Bilo da potječe od brodova, septičkih jama, kanalizacijskog sustava ili poljoprivrede, ispuštanje otpadnih voda ima značajan utjecaj na morske ekosustave. S obzirom na rast nautičkog sektora na Mediteranu, sve više zabrinjava štetan utjecaj ispuštanja otpadnih voda iz plovila.
Otpadne vode često sadrže različite onečišćujuće tvari, uključujući teške metale i patogene mikroorganizme. Otpadne vode koje su nastale na plovilima mogu se podijeliti na kaljužne otpadne vode i sanitarne otpadne vode, objašnjavaju iz Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce.
Kaljužne otpadne vode pripadaju kategoriji industrijskih otpadnih voda, a nastaju skupljanjem voda s visokim sadržajem ulja u prostoru strojeva i kotlova, skupljanjem mješavine ulja, morske vode, taloga goriva, kemikalija za odmašćivanje i pranje.
Sanitarne otpadne vode dalje se dijele na crne i sive otpadne vode
Crne otpadne vode odnose se na fekalne otpadne vode, odnosno izljeve zahodskih školjki, medicinskih prostorija i prostorija u kojima se nalaze žive životinje. Crna otpadna voda proizvedena na brodovima različita je po vremenu zadržavanja i manjem sadržaju vode od fekalne otpadne voda iz kopnenih instalacija kao posljedica manje upotrebe vode za ispiranje sanitarnih uređaja.
Sive otpadne vode odnose se na otpadne vode od pranja iz domaćinskih i stambenih prostorija, odnosno otpadne vode iz umivaonika, tuševa, kada, praonica, kao i one od pranja namirnica, iz kuhinjskih strojeva i iz prostorija gdje se drži ili služi hrana.
Koliko će biti štetan utjecaj onečišćujućih tvari iz otpadnih voda na kvalitetu morske vode ovisi o količini ispuštanja, kemijskom sastavu i koncentraciji takvih voda. Onečišćenje morske vode može dovesti do promjena u razinama hranjivih tvari, broju i raznovrsnosti organizama, nakupljanju organskih i anorganskih spojeva kao i promjene u hranidbenom lancu, objašnjavaju iz Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce.
Utjecaj crnih otpadnih voda je relativno malen u odnosu na utjecaj sivih voda koje mogu izazvati ozbiljne ekološke probleme. Prisutnost teško razgradivih organskih onečišćivača u sivim vodama može dovesti do propadanja zajednice fitoplanktona te nakupljanja u biljnim i životinjskim organizmima, uzrokujući potencijalno štetne učinke na ljudsko zdravlje, posebno na endokrini sustav.
Hrvatska ima zakonski propisanu zabranu ispuštanja otpadnih voda s plovila u more
Hrvatska je ugovorna stranka Međunarodne konvencije o sprečavanju onečišćenja mora s brodova (MARPOL 73/78 Konvencija) koja predviđa zabranu ispuštanja otpadnih voda s brodova u more. Unutar nacionalnog zakonodavstva, u Pomorski zakonik je 2013. godine dodana zabrana ispuštanja otpadnih voda s plovila u more te obaveza pražnjenja samo na mjestima (u luci ili izvan nje) gdje postoje uređaji za prihvat ovih tvari.
Pomorski zakonik, dakle, zabranjuje ispuštanje i odbacivanje u more i na morsku obalu svih tvari koje onečišćuju more. Što se tiče podzakonskih akata, oni s jedne strane propisuju uvjete za luke koje moraju osigurati opremanje luke odgovarajućom opremom i uređajima za odvojeni prihvat otpada (Pravilnik o uvjetima i načinu održavanja reda u lukama i na ostalim dijelovima unutarnjih morskih voda i teritorijalnog mora RH), a s druge strane uvjete za koja nalažu ugradnju tankova (Pravilnik o brodica, čamcima i jahtama).
Također, propisano je da su ovlaštenici koncesija za nautička sidrišta dužni prikupljati komunalni otpad s brodova na sidrištu. To jest Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 83/2023, u članku 145. stavku 4.) propisuje da: koncesionar nautičkog sidrišta odgovara za sigurnost i red na sidrištu, da je dužan prihvatiti komunalni otpad s plovila, a može pružati i ostale usluge nautičarima sukladno ugovoru o koncesiji i ZPDML.
Zapreke u provođenju zakona: potrebne su značajne promjene na nacionalnoj razini
Premda današnji propisi zabranjuju ispuštanje otpadnih voda s plovila u more i propisuju uvjete za luke i za plovila, praksa pokazuje da situacija na terenu ne odgovara u potpunosti onome što je propisano. Krajnji rok za ugradnju crnih tankova bio je do kraja 2021., do kada se očekivala izgradnja i kompletne mreže popratne infrastrukture na kopnu. No, stanica na kopnu i dalje nema dovoljno, a nema ni sustava kontrole i kazni. Čak i da sve marine ugrade ove stanice, to opet neće biti dovoljno. Sve jahte i brodice nisu smještene u marinama, a s druge strane u marinama koje su turistički orijentirane (baze za charter brodove) dolazi do situacije da se velik broj brodova vrati unutar samo nekoliko sati (obično petkom i subotom) zbog čega bi takve marine trebale biti opremljene velikim brojem stanica.
Cijeli tekst pročitajte OVDJE.
I.N.
