Jučerašnji dan u Zagrebu potvrdio je koliko se sport i politika u Hrvatskoj često isprepliću. Hrvatska rukometna reprezentacija vratila se s medaljom, a prvotno planirani doček na Trgu bana Jelačića pretvorio se u događaj koji je vrlo brzo nadilazio sportski okvir. Igrači su željeli da njihovoj proslavi prisustvuje Marko Perković Thompson, izvođač koji je među ogromnim dijelom javnosti popularan, a prema ljevici politički kontroverzan.
Gradonačelnik Zagreba, Tomislav Tomašević, odlučio je ne dopustiti njegov nastup, pozivajući se na ranije zabrane i navodne kontroverze koje su ga pratili kroz karijeru. Ta odluka dovela je do otkazivanja prvotno planiranog dočeka u formi koju su sportaši očekivali. Na aerodromu ih je ipak dočekala skupina navijača, a igrači su pokazali zahvalnost i uzbuđenje, ali i vidljivo razočaranje što organizirani dio slavlja nije prošao prema planu.
Vlada je brzo reagirala, preuzimajući odgovornost za organizaciju dočeka. Odluka da se želja sportaša u vezi Thompsonovog nastupa ipak ispuni izazvala je napetosti između lokalne i državne vlasti. Tomašević je javno izrazio nezadovoljstvo, tvrdeći da Vlada narušava autonomiju grada, dok je premijer Plenković naglasio ovlasti države u ovakvim situacijama. Predsjednik Republike, Zoran Milanović, oglasio se u tom kontekstu nakon dosta mlakih reakcija u posljednje vrijeme. Njegova reakcija bila je ovog puta mjerena i institucionalna, fokusirana na pravila i proceduru. Nije se upuštao u polemike o osobama ili strankama, nego je naglasio važnost poštivanja ustavnog okvira i odgovornosti institucija, no prozvao vječnog protivnika Plenkovića.
Nešto sprema
Izvor blizak Milanoviću komentirao nam je situaciju ovako: “Mlako je reagirao najviše zato što mora, ne zato što želi. I on se, za razliku od ovih minijaturnih političara, sjeća Rive i drugih primjera gdje je njegova vlada reagirala kako bi nešto lokalnoj upravi nametnula. Nažalost, i konvencija i jučerašnje izvanredne pressice pokazuju koliko je SDP u nezavidnom položaju prema Možemo. SDP je postao taocima njihovih politika i njihovih akademskih stručnjaka i to bi ih dugoročno moglo koštati puno više nego su uopće svjesni. Siniša ni Hajdas ni Dončić u biti politički je patuljak i nekad se treba pitati je li uopće svjestan svoje nesvjesnosti. HDZ, unatoč tome što kaže Puhovski, nije jučer kupio crnu desnicu, već onih 13 posto koje Milanović nosi u miraz SDP-u. Tim ljudima Thompson ne smeta. Dapače, oni znaju što je bilo. Ovo Možemovsko prenemaganje, a onda i pokušaj da od policije koja je reagirala na prijetnju njima naprave nekakav vucičevski represivni aparat samo im se odbio o glavi… Hoće li možda pokušati postati premijer ili neka druga uloga? Ma tko zna. Nisam siguran, jer njemu je prezgodna pozicija. Možda nakon. Ali on će odlučiti što će napraviti taj dan”, rekao nam je izvor.
Na Trgu bana Jelačića, gdje je doček održan uz Thompsonov nastup, atmosfera je bila energična, a igrači su slavili svoj uspjeh. Unatoč svečanosti, politički sloj događaja bio je prisutan. Milanović je svojom reakcijom jasno stavio do znanja da prati situaciju i da mu je važno da se pravila poštuju, navodno ne iz osobne koristi, nego iz institucionalne odgovornosti.
Analitičar Zoran Pucarić dodatno pojašnjava kontekst predsjednikove reakcije: „Ž”Milanović nije mogao prešutjeti ovaj Plenkovićev manevar. Njihov antagonizam, s promjenjivim intenzitetom, traje godinama. Predsjednikova reakcija bila je relativno blaga, premda tvrdnja o otimanju države i beskrupuloznom izazivanju podjela među hrvatskim ljudima nije nimalo blaga. Djelokrug rada Predsjednika opisan je jedino u Ustavu. Ne postoji zakon o predsjedniku Republike. Predsjednik je odgovoran za brinu se za redovito i usklađeno djelovanje te stabilnost vlasti, no Ustav nije predvidio mehanizme kojima bi predsjednik mogao provoditi svoje odluke”, rekao nam je.
Smatra da bi moglo doći do daljnje reakcije. “Možda se odluči od Ustavnog suda zatražiti ocjenu ustavnosti postupanja Vlade u ovom slučaju i time razriješiti moguće repove jučerašnjeg dočeka rukometaša. Isto bi mogao napraviti i oko odluke gradskih vlasti o zabrani nastupa g. Perkoviću. Lijek postoji, samo ga treba uzeti”, smatra. U tom smislu, jučerašnji događaj nije bio samo sporan u pogledu sporta i glazbe, već je postao ogledalo institucionalnih odnosa i ustavnih nejasnoća. Milanović se ovog puta pokazao kao akter koji, premda ograničen mehanizmima koje mu Ustav pruža, ne propušta iskoristiti formalne i neformalne instrumente da ukaže na granice vlasti i nadležnosti.
Suverenist ili globalist?
Milanovićeva reakcija, u kombinaciji s izjavom SDP-ovog izvora i komentarima analitičara, jasno pokazuje da predsjednik koristi svaku priliku da artikulira institucionalnu poziciju. Pokušao se ovog puta postaviti kako netko tko ne ulazi u trivijalne polemike, nego pokazuje kako se instrumentima koje pruža Ustav može adresirati složena politička pitanja. Djelovanje Milanovića u ovom slučaju još jednom otvara prostor za refleksiju o ulozi predsjednika u kriznim situacijama: koliko je njegov mandat ograničen, a koliko ga javna očekivanja prisiljavaju na aktivnost.
Jučerašnji dan pokazuje da Milanović nije samo reagirao zbog trenutnog događaja, već je signalizirao da je ponovno aktivan u političkom prostoru kao što je bio svih ovih godina. Nakon nekoliko tjedana relativnog zatišja, njegova pojava bila je: predsjednik može i hoće zauzeti poziciju vođe ljevice kada procijeni da je potrebno, a ne da se ograniči na ulogu junaka suverenista ili promatrača događaja. Ta reakcija otvara pitanje o njegovim dugoročnim ambicijama. Je li ovo samo trenutni gest u kojem brani institucionalna prava, ili se priprema za veći politički manevar? Iako njegov ton nije bio dramatičan, sadržaj njegove kritike prema Vladinim i lokalnim odlukama pokazuje sposobnost da artikulira politički stav koji nadilazi formalnu funkciju predsjednika.
Izvor iz SDP-a sugerira da Milanović postupno preuzima određenu vrstu političkog autoriteta: reagira kad smatra da drugi akteri – bilo stranke ili lokalne vlasti – ugrožavaju okvir koji on vidi kao racionalan. Time pokušava, priča nam sugovornik pokazati da njegova uloga nije pasivna i da se ne povlači pred dnevnom politikom, što otvara prostor za spekulacije o njegovim idućim koracima. Analitičar Zoran Pucarić dodaje da Milanović možda razmatra i institucionalne opcije, poput Ustavnog suda, kako bi formalno razjasnio ovlasti Vlade i lokalnih tijela i pokazuje da i dalje strateški promišlja.
Sve to vodi do pitanja koje promatrači sve više postavljaju: hoće li Milanović još jednom pokušati preuzeti izvršnu funkciju, kandidirati se za premijera, ili će koristiti poziciju predsjednika da indirektno oblikuje političku scenu? Izvor iz SDP-a upozorava da on odlučuje prema vlastitim procjenama trenutka i da njegov budući potez neće biti predvidiv prema uobičajenim političkim obrascima. Reakcija jučer također pokazuje da Milanović zna prepoznati trenutke u kojima se može pozicionirati kao relevantan politički akter, čak i u situacijama koje na prvi pogled djeluju simbolički, poput dočeka rukometaša. Time potvrđuje da njegova politička prisutnost nije slučajna i da može oblikovati rasprave unutar ljevice i šire političke scene.
U konačnici, jučerašnji dan može se čitati kao signal, Milanović je ponovno u igri, više kao lider ljevice nego kao simbol suverenističke struje kakvime se, možda ne direktno, smatrao posljednjih godina. Njegova reakcija nagovještava da pažljivo promatra političke prilike, da zna kada intervenirati, i da njegova strategija nije nužno otvorena, ali jest sposobna redefinirati odnose među ključnim političkim akterima.
Pitanje ostaje otvoreno: hoće li ovaj povratak u centar pozornosti biti uvod u novi veliki politički pokušaj ili tek demonstracija moći iz pozicije predsjednika? Ono što je jasno jest da je Milanović ponovno pokazao da može reagirati zadržavajući kontrolu nad političkim narativom, dok istovremeno procjenjuje vlastite mogućnosti i rizike… Što je još jedna u nizu promjena od strane političke figure Zorana Milanovića, možda najnepredvidljivijeg političara kojeg smo imali. Suprotno mišljenju Vesne Pusić i ostalih, nije Plenković hrvatski Trump, nego svojim djelovanjem u tom smjeru više djeluje predsjednik Milanović.
