilno naplaćen nije mu vraćen. Nakon obraćanja tadašnjem ministru financija odobrena je samo deblokada računa, dok je povrat novca ocijenjen neopravdanim. Zbog toga je 1997. pokrenuo parnicu i 2002. dobio pravomoćnu presudu kojom je Hrvatskoj naloženo da mu isplati nešto više od 48,5 milijuna tadašnjih kuna, ali i kamate te štetu nastalu zbog nezakonitog rada državnih tijela. U toj presudi sud je naveo da su porezna rješenja poništena s retroaktivnim učinkom, što znači da nije bilo zakonske osnove zadržati prisilno oduzeta sredstva.
Foto: Trgovački sud u Zagrebu nedavno je opet odbio tužbu Selmanijeve tvrtke kojom je tražio 5,7 milijuna eura
Službena bilješka
Sud je također istaknuo da je, s obzirom na dugotrajnu blokadu računa i oduzimanje obrtnog kapitala, nelogično da bi Selmanijeva tvrtka u tom razdoblju mogla stvarati nove porezne obveze, pa se gubici što ih je imala mogu pripisati blokadi računa. Ovrha te presude pokrenuta je 2005. i država je isplatila dosuđeni iznos. Novi obrat uslijedio je 7. srpnja 2008. Nad tvrtkom Adriatic Alpe Split otvoren je stečaj pa su sredstva uplaćena na račun stečajne mase i tvrtka njima nije mogla raspolagati.
Istovremeno, Državno odvjetništvo otvara istragu protiv Bedrija Selmanija. Terete ga za lažiranje bilance, i to upravo u parnici koja je vođena zbog nezakonite blokade Porezne uprave iz sredine devedesetih. Državno odvjetništvo uspjelo je slučaj dovući do suda, na kojem je Selmani u srpnju 2014. izjavio da se ne osjeća krivim. Prema optužnici, on je financijskog vještaka u parnici doveo u zabludu lažnim financijskim pokazateljima, zbog čega je prvotno i dobio veću odštetu. Zanimljivo je da su i tijekom kaznenog postupka bile određene privremene mjere kojima su ponovno blokirana sredstva tvrtke Adriatic Alpe Split radi osiguranja imovinske koristi i imovinskopravnog zahtjeva države, a žalbe protiv tih mjera riješene su tek 2014., nakon dostave spisa, više od dvije godine kasnije.
U spisu je pronađena i službena bilješka suca iz 2013. u kojoj navodi da ga je općinska državna odvjetnica nazvala na privatni mobitel te tražila da se prigovor protiv optužnice odbije. Još mu je poručila da u suprotnom “neće dobiti plaću idući mjesec”. Kazneni postupak tri je puta obustavljan zbog ocjene da nema dovoljno dokaza i da ne postoji dovoljan stupanj osnovane sumnje, ali ta su rješenja po žalbama Državnog odvjetništva ukidana i postupak je nastavljen. Zahtjevi obrane za izuzeće predsjednice vijeća i državne odvjetnice te njezinih zamjenika odbijeni su.
Nova tužba
Na kraju je 2017. donesena oslobađajuća presuda Selmaniju, a 2018. je i potvrđena. U obrazloženju je navedeno da je parnična presuda iz 2002. donesena nakon iscrpnog dokaznog postupka i uz vještačenje, te da sud ne može biti doveden u zabludu onako kako se teretilo okrivljenika. Osim toga, nije bilo pravnog kontinuiteta kaznenog djela po blažem zakonu. Sud je napomenuo i da bi opis mogao upućivati na drugo kazneno djelo, ali da je za njega nastupila zastara prije podizanja optužnice. Nakon pravomoćnosti, privremene mjere zamrzavanja imovine ukinute su 26. listopada 2018. godine.
Nakon fijaska sa suđenjem Selmani, odnosno njegova tvrtka, kreće s novom tužbom. Od Hrvatske traži novčanu naknadu u visini zateznih kamata za razdoblje od određivanja privremenih mjera do njihova ukidanja, no Trgovački sud u Zagrebu tu je tužbu odbio. Kamate su, prema Selmanijevoj računici, iznosile nešto manje od 5,7 milijuna eura. Iako je dobio odbijenicu, Selmani nije odustao, već se žalio Visokom trgovačkom sudu, a zatim i Vrhovnom te na kraju Ustavnom sudu. Uspio je slučaj vratiti na početak. Naime, Ustavni sud prihvatio mu je tužbu, zaključivši kako mu je u više postupaka, uključujući i onaj posljednji za kamate od 5,7 milijuna eura, uskraćena stvarna i učinkovita pravna zaštita.
Prema stavu Ustavnog suda, redovni sudovi pristupili su slučaju “mehanički”, zanemarivši da su prije spornog kaznenog postupka postojali i drugi postupci u kojima je Selmanijevoj tvrtki tijekom dugog razdoblja sustavno nanošena šteta onemogućavanjem poslovanja. Za neke od tih postupaka već je pravomoćno utvrđeno da su bili nezakoniti ili protivni Ustavu. Upravo to dugotrajno razdoblje tijekom kojeg je tvrtka Adriatic Alpe Split de facto bila lišena svojeg vlasništva trebalo je biti temelj činjenične osnove spora i potencijalne odgovornosti države.
Foto: Ustavni sud lani mu je prihvatio tužbu, zaključivši da mu je u više postupaka uskraćena učinkovita pravna zaštita
Pravična ravnoteža
Parnični sudovi to nisu uzeli u obzir, niti su dali valjane i relevantne razloge zašto joj nije priznata nikakva kompenzacija. Sud je istaknuo da država smije ograničiti vlasništvo, ali samo ako je miješanje zakonito, u javnom interesu i razmjerno, uz mehanizam kompenzacije kako bi se održala pravična ravnoteža. Privremene mjere u kaznenom postupku same po sebi nisu sporne, no u okolnostima ovog slučaja – uz višegodišnje ograničenje vlasništva i odbijanje bilo kakve naknade bez uvjerljivog obrazloženja – sudovi nisu osigurali traženu pravičnu ravnotežu između javnog interesa i zaštite vlasništva.
Unatoč takvoj odluci Ustavnog suda, Trgovački sud u Zagrebu nedavno je opet odbio tužbu Selmanijeve tvrtke kojom je tražio 5,7 milijuna eura. Riječ je o kamatama na sredstva koja su mu bila blokirana. Iako su Selmanijevi odvjetnici isticali da je postupak protiv njega trajao predugo, čak deset godina, da je blokada imovine također nezakonito bila određena, da je Državno odvjetništvo nezakonito pritiskalo sud, da bi na kraju sve završilo oslobađajućom presudom.
No, prema stavu Trgovačkog suda u Zagrebu, sve je vođeno u skladu sa zakonom, zato je tužbeni zahtjev odbijen. Ako ova presuda postane pravomoćna, Selmani će morati državi platiti 200.000 eura sudskih troškova. Ova presuda u postupku protiv Hrvatske dolazi nakon što je Selmani nedavno izgubio i arbitražne postupke protiv Kosova u kojima je također tražio milijunske naknade zbog oduzimanja hotela Victory, ali i drugih državnih nekretnina koje je on navodno prvotno uzurpirao.
